U brojnim anketama o najboljim filmovima bivše Jugoslavije na vrhu su se našle dvije komedije: 'Tko pjeva zlo ne misli' i 'Ko to tamo peva'. Pridodamo li im još poneke s vrha popisa, možemo zaključiti da su se filmaši s ovih prostora oduvijek znali smijati i nasmijati. Sebi i(li) drugima, slatko il' slasno. I to nije bila isključiva privilegija samo naših istočnih susjeda, kako se u priča po kuloarima, već smo i mi svoje urnebesne filmove za utrku imali. No manje priče, više filmova. U nastavku vam nudimo deset najboljih komedija s ovih prostora po našem izboru:

'Tko pjeva zlo ne misli'

Komedija svih komedija i film svih (zagrebačkih) filmova dnevnik je malog Perice u režiji Kreše Golika. Simpatični pripovjedač priča nam priču o svojoj tipičnoj (u svoj svojoj netipičnosti) zagrebačkoj obitelji između dva rata. Tata Franjo Šafranek živi od Žnidaršića do Žnidaršića (i čašica, pardon, litrica razgovora o Abesiniji), mama Ana sanjari o Fuliru, teta Mina o princu na bijelom konju, a mali Perica… o maču. Dodatak obitelji spomenuti je Fulir koji osvaja Anu, u luckastom obratu dobivši ruku – Mine. Topli humor obogaćen zagrebačkim pjesmama i odličnim ulogama Franje Majetića, Relje Bašića, Mije Oremović, raspjevane Mirjane Bohinec i neodoljivog Tomislava Žganeca uzdignuo je Golikov film na sam pijedestal hrvatske (i jugoslavenske) kinematografije, pojedine replike pretvorivši u još uvijek žive poštapalice: 'Moja žena ni vredna, al' ja je ne dam vređati!'; 'Perice, ljudi su svinje, nemoj nikome otvoriti svoje srce'; 'Perice, idi ti crtati van, na svjetlo, da ne pokvariš oči'; 'Kad me vidite, možete me se nadati!'

'Ko to tamo peva'

Sasvim drugu vrstu komike, na tragu apsurda, nudi nam drugi klasik žanra – 'Ko to tamo peva'. Višeslojna je to priča o tragikomičnim nezgodama putnika u prastarom autobusu koji iz provincije vozi za Beograd. Samo putovanje skriva alegoriju o raspadu Kraljevine Jugoslavije, posredno najavljujući raspad druge Jugoslavije, dok dijalozi i avanture u autobusu nasmijavaju do suza, ujedno razotkrivajući malograđansko licemjerje. U filmu redatelja Slobodana Šijana legendarne uloge odglumili su Pavle Vuisić kao kondukter Krstić, Aleksandar Berček kao malo sporiji vozač Miško, Dragan Nikolić u ulozi pjevača, Danilo Bata Stojković kao Brko, Neda Arnerić kao mlada supruga i mnogi drugi. I replike iz Šijanovog klasika ušle su u svakodnevni govor ovih prostora. Sjetimo se samo nekih: 'Vozi, Miško', 'Buši, hahaha, buši, hahahaha, buši...', 'Tata, ja bih ono radio! – I tata bi sine!'

'Maratonci trče počasni krug'

Kad smo kod Šijana, ne možemo zaobići još jednu njegovu urnebesnu komediju – 'Maratonci trče počasni krug'. I opet, riječ je o komediji apsurda sa začinom groteske u kojoj se Šijanu pridružio još jedan klasik srpske komedije, Dušan Kovačević u ulozi scenarista. Radnja, smještena u Jugoslaviju 1930-ih, vrti se oko obitelji Topalović koja broji šestu generaciju revnih pogrebnika. Tako je 150-godišnji osnivač Pantelija još živ, a njegova će 'iznenadna' smrt napete odnose u obitelji dovesti do usijanja. Na samom kraju filma, kao i u 'Ko to tamo peva', Šijan simbolično predviđa raspad Jugoslavije. Glumačku ekipu iz snova predvode Bogdan Diklić, Pavle Vuisić, Danilo Bata Stojković i Bora Todorović. Nekoliko legendarnih citata za kraj: 'Deda, nemoj dijete da mi vrijeđaš. – Koje dijete! To je kreten!'; 'Laki Topaloviću, krvi ću da ti se napijem!'; 'Eeee, tako se to radi. Kratko, ali jebitačno!'

