ONE DIRECTION – MIDNIGHT MEMORIES

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Neka nas uvodni tekst ne zavara, naravno da klinci slušaju sve – od punka i metala preko klasičnog rocka do Thompsona, Sevke, Rozge, cajke i natrag, ali ovdje se parafrazira nedavni tekst u kojem smo ocjenjivali aktualna jaka teenpop izdanja ženskih izvođača (konkretno Katy Perry, Miley Cyrus i Lorde). Cure vladaju pop glazbom još od početka milenija, a možda i dulje, to nije sporno, ali je vrlo zanimljivo s obzirom na to da se mlađa ženska populacija tradicionalno smatra najstabilnijom ciljanom publikom bilo kakve pop glazbe. No to ipak ne znači da je histerija i vriska iz doba beatlemanije stvar prošlosti, dapače. Uz Justina Biebera, glavninu zidova tinejdžerskih soba, barem onih ružičastih, zauzimaju posteri One Directiona. Pojavili su se 2010. u britanskom 'X Factoru' i zauzeli treće mjesto, no lukavi Simon Cowell odmah je skužio da značajno lukrativnija budućnost leži pred njima nego pred pobjednikom Mattom Cardleom i drugoplasiranom Rebeccom Ferguson. Kako je hiperprodukcija i inače Cowellovo drugo ime (vidi npr. Susan Boyle), evo 1D-a već s trećim albumom u dvije godine...

OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Djeca rastu kao iz vode, pa su Harry Styles i ekipa sad već polako zašli u 20-e (OK, Harry će navršiti 20 za kojih mjesec dana), a shodno tome i zvuk im je morao zericu sazreti. Hoće li se priča razvijati i pravcu scenarija Take That, koji su ipak nekako uspjeli ostarjeti zajedno sa svojom publikom, zasad je teško prognozirati, no pomaci su apsolutno vidljivi. Iako je to i dalje ljuta konfekcijska teen ljiga, ima ipak malo više rock atmosfere (doduše starinske i vrlo light – 1D su rock otprilike kao i Smokie 70-ih), značajno više gitara, ponekad i mrvicu 'žešćih'. S druge strane, kvazižestoke gitare imaju i Katy Perry & co., no čini se da se One Direction u budućnosti više vide kao bend poput Bon Jovija nego Take Thata.

NAJBOLJE STVARI Izdvojit ćemo 'Best Song Ever', iako naravno nije ni najbolja pjesma tjedna u kojem se pojavila, kamoli ikada, zatim takethatovsku 'Right Now', pa 'Story Of My Life', 'Diana', 'Something Great', 'You And I'...

DAKLE Da, ovo je daleko najbolji album One Directiona – i kolikogod ta rečenica nema nikakvu težinu, ipak se mora izgovoriti. Kao i to da u svojim vrhuncima 'Midnight Memories' nije sasvim bez šarma...

OCJENA: 6,5/10

DATUM IZLASKA: 25. studenog

IZDAVAČ: SYCO MUSIC / SONY / MENART

THE WANTED – WORD OF MOUTH

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Za razliku od 1D-a, The Wanted ne dolaze iz talents show miljea (iako zvuče kao da dolaze), nemaju frontmana s karizmom i potencijalom solo zvijezde kao što je Harry Styles i značajno su manje uspješni u Americi. Ali imaju hitove – s ovog, njihovog trećeg albuma u tri godine (dakle nešto umjereniji tempo nego što ga ima 1D) skinuto je pet singlova i svih pet je ušlo u britanski top 5 – to su one pjesme koje čovjek 'pokupi' negdje protiv svoje volje, poput viroze, i onda ga progone danima (a la singl The Wanteda 'Chasing The Sun')...

OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG U slučaju The Wanteda očito je još uvijek rano za promjene i razmišljanje o budućnosti, što je logično s obzirom na to da oni tiraže koje ima 1D tek trebaju postići. Nema dakle tu puno odstupanja od formule – prezašećereni, amerikanizirani teen pop s puno auto-tune skupnih vokala i iritantnog  dance popa u stilu Davida Guette, a koji vrlo dobro zna na koga cilja i kome se obraća...

NAJBOLJE STVARI U moru nenadahnutog štanceraja strše fakat zarazni singlovi 'Walks Like Rihanna' i 'Show Me Love (America)', a na silu bi se još moglo izdvojiti i baladu 'Everybody Knows'...

DAKLE Da bi čovjek mogao cijeniti neki bolji boy band (vidi gore), mora čuti i neki slabiji – The Wanted su na žalost druga liga s razlogom...

OCJENA: 4,5/10

DATUM IZLASKA: 4. studenog

IZDAVAČ: ISLAND / UNIVERSAL MUSIC

JAMES ARTHUR – JAMES ARTHUR

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Dok pobjednica ovogodišnje, jubilarne desete sezone 'X Factora', 36-godišnja zatvorska čuvarica i udana majka dvoje djece Sam Bailey ima božićni broj 1 singl ('Skyscraper') u Velikoj Britaniji, lanjski pobjednik polako ide u povijest, da ne kažemo rezalište. Tako otprilike funkcionira pokretna traka Simona Cowella i njegove nemilosrdne industrije 'talenata'. No za 25-godišnjeg Jamesa Arthura možda ipak još ima šanse da se istrgne iz žrvnja – osim što sa svojim tetovažama i pomalo nezgrapnom staturom izgleda atipično za ispeglanu talents show scenu, čovjek daje naznake da bi od njega ipak moglo nešto biti...

OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Arthur ima nešto hrapaviji, starinski soul glas, u svojim pjesmama sudjeluje autorski (uz, naravno, uobičajen multinacionalni komitet), a za producenta su mu doveli između ostalih uglednog Salaama Remija (Amy Winehouse!) i vrućeg Naughty Boya, kao i sjajnu Emeli Sande da autorski i glasovno pomogne u jednoj pjesmi. Arthur se vrti u varijanti neo/retro soula srodnoj onoj Johna Newmana i Plan B-a, samo s manje eksplozivnosti od prvog i falsetta od drugog. Šteta jedino što materijal nije baš konzistentan, no to vjerojatno treba pripisati Cowellovoj ekipi koja je očito požurivala priču i gurnula je van dok još nije bila sasvim spremna...

NAJBOLJE STVARI 'Get Down', 'Impossible', 'Roses' (s Emeli Sande), 'Lie Down'...

DAKLE Usprkos manjkavosti njegova debi albuma, James Arthur je zaslužio da mu se zapamti ime...

OCJENA: 6,5/10

DATUM IZLASKA: 4. studenog

IZDAVAČ: SYCO MUSIC / SONY / MENART