Diskografija na kakvu smo do sada navikli i kakvu poznajemo broji svoje posljednje dane. Nažalost, stanje u hrvatskoj diskografiji još je gore nego na globalnom planu jer domaći diskografi kao da ne vide što se događa oko njih te se pretvaraju da je sve isto kao prije dvadesetak godina. Štoviše, ugovori koje nude novim izvođačima izuzetno su nepovoljni za muzičare. Istovremeno, obaveze samih diskografa prema tim istim izvođačima koji dolaze sa svojom glazbom, svojim kreativnim idejama, svojom svježinom i energijom, minimalne su. Pojednostavljeno, to otprilike zvuči ovako: 'Mi ćemo objaviti vašu muziku i zaraditi koliko god možemo na njoj, a vi budite sretni da smo vam objavili album. Da ne mislite da smo zločesti, evo svakom u bendu po jedna kopija albuma. I ne zaboravite da ste nam dužni još barem dva albuma.'

Nerijetko muzičari na odgovor od svevišnjih diskografa čekaju odgovore i po nekoliko mjeseci. Omalovažavanje kreativnog procesa stvaranja glazbe svakodnevna je pojava, dok se sami muzičari trude iz dana u dan pronaći nove putove kako svoju glazbu ponuditi što većem broju ljudi. Treba biti svjestan i da je tržište na kakvo smo navikli promijenilo svoj oblik, te se o njemu ne može i ne smije više govoriti teritorijalno, već eventualno žanrovski. Suvremena tehnologija omogućila je svakom pojedincu s internetskom vezom i kućnim računalom da svoje kreativno glazbeno ostvarenje ponudi bilo kome u svijetu s istim preduvjetima. Ukratko, teritorij je nevažan. Važna je kvaliteta i trud. Trud koji bi trebao biti u opisu posla diskografskih kuća, ali do sada takav primjer na domaćoj diskografskoj sceni nije poznat.

Baš kad je već postalo svima jasno da diskografi broje posljednje dane, da je prihod na minimumu, da i muzičari već dižu ruke od diskografa, ekipa nezavisne etikete Moonlee Records nasmijala se grohotom shvativši kako stoje stvari, potapšala po leđima svoje izvođače, čiju muziku cijeni kao i svi njihovi obožavatelji i u dogovoru s njima odlučila pokloniti sva svoja izdanja. Točnije, besplatan download svih do sada objavljenih albuma, kojih nije malo. Štoviše, među tim su izdanjima neki od najboljih albuma koji su se pojavili u regiji posljednjih par godina: Damir Avdić 'Mrtvi su mrtvi' i 'Život je raj', Lunar 'Turbo', Bernays propaganda 'Happines Machines', 'My Personal Holiday' i 'Igraj slobodno', Vuneny 'V2', XaXaXa 'Tango Revolucioner', Debeli precjednik 'Bruto Slavo/VBK', Analena 'Carbon Based' i 'Inconstantinopolis' i još njih desetak

Saksofonist Igor Geržina posljednjih par mjeseci uživa plodove svog rada jer je odlučio zaobići sve poznate diskografske tokove i svoj novi album 'Metropolis' predstaviti svijetu. Rezultat je bio iznad svih očekivanja. Njegov smooth jazz naišao je na izuzetno odličan prijem u svijetu dok se kritičari i glazbeni urednici, sa svih strana svijeta, trude dati mu što bolji kompliment hvaleći ga na sva usta kao jedno od najvećih ovogodišnjih iznenađenja u svijetu smooth jazza. U svijetu! 'Kod nas je glazbena industrija fokusirana isključivo na vokalnu pop glazbu, a sve druge vrste glazbe su čista margina. To se ne odnosi samo na izdavače, već i na medije. Ja sam imao priliku izdati svoj album za jednu diskografsku kuću, ali sam u zadnji čas odustao. Obzirom da sviram instrumentalnu glazbu i samim time nemam teritorijalnih ograničenja, pretpostavio sam da bih ‘Metropolis’ mogao plasirati globalno, tj. na tržištu smooth jazz glazbe kojoj je centar Amerika, zatim Europa, Azija... To je danas moguće putem interneta, pomoću alata kao što su YouTube, Facebook, Reverbnation, SoundCloud... Način na koji slušatelji dolaze do glazbe se jako promijenio, pa je logično da se i način promocije mijenja u skladu s tim. Mislim da to izdavači u Hrvatskoj nedovoljno razumiju.' Kaže Geržina za tportal.hr, te priča kako je ostvario uspjeh. Naime, album 'Metropolis' dostupan je širom svijeta putem raznih internetskih servisa kao što su Amazon, iTunes, CD Baby…: 'Moja glazba se emitira na smooth jazz radio postajama u Americi, Kanadi, Australiji, Njemačkoj, Italiji, Španjolskoj, Poljskoj i Hrvatskoj . Uspio sam se u ovih nepunih tri mjeseca od izlaska albuma probiti do nekih jakih postaja poput britanskog Sky FM ili američkog SmoothJazz.com Global Radio. To je veliki uspjeh s obzirom na to da sve radim sam i da dolazim iz zemlje gdje smooth jazz praktički ni ne postoji. O prodaji mislim da ću moći govoriti tek kad album bude na tržištu barem šest mjeseci. Ja sam na svjetskoj smooth jazz sceni ‘newcomer’ i nalazim se na ogromnom tržištu, tako da moram biti strpljiv. Metropolis u Hrvatskoj može nabaviti narudžbom putem moje službene web stranice www.igorgerzina.com. S obzirom na to da su domaći kupci manje skloni korištenju kartica na internetu, plaća se pouzećem.'