'Balkanski špijun'

Slijedi još jedan čisti klasik iz pera Dušana Kovačevića, koji se taj put primio i režije. Film govori o paranoidnom Beograđaninu Iliji Čvoroviću, u maestralnoj izvedbi Danila Bate Stojkovića, koji je umislio da je njegov podstanar terorist koji želi rušiti državu. I opet film nije tek pitka komedija, već su karikatura, groteska i apsurd u funkciji oslikavanja vremena ispunjenog lovom za nevidljivim neprijateljima države. Uz legendarnog Danila Batu Stojkovića, u filmu glume Mira Banjac kao Ilijina supruga Danica, Bora Todorović kao siroti podstanar, Zvonko Lepetić kao Ilijin brat (i) u zločinu te Sonja Savić kao kći koja u čudu promatra poludjela oca. Dodajmo na kraju samo nekoliko legendarnih replika: 'Izdala si ti, ali ne sobu. Mene, mene si izdala'; 'Za male pare ste se prodali, zlikovci'; 'Ajde ti meni lepo sve priznaj, a Đura će da ti oprosti što te je tukao.'

'Imam dvije mame i dva tate'

Dvije godine prije nego što je Relja Bašić, odnosno gospon Fulir, osvajajući Mirjanu Bohinec oženio Miju Oremović, Krešo Golik je isti par već rastavio u filmu 'Imam dvije mame i dva tate'. Žrtve rastave su sinovi Đuro Davor Radolfi, kasnije poznati pjevač) i Draško Tomislav Žganec – slavni Perica) koji su razdvojeni te jedan živi s prvim tatom Reljom i drugom mamom Verom Čulić, a drugi s prvom mamom Mijom i drugim tatom Fabijanom Šovagovićem. Spona između obitelji je nedjelja, kad dolazi do razmjene djece. Film s obiljem golikovske komike koja se prepliće s mnogo ozbiljnijim slojem prepucavanja bivših supružnika čini jedan od vrhunaca opusa velikog redatelja i hrvatske komedije.

'U raljama života'

Među same vrhunce hrvatske (i jugoslavenske) komedije, uz Golikove filmove, svakako spadaju djela Rajka Grlića, prvenstveno 'U raljama života'. U filmu nastalom po knjizi Dubravke Ugrešić pratimo paralelne priče o redateljici Dunji Gorica Popović) i službenici Štefici Cvek (Vitomira Lončar) koje tragaju za muškarcima svojih života. U brojnim duhovitim epizodama ispunjenim smiješnim zavođenjem i patnjama, seksom ili bar njegovim pokušajima, odlične epizodne uloge ostvarili su Semka Sokolović Bertok kao Tetka iz Bosanske Krupe, Rade Šerbedžija kao pijani intelektualac, Bogdan Diklić u ulozi neodlučnog Pipa, Mira Furlan kao promišljena Marijana i Bata Živojinović trokrilni. Za kraj, umjesto citata, donosimo legendarni monolog zavođenja legendarnog trokrilnog (uz isprike na prostotama): 'Karat ću te izistinski, bez fuliranja. Karat ću te dva sata u cugu. Ma kak'i! Karat ću te cijelu noć!... Sad ću da te karam. Skidaj se… Ovo je bila predigra, a sad ću da te karam u cugu sve do jutra.... (trideset sekundi kasnije) Je l' imaš nešto za jelo?'

