Jedan od književnih naslova o kojem zajednica čitatelja britanskog mjesečnika The Wire posljednjih godina neumitno bruji svakako je i doktorat o Johnu Cageu čikaškog glazbenika Davida Grubbsa, predavača na konzervatoriju koledža u Brooklynu, već samo zato što je Grubbs posljednjih 20 godina jedna od ikoničkih ličnosti ovog lista, koji je usprkos relativno maloj nakladi prisutan, uvažavan i cijenjen u svim kulturnim centrima i interesnim sferama zapadnog kulturnog kruga i, za razliku od mnogih drugih glazbenih časopisa, isključivo se bavi glazbom (!), a ne glazbenom industrijom…

U knjizi 'Records Ruin the Landscape: John Cage, the Sixties, and Sound Recording', Grubbs se bavi centralnom figurom tzv. avangarde u SAD-u i njenom današnjom recepcijom kroz pitanja koja divergira sama problematika suvremenih medija, nadopunivši je bibliografijom epohe u kojoj je i sam autor ostavio zamjetan trag. Tih pet pitanja koja su ujedno teme poglavlja ove studije itekako revaloriziraju slavnu Warholovu rečenicu o pet minuta slave u njenu recentniju modifikaciju o pet megabajta slave, riječima engleskog skladatelja i glazbenog pisca Dana Warburtona. U pet je poglavlja Grubbs i podijelio knjigu, suprotstavljajući Cageovim idejama i neke konkretne osobe, koje su mu zamjerale određene koncepte i sustave ili se naprosto s njegovima bijahu sudarale već za života.

Više informacija o ovogodišnjem izdanju simpozija Conjucture možete saznati ovdje