Desetak kilometara od Bjelovara gdje je rođen i gdje je završio osnovnu i srednju školu legendarni glumac Bogdan Diklić, u mjestu Puričani i tamošnjem turističko-gospodarskom kompleksu Vinia imat će radionicu 'Gluma i vječni povratak njenim osnovama'. Organizator je udruga Koreut koju je osnovao.

'Radionica će se održati ove godine prvi put. Imao sam do sada svega dvije radionice. Na zagrebačkoj ADU prošle godine u prosincu trodnevnu radionicu na drugoj godini na klasi Franke Berković i Marije Škaričić, ali malo je to vremena za pripremu. Recimo za ovo sada što radimo trebala je godina dana priprema', kaže glumac poznat po brojnim kultnim ulogama u kazalištu serijama i filmovima 'Grlom u jagode', 'Maratonci trče počasni krug', 'Štefica Cvek u raljama života', 'Balkan express', 'Ko to tamo peva', 'Kako je propao rokenrol'...
U hrvatskim filmovima novijeg datuma mogli smo ga gledati u 'Karauli', 'Ne dao Bog većeg zla' i u 'Obrani i zaštiti'.
 
Veseli ga prenošenje iskustva i znanja onima kojima to nedostaje i razmijeniti to iskustva s onima koji ga imaju.
'Radionica nije zamišljena isključivo kao ex cathedra nego ćemo imati interakciju, razgovarat ćemo, možda i suprotstavljati i braniti svoje stavove i mišljenje', objasnio je.

On je najviše naučio od pokojne profesorice pedagoginje i kazališne redateljice Ognjenke Milićević.

'Ona me opismenila, a poslije sam učio intenzivno radeći, čitajući, razmišljajući, živeći glumu. Nije to fraza, jer ja to živim preko 40 godina. Onog trenutka kad prestanem učiti od bilo koga i na bilo koji način, to znači da sam završio. Za drugi put ne znam. Prečica ne postoji. Od 1972. godine, kada sam položio prijemni na beogradskoj Akademiji, nije bilo dana koji nisam iskreno proživio kroz glumu', ističe.

A put koji je prošao - od mladenačkih zabluda, taština i manjka samopouzdanja, do glumačkog sazrijevanje nije, kaže, bio lagan.
'Kao klinac sam razmišljao da postanem ronilac, trgovac u kiosku ili kauboj', rekao je kroz smijeh. O jednoj od svojih najupečatljivijih uloga u filmu 'Maratonci trče počasni krug' u kojem je glumio najmlađeg člana obitelji Topalović, danas gleda s nostalgijom. Drago mu je što su generacije i generacije prihvatile taj film. 'On je snimljen prije 33 godine i fascinantno je kako i dalje živi', rekao je.

U Bjelovar dolazi koliko god je to moguće, posebno na već tradicionalni BOK festival.
'Kad sam na snimanju u Zagrebu, skoknem i na nekoliko sati ako ikako mogu', otkrio je.

Kad je bio mali u Bjelovaru je postojalo profesionalno kazalište koje se pedesetih godina zatvoreno.
'Prvu predstavu koju sam gledao i igrao bila je u istom prostoru, na istoj pozornici iako se to kasnije zvalo Društveni dom, a danas Dom kulture gdje se održavaju predstave BOK festivala. Bila je to pristojna amaterska predstava, Sofoklova 'Antigona'. Tada sam počeo ozbiljno razmišljati o tome da pokušam da biti glumac', rekao je.

Godišnja doba, kaže, ne diktiraju mu odnos prema poslu i odmaranju pa će mu radionica u blizini Bjelovara biti najljepši ovoljetni odmor.

Sa suprugom Dijanom i kćeri Sofijom rijetko se pojavljuje u javnosti

Osim glume jako voli glazbu, a bubnjeve svira za svoj gušt

Bogdan Diklić ne propušta Navojčev BOK fest