Iako je ovaj potonji sa zakašnjenjem stigao u naša kina, u svjetskim kinima dva filma nisu bila naročita konkurencija jedan drugome (‘Coco Chanel’ postigao je daleko veći uspjeh), a zanimljivo je da 'Coco i Stravinski' na određeni način nastavlja priču tamo gdje u prethodnom filmu završava. Prijelomni trenutak iz Cocoina života, a zaključni trenutak filma 'Coco Chanel', bila je smrt njezinog ljubavnika Boya, dok je u drugom filmu upravo to događaj koji prethodi razbuktavanju afere između nje i Stravinskog.

Zahvaljujući dojmljivoj interpretaciji nekadašnje manekenke Anne Mouglalis (koja je u karijeri radila za modnu kuću Chanel), upoznajemo ponešto drukčiju Coco od one koju je tumačila Audrey Tautou – samouvjereniju, samostalniju i snažniju. No, u konačnici, Coco je u oba filma prije svega sebična, beskrajno ambiciozna i beskrupulozna žena, uvijek besprijekorno dotjerana, čak i kada zgubidani u vlastitom domu. Umjesto očekivane slike o nesputanoj i hrabroj rušiteljici normi i stereotipa, punokrvnoj feministkinji i borcu za prava žena, u pravilu smo suočeni s prizorom Coco kao površne i častohlepne ljepotice. Ako je suditi po ovim dvjema filmskim interpretacijama, slavna je kreatorica imala poprilično neugodne karakterne osobine koje autori oba djela uglavnom predstavljaju kroz njezinu hladnu manipulaciju muškarcima koji su je obožavali. Bolje nije prošao ni Stravinski, kojemu je brak sa senzibilnom Katerinom, njegovom dugogodišnjom suprugom te najvećom podrškom i u osobnom i u profesonalnom smislu, zbog Coco došao do ruba propasti. Ipak, povijesna je činjenica da se nakon propale afere s kreatoricom Stravinski vratio majci svoje četvero djece, koja je kasnije preminula nakon dugogodišnje borbe s tuberkulozom.

Distancirana Coco, jednako kao i on uvjerena u značaj i snagu svoje umjetnosti, imala je prejak ego da bi njezina veza s jednako snažnom i samodovoljnom osobnošću mogla opstati. A ono što je potencijalno najzanimljiviji sadržaj filma - kompleksan odnos između nekomunikativnog skladatelja i njegove posvećene, ali prevarene supruge - redatelj Jan Kounen jedva da je dotaknuo, koncentriravši se na erotske igre dva velika ega, koje u suštini i nisu naročito uzbudljive. Unatoč pretenzijama, Kounenov film (koji je prošle godine zatvorio filmski festival u Cannesu) najbolji je kad gledatelja naprosto prepušta moćnoj glazbi Igora Stravinskog, kojega je kamenoga lica odglumio danski glumac Mads Mikkelsen, najpoznatiji po ulozi glavnog negativca u pustolovini Jamesa Bonda ‘Casino Royale’.

U tom smislu, ljubitelje skladateljeva djela sigurno će razveseliti uvodna ekranizacija povijesne premijere njegova baleta 'Posvećenje proljeća' u Parizu 1913. godine kada je ogorčena publika prosvjedovala protiv 'buke'. Ostalima ova ljubavna priča o distanciranim ljubavnicima teško može ostati u dužem sjećanju.