Poznati bosansko-francuski producent Čedomir Kolar 2001. se s redateljem Danisom Tanovićem upisao u filmske anale osvojivši Oscara za film 'Ničija zemlja'. Na Zagreb Film Festivalu ove godine sudjeluje s filmom 'Pogrešna dostava' ('The Lunchbox') koji se natječe u glavnoj konkurenciji. O samom filmu koji je od malog nezavisnog projekta narastao do pravog malog diva indijskog filma, Bollywoodu, producentskom poslu i ostalom, saznajte više u nastavku.

Kako je došlo do suradnje s Riteshom Batrom, autorom i redateljem filma 'Pogrešna dostava'?

Ritesh i ja smo se našli u Goi na film-bazaru. Čim sam ga vidio, odmah je kliknulo među nama. Kad mi je ispričao priču budućeg filma, rekao sam da mi pošalje scenarij i tako je sve krenulo.

Priča, odnosno scenarij, osvojio je i glavnu glumicu Nimrat Kaur. Kako su ona i slavni indijski glumac Irrfan Khan postali dio ekipe?

Irrfan Khan prvi je uletio u glumačku ekipu. Već tada, kad smo snimali film, bio je velika zvijezda. Nakon toga je došao 'Pijev život', koji ga je dodatno lansirao u visine. Irrfan je tražio glumicu koja bi tumačila Ilu i poslao mi fotografiju Nimrat. Odmah sam zaključio da je idealna. Nije bolivudska zvijezda, nikad nije igrala u filmovima s pjevanjem i plesom i autentična je. Tako je i ona došla u ekipu.
294068,293277,293295,155131Film je krenuo kao mali nezavisni projekt. Kad ste znali da će postati velik?

Prvi put sam ga vidio prošle godine za Božić. Ritesh ga je montirao u New Yorku i slao mi montaže o kojima smo potom diskutirali preko Skypea. Kad sam vidio do koje mjere je Ritesh otvoren, pametan i prihvaća suvisle komentare, rekao sam mu – ovaj će film napraviti čudo.

Koji put je film prošao do hita?

Službeni program Cannesa ga je zaobišao jer je mali te ujedno redateljev prvi dugometražni film. No eksplodirao je u drugom festivalskom programu te smo ga u jednom danu prodali u 40 zemalja. U nedjelju popodne, kad je film prikazan, već je bila tučnjava za karte. Slično se dogodilo prije 12 godina s 'Ničijom zemljom' i Danisom Tanovićem. U petak je Danis bio nitko i ništa, u subotu navečer je bio zvijezda. Rekao sam Riteshu: 'Vidjet ćeš, to će se dogoditi i s ovim filmom'. I tako je bilo. 'Pogrešna dostava' je prvi nezavisni indijski film nakon 30-ak godina koji je ušao u veliki krug.

Kako je prošao u Indiji?

Bio je tri tjedna prvi na box officeu. Razvalio je Indiju. Nimalo nalik uobičajenom indijskom uspjehu.

Koliko je jak nezavisni film u Indiji kojom vlada moćni Bollywood?

Nezavisni film u Indiji gotovo ne postoji. Više je pitanje ekscesa. Bolivudska mašina beskrajno je moćna i puna novca, a zvjezdani sustav doveden je do ludila. Takvo što ne postoji ni u Americi. To u Indiji je nešto grozno. No moramo uzeti u obzir da je riječ o zvijezdama koje obožava milijarda i pol ljudi.

Može li 'Pogrešna dostava' probuditi indijski nezavisni film?

Vjerujem da može. Isto kao što je 'Ničija zemlja' pokrenula cijelu bosansku kinematografiju, mislim da će u Indiji nakon 'Pogrešne dostave' malo drukčije gledati na nezavisni film.

Što uspjeh filma znači za glavnu glumicu Nimrat Kaur?

Baš sam jučer razgovarao s Nimrat o tome. Sa 31 godinom, prestara je za Bollywood. No ona nikad nije ni htjela biti dio Bollywooda. Dosad je glumila u kazalištu, manjim filmovima, a sad je odjednom, u roku od 24 sata, postala zvijezda. Ima jedan od najvećih menadžmenta u Bombaju, brojne ponude od američkih agenata…

Bi li sad Bollywood zažmirio na njezine 'visoke' godine?

Danas bi, jer je zvijezda i mogu je vrlo dobro prodati.

Može li glumac u Indiji preživjeti na taj 'nezavisni' način?

Nimrat preživljava, no prvenstveno zahvaljujući kazalištu.

Vratimo se malo vama. U ovom filmu niste prvi producent nego jedan od koproducenata.

Jedan od sto koproducenata. Kako nemam apsolutno nikakvo iskustvo s Indijom, nisam mogao biti glavni koproducent. Zanimljivo je da, kako je film rastao, svi su htjeli biti na špici kao koproducenti. Na kraju je i Danis Tanović htio biti na špici, i to prvi put.

