Osim prve zagrebačke projekcije filma 'Kad se pretvorim u Severinu', četvrtak je u Centru Kaptol posjetiteljima ZagrebDoxa ponudio poslasticu kamufliranu u kontroverzne priče o najpopularnijem gaziranom piću na svijetu - Coca-Coli - i ne toliko dokumentaran, ali dovoljno potresan zapis o polaganom umiranju vlastitom odlukom
Slučaj Coca-Cola
Nema
te ideologije koja može zaustaviti omiljeno gazirano bezalkoholno piće svijeta – kapitalizam je možda i bio prognan s Kube, ali mu je stražnja vrata ponovo otvorila boca Coca-Cole koja je stajala na policama kafića tijekom desetljeća Castrove vladavine. Štoviše, Colu možete pronaći čak i u zapatističkim selima, a pretpostavljamo da bi vas i na Novoj Gvineji ljudožderi zalijevali istim mjehurićima da bi bolje probavili mast vaših friško dinstanih butina. No sve to ima svoju cijenu – takvu prisutnost, moć i utjecaj mogu stvoriti i održati samo opaki mehanizmi kontrole, a ovaj kontroverzni kanadski dokumentarac pokušava nas uvjeriti u to da je dotična korporacija svoju snagu očuvala i hladnokrvnim ubojstvima!
Gotovo svaki tjedan u Kolumbiji je ubijen po jedan sindikalac, a redatelji Carmen Garcia i German Gutierrez, na temelju prikupljenih 'dokaza' i izjava, dolaze do informacija koje ukazuju na to da iza ubojstava stoji plansko čišćenje organizirane borbe za radnička prava (neki od šljakera rade 15 sati dnevno za 5 kuna po satu), što je organizirala i financirala Coca-Cola, a izvedeno je oružjem desničarskih paravojski.
'Slučaj Coca-Cola' klasični je komad aktivističkog istraživačkog novinarstva u formi dokumentarnog filma, još jedan dio skice suvremene povijesti modernog globaliziranog kapitalizma. Sjetite ga se sljedeći put kad budete žedni.
Zvuk insekata - bilješka o mumiji
Lijepo je vidjeti da je dokumentarni film u posljednjih nekoliko godina svoje velike invazije i kreativne eksplozije otišao u toliko različitih konceptualnih i mikrožanrovskih pravaca da se gotovo pa ne da pratiti što se sve može strpati pod zajednički nazivnik, a što se ipak ne treba tiskati pod istim stablom. Pamfleti i rekonstrukcije još su OK, ali kad se dogodi to da se pod dokumentarni film počnu svrstavati igrane docudrame i eksperimenti tek inspirirani tragovima stvarnosti, onda smo na korak od toga da u program festivala dokumentarnog filma uvrstimo i jedan 'Cloverfield' ili 'Rec'.
Iako se najavljivao kao rekonstrukcijski dokumentarac, 'Zvuk insekata – bilješka o mumiji' Švicarca Petera Liechtija nije rekonstrukcija klasične vrste – ne gledamo glumca koji predstavlja pokojnog junaka priče, već gledamo ono što bi pokojni junak, tijekom svog dvomjesečnog, polaganog puta u smrt, možda mogao vidjeti u svojoj glavi i oko sebe; dugometražni audiovizualni eksperiment koji simboličnim, atmosferičnim vizualima pokušava približiti gledatelju stanje svijesti iščitano s papira, uz naraciju koja ga približava fakovskom čitanju literarnih djela, popraćenu vještim VJ-ingom.
Problem leži u tome što se 'Zvuk insekata' od dokumentarne forme radikalno odvaja time da je samo INSPIRIRAN stvarnim događajem, za koji baš i nije jasno koliko je stvaran (pronalazak mumificiranog leša 40-godišnjaka u šumi koji se navodno ubio izgladnjivanjem), no ako to zanemarimo, ostaje vrlo originalna 'adaptacija' duboko uznemirujućeg i fascinantnog, ali FIKCIJSKOG dnevnika, romana poznatog japanskog književnika Masahika Shimade. Cjelina je fini miš-maš žanrova i formi, hipnotički i začudo gledljiv esej, iako traje čak 88 minuta. Dokumentarac? Ne baš.
Petak na ZagrebDoxu nudi, u mnoštvu filmova, još jednu glazbenu poslasticu, dokumentarac Bajaga - muzika na struju u 22 sata, Selo bez žena i veseli dokumentarac Najgora tvrtka na svijetu u 18 sati te 1428 i U.N. Me u 20 sati. Kao i dosadašnjih dana, i danas ovdje možete osvojiti besplatne ulaznice za projekcije.
ZagrebDox već je četvrtu godinu dio projekta T-Com KulTurist, a više informacija možete pronaći na službenim stranicama festivala