Slijedi najgledanija hrvatska komedija i najveći filmski hit nakon 1990. godine, 'Kako je počeo rat na mom otoku'. Brešanov film iz 1996. ludo je zabavna i duhovita (anti)ratna parodija koja nas vodi na mali jadranski otok. S nama, na otok stiže Blaž Gajski (Vlatko Dulić) u potrazi za sinom koji se nalazi u kasarni JNA na odsluženju vojnog roka. Rat se osjeća u zraku, major Aleksa (Ljubomir Kerekeš) je sve nervozniji, a otočani sve ustrajniji u namjeri da natjeraju njega i vojnike na predaju. Čine to pjesmom, plesom, recitalom, paštašutom, ali i odvažnim akcijama unutar 'neprijateljskih redova'. Ostalo je povijest… hrvatske komedije. Nekoliko citata kao šlag na torti: 'Aleksa, vrati se doma! Skuvala sam ti paštašutu!'; 'Neka budala vesla prema kasarni – Kako vesla? – Loše!'

'Što je muškarac bez brkova'

Devet godina nakon Brešanovog hita hrvatska kina je prodrmala i opako nasmijala komedija Hrvoja Hribara. Nastao prema istoimenom romanu Ante Tomića, film je ljubavna priča koja duhovito i neopterećeno uranja u tabu lude ljubavi između friške udovice Tatjane Zrinka Cvitešić) i svećenika don Stipana Leon Lučev). Glavni pokretač filma i njegovog opipljivog šarma je kemija između Zrinke i Leona, a pridonose mu opako duhoviti Ivo Gregurević kao povratnik iz Njemačke koji je bacio oko na Tatjanu, Jelena Lopatić kao njegova kći Julijana, Bojan Navojec kao haiku pjesnik i mnogi drugi likovi. Umjesto citata, dodajmo da je film napravio odličnu promociju brkovima i brkatima.

'Maršal'

Poput Golika, Šijana i Kovačevića, i Vinko Brešan je u najboljih deset zastupljen s čak dva filma. Brešanova druga komedija, 'Maršal', sa svojim prethodnikom dijeli mjesto događanja – mali jadranski otok, neodoljiv brešanovski humor (udruženih snaga tate Ive i sina Vinka) i pomaknute likove – otočke ridikule. Za razliku od prethodnika, u 'Maršalu' se ne traga za sinom, već za duhom naslovnog maršala Tita koji se, navodno, pojavio u mjestu. Stari partizani misle da bi ponovo moglo doći njihovo vrijeme pa mjesto navodne Titove pojave postaje hodočasničko odredište umirovljenih boraca. Gradonačelnik to želi iskoristiti u turističke svrhe, a policajac Stipan dobiva zadatak otkriti što je zapravo posrijedi. Likove oblikovane na rubu groteske tumače Dražen Kühn, Ivo Gregurević, Boris Buzančić kao lažni Tito, Predrag Vušović, Linda Begonja, Ljubo Kapor, Vlado Dulić i brojni drugi. Evo i nekoliko ustaničkih… 'Druže Tito, život nam je propa, nema više trave, šita ni dopa'; 'Judi, skužajte, utklo mi!'

'Mi nismo anđeli'

Za kraj, debitantski film Srđana Dragojevića koji se na krilima uspjeha pretočio u serijal. Glavna nit filma je romantična priča u kojoj maturantica Marina hvata frajerčinu Nikolu koji ju je u jednom pijanom susretu 'napumpao'. U beskrajno smiješnom zavođenju Marini pomaže prijateljica Buba, a cijelu priču prate Anđeo i Vrag koji su se okladili hoće li veza uspjeti ili neće. Kao i sve srpske komedije s liste, i ova u humornu notu upliće kritiku društva, ovaj put kataklizmički odnos prema sadašnjosti. Nikolu glumi njegov imenjak, odlični Nikola Kojo, Marinu beskrajno draga Milena Pavlović, poduzetni Bubu Branka Katić, Nikolinu cimericu legendarna Sonja Savić, a Anđela i Vraga Uroš Đurić i Srđan Todorović. U odličnoj epizodnoj ulozi pojavio se Miki Manojlović. I na kraju jedan dijalog: 'Prolazim kroz pakao, Niki. Dva put sam sebi pokušala da oduzmem život, osećam da će treći put biti fatalan po mene. Zar hoćeš da me nosiš na duši? – Šta treba da učinim? – Uzmi me za ženu. – Učini to… što bezbolnije.'

Zanimat će vas u MAXtv videoteci:
Parada