Izjavili ste prije par dana na razgovoru nakon filma kako je Danisovo ime na špici bilo i dobar marketinški potez.

Tako je, budući da je Danis, zahvaljujući 'Ničijoj zemlji', velika zvijezda u Indiji. I to potpuno slučajno. 2001., kad je 'Ničija zemlja' osvojila Oscara, glavni kandidat joj je bio prvi nominirani indijski film 'Lagaan'. Kad je Danis pobijedio, ljudi su željeli vidjeti film koji je oduzeo tron njihovom favoritu. Nimrat mi je nedavno pričala da je tad imala 14-15 godina. Toliko se te godine govorilo o filmu da je otišla kupiti piratski DVD da bi vidjela film. 'Ničija zemlja' je bio jedan od prvih filmova koje je kupila. Koliko je film slavan u Indiji pokazuje činjenica da je u deset dana, koliko sam bio u Goi, dvaput bio prikazan na televiziji. Već deset godina se kontinuirano prikazuje.

U istom razgovoru nakon projekcije filma rekli ste da se koproducenti ne bi smjeli miješati u sam film. Kakva je situacija s indijskim producentima po tom pitanju?

Jako loša. Ritesh mi je jedan dan došao i rekao da ga moram spasiti od njegovih producenata, jer će oni zahtijevati da se na kraju filma glavni likovi nađu i gledaju u oči uz neku indijsku glazbu. Svi oni, bez obzira na to jesu li nezavisni ili ne, silno se bore da dohvate komercijalni uspjeh. Usto, i dan danas imaju neki kompleks prema ostatku svijeta te im je svaki uspjeh vani izuzetno važan. Nimrah je nakon projekcije filma u Cannesu cijelu noć provela na Skypeu dajući intervjue punih šest sati.

Formula – 'od nepoznatog autora ili glumca do zvijezde', često se provlači kroz Vašu karijeru, budući da uglavnom radite s mladim redateljima. Je li to Vaše nepisano pravilo ili…?

Uglavnom radim s mladim autorima, ali s nekolicinom radim i češće. S Danisom sam jako puno radio, što je normalno jer imamo zajedničku firmu i on mi je jedan od najboljih prijatelja. S jednim redateljem iz Kirgistana radim već treći zajednički film. S njima mi je nakon prvog filma kliknulo pa smo nastavili suradnju. Sad Ritesh kaže da bi volio svoj drugi film raditi sa mnom. Ako hoće i treći i četvrti, može, jer je divna osoba. Prekrasno je kad vam redatelji postanu prijatelji, gotovo obitelj.

Kako je raditi s redateljima s kojima Vam ne klikne?

S Milčom Mančevskim se nisam našao na radu filma 'Prije kiše' i ništa zato. Nakon filma svatko je otišao svojim putem. Da ne govorimo o Kusturici. S njim je bio potpuni i definitivni lom. No on lomi sve. Uostalom, on ni s kim nije radio više od dva puta. Ako me redatelj počne daviti, mučiti… nema veze. Niti jedan doktor mi nije pripisao da moram raditi s njim. On ode svojim putem, ja svojim.

Najljepše je u Europi. Ameriku nikad više ne bih dotaknuo. Ne zanima me. Što se tiče Indije, morao bih biti hindus da bih je razumio. S treće strane, Europa je prekrasna. Ja se u potpunosti osjećam Europljaninom. Gore-dolje, dobro-loše, ovo je i dalje idealno mjesto za život. Još kad je Mediteran…

Indija Vam očito nije pretjerano dobro legla.

Shvatio sam jednu stvar, a to su mi rekli i prije – ključno je kako ćeš ući u Indiju. Taj prvi ulaz je strašno važan. Hoćeš li promašiti ili ćeš ući na pravu stranu. Ja sam, očito, promašio. Meni je ta bijeda, prljavština, taj užas… uostalom, Indijci su izmislili sustav kasta, nedodirljivih. Iako su ga ukinuli, s liberalnim kapitalizmom, koji je tamo sve razvalio, vratio se. Dva posto ljudi kod njih drži 80 posto nacionalnog bruto dohotka, a ostali žive u bijedi. To mene nervira i muči. Ljudi misle kako je Indija zemlja Gandija, meditacije… ma kakvi. To nema veze. Indija je zemlja stalnih religioznih sukoba, zemlja u kojoj je veliki problem silovanje i ubijanje žena. Ritesh sad priprema dokumentarni film o silovanju žena u Bombaju. Ta violentnost u odnosu na žene je užasna. No bez obzira na sve, uvijek ću se vratiti tamo jer su mi puno važniji talenti od tih stvari.