Financijski su interesi stvorili rasizam, oni će ga i ubiti – nadajmo se barem, jer dok možemo debatirati o tome znači li Obamina pobjeda kozmetičku ili stvarnu promjenu (nabolje ili nagore) američkog, pa tako i globalnog političkog poretka, činjenica jest da je ulazak crnog predsjednika u Bijelu kuću itekako važan događaj za onaj dio Homo sapiensa koji još uvijek žive opterećeni prebrojavanjem i komparacijom količine pigmenata u svojoj i tuđoj koži. Doduše, onoga trena kada boja kože postane važna koliko i boja očiju, ljudi će 'konačno' moći pronaći novi razlog da budu glupi – no barem će se riješiti jedne kočnice za prelazak iz primitivnog u razumsko razmišljanje nužno za opstanak vrste u 21. stoljeću.

U istom tom stoljeću u kojem je tzv. black chic već desetak godina u žešćem pogonu, počevši s terenom koji je krajem 20. stojeća pripremio 'pravi prvi crni predsjednik Amerike' Bill Clinton, preko glazbene i filmske industrije koja je reflektirala stanje koliko ga i mijenjala, da bi se sada doguralio i do 'nove faze', u kojoj je ekspanzija afroameričke kulture dovela do potpune infiltracije i konačnog brisanja granica, u skladu s fantazijom američkog melting pota

No je li taj 'crnački šik' pravi kraj rasizma u popularnoj kulturi ili zapravo nova, profinjenija vrsta bleksploatacije?

Vrpca je prerezana lani, još prije Obaminog službenog trijumfa, s pričama o snimanju nove 'Čudesne žene', filmske adaptacije priče o legendarnoj superjunakinji Wonder Woman, ženskom Supermanu koji je dio stripovskog svijeta još od 1941. godine, kada ju je William Moulton Marston stvorio za DC. Nakon toga je fenomen 1975. godine prešao i u svijet pokretnih slika, kada ju je u TV adaptaciji glumila Lynda Carter, poznata po svojoj 'amazonskoj' građi – tko je sada može naslijediti u modernoj filmskoj inkarnaciji? Čuvena 'amazonka' glazbene scene, koja ima sve uvjete biti opaka djevojka bedara zategnutih u pripijene vruće hlačice s američkim zvijezdama oko vaginalne regije – Beyonce! Problem koji ortodoksni fanovi i kritičari političke korektnosti vide u svemu tome jest da Beyonce ima i 'viška' uvjeta za ulogu – što nas ponovno vraća na priču o pigmentima.

Nije da nije bilo crnih superheroja kroz povijest – Black Panther (1965), Falcon (1969) i Black Racer (1971) su tek neki, poznatiji primjeri - 'ali Wonder Woman je posljednjih sedamdesetak godina bila bijela', reći će kritičari revizije. 'Da, ali tko kaže da ne bi bila crna da posljednjih 70 godina rasizam nije proždirao američko društvo?' upitat će druga strana. 'Ono što se događa je rasizam i nepoštivanje originalne produkcije', tvrde organizatori internetske peticije 'Protiv remakeova bijelih filmova i TV serija s crnim glumcima', a koji tvrde da žele 'zaštititi' sljedeće projekte od 'crnog silovanja': 'Kojak', 'The Munsters', 'Honeymooners'...

'Crna Wonder Woman bila bi moćna stvar. Nije li vrijeme za to?' upitala je Beyonce koja kaže da je spremna preuzeti povijesni teret uloge ako do produkcije na kraju stvarno i dođe, ma koliko joj, više od kulturološkog, pravi izazov zapravo predstavlja naslijediti Lyndu Carter i njezine fizičke atribute. 'Ona je nevjerojatna. Vidjela sam njezin kostim. Njezin je struk bio nevjerojatan. Njezine proporcije su zapravo prilično lude', rekla je Beyonce i zaključila: 'Danas, filmovi o superherojima više nisu otrcani i banalni, tako da bih to htjela učiniti. Voljela bih biti Wonder Woman.'

Spomenuti Black Panther oživjet će uskoro u Marvelovoj animiranoj seriji, kao i u posve novom strip serijalu, a tu je i novi serijal 'Adam: Legend Of The Blue Marvel', još jedna priča o prvom superheroju 'koji nije bijelac'. Fox News nedavno je posvetio puno pažnje tome kako bi izgledao idealni, potencijalno globalno popularni superheroj crne boje kože, pa čak i pozvao nekoliko autora da prilože svoje skice. Erik Larsen, bivši crtač 'Čovjeka-pauka' za Marvel, objasnio je razloge zbog kojih još uvijek nema (zanemarimo li Obamin kult ličnosti) ni jednog jakog, popularnog crnog superheroja u rangu Batmana ili Supermana: 'Jednostavno nije bilo lika koji bi se izdigao iznad rase onako kako to čine glumci poput Willa Smitha i Eddieja Murphyja ili kao što je to činio 'Cosby Show', a sada i Barack Obama.'

Christopher Brown, strip autor, dodaje: 'Crni predsjednik će znatno promijeniti prikaze unutar popularne kulture, budući da je on sada glavni predstavnik naše nacije. Sada kad više nije čudno to što je predsjednik crn, pisci SF-a morat će smisliti nešto drugo. Mislim da će sljedeći korak kod SF-a biti stvaranje predsjednika koji je neskriveni homoseksualac.'

Sve to je samo početak jer 'black chic' je, kao i svaki drugi trend, lavina koja samo čeka bacanje prvog kamena ili dobar, glasni urlik.

Tako se već neko vrijeme najavljuje i remake klasika komedije 'Pink Panther' s crncem u glavnoj ulozi! O ovome se priča već sedam godina, doduše, jer je još 2002. Chris Tucker trebao zauzeti mjesto Stevea Martina na poziciji modernog Petera Sellersa. Od toga se odustalo, no priče o mogućem povratku izvornoj ideji nisu iščezle.

Nadalje, Will Smith producira novog 'Karate Kida' u kojem će njegov sin Jaden imati glavnu ulogu. Film je preimenovan u 'Kung Fu Kid' (!) i najavljen za 2010, a osim što će mali crnac zamijeniti puno starijeg Talijana Ralpha Macchija, promjena se (u skladu s promjenom borilačke vještine u naslovu) događa i na još jednom osjetljivom političko-rasno-nacionalnom planu – Mr. Miyagiya ovog će puta, umjesto Japanca Pata Morite, glumiti Kinez Jackie Chan

Priča se i da bi Regina King, glumica koja je obavila ogroman aktivistički posao tijekom Obamine kampanje, trebala imati jednu od glavnih uloga u remakeu klasika 'The Big Chill' (1983) redatelja Lawrencea Kasdana, remakeu koji će imati kompletnu crnačku glumačku postavu!

Mijenja se i američka televizija. Dok su aktivisti još do prije nekoliko godina udarni TV program nedjeljom ujutro nazivali 'Sunday Morning Apartheid', sukladno količini crnih lica koja su producenti zvali pred kamere, promjene su značajne jer se u jutarnjim programima, kako vikendom, tako i preko tjedna, pojavljuje više Afroamerikanaca nego ikada u povijesti.

No zato su vrlo brzo isplivali podaci o novoj marginaliziranoj skupini – crnci su konačno dobili svoj glas, ali želimo li brojku koja pokazuje koliko je latinoameričkih gostiju koji su u zadnjih godinu dana gostovali u emisijama kao što su 'Meet The Press', 'This Week', 'Face The Nation' i 'Fox News Sunday': u tih 365 dana pobrojano ih je točno – nula.