U trenutku kada dosadašnja diskografija prestaje biti onakva na kakvu smo do sada navikli i gubi svoj dosadašnji smisao, Geržina se savršeno snašao: 'Mislim da je internet doveo do toga da danas imamo apsolutnu demokraciju. U glazbi danas stvarno više nije bitno s kojeg kraja planeta dolaziš, kojoj društvenoj skupini pripadaš i koje si boje kože. Jedino što je bitno je talent, tj. kvaliteta projekta. Fizička prisutnost je sve manje važna. Osobno mislim da je to jako fer jer na taj način ja iz Zagreba mogu konkurirati nekome iz Oregona. Publika daje svoj sud i to je najpoštenije. Ispočetka se čini da je internet doveo do prevelikog broja izvođača i samim time prenatrpanog tržišta, ali istovremeno se dogodila i segmentacija prema žanrovima, što je jako dobro. Ako voliš smooth jazz, možeš slušati radio koji emitira 24 sata na dan (bez reklama) isključivo takvu glazbu. Mislim da slušatelje treba odvajati prema vrsti glazbe, a ne prema teritoriju na kojem žive.'

Na sličan način razmišlja i reperica Diyala: 'Naziv mog drugog, nezavisnog albuma je D.I.Y. ili Do It Yourself (Uradi sam). Naziv albuma, koji u jednom segmentu objedinjuje prva slova mog imena ali i sam za sebe govori dovoljno. Koliko govori o stečenim iskustvima u ovom poslu toliko i činjenici da je zaista potrebno dobro zasuči rukave i prionut tom samostalnom radu kao da je u pitanju ono nešto što bi pretpostavili i da imate nekog iza sebe, tj. da imate kvalitetnog izdavača jer, ako ste u tome svim srcem, potrebno je učiniti mnogo da biste održali tu konstantu i kvalitetu. Bilo bi itekako lakše da ovo nije nešto što moram u potpunosti raditi sama, no… Ako bazirate svoj rad na stranom jeziku, a stil glazbe vam je alternativan i daleko od komercijalnog, tada je internet spas! Dakako, svoj rad tada objavite putem onih internetskih stranica koje smatrate adekvatnim za ciljanu publiku. Nipošto ne treba podcjenjivati utjecaj tih siteova. Na kraju krajeva, mnoge jače suradnje ostvarila sam baš na taj način. Belgijski producent BunZero prihvatio je moje gostovanje na svom beatu i stvar 'CravingZ' koja je izašla na albumu D.I.Y poprimila je puno veći značaj – a jedan od najjačih producenata dubstep scene - DJ Distance - plasirao je pjesmu u svojoj radijskoj emisiji kao Must Hear! Pa zar to nije prekrasno? Netko vani vas čuje, svidi mu se vaš rad i promovira vašu glazbu! S takvom je ekipom najljepše raditi.'

Grupa Sane prva se u Hrvatskoj odlučila na crowfunding odnosno na sakupljanje novaca od svojih obožavatelja. Na taj su način uspjeli sakupiti 3.200 dolara putem servisa Rocket hub što će im biti dovoljno za pokrivanje troškova miksanja albuma, omota, majica, naljepnica… Za nekoga slabo prisutnog u medijima, odnosno čiji medij komunikacije je YouTube, odličan potez i prilično dobar rezultat. Istovremeno, dečki iz grupe Sane pokazuju da im je svaki slušatelj važan jer ako ih slušatelji cijene, vole i žele imati njihov album, EP, njihovu glazbu, donacija od dolar, dva i nije neki izdatak, a korist do toga imat će i grupa i publika. Od vrata do vrata, od laptopa do laptopa, od slušatelja do slušatelja.

Dovoljno je potencijalnih slušatelja svakog glazbenog žanra i svakog izvođača koji se u tom žanru dovoljno dobro snalazi da stekne zavidnu količinu slušatelja iz cijelog svijeta jer teritorij nije problem. Na prvom je mjestu kvaliteta. Osim toga, i engleski jezik prestaje biti prioritet, odnosno nametnuti jezik za globalni uspjeh iako je u pitanju gotovo univerzalni jezik, pa izgovor dolazi u drugi plan, a originalnost, aranžmani, energija i sveukupni dojam dolaze u prvi plan. Na svojoj su koži to iskusili i zagrebački rokeri iz grupe Kevlar Bikini koje hrvatski diskografi gotovo da nisu ni pogledali, a kamoli preslušali njihov debi album 'Explodisiac' koji je oduševio rok kritičare širom svijeta. Zasad njih 30-ak iz Velike Britanije, SAD-a, Japana, Švedske, Njemačke, Norveške, Kube, Španjolske… I svi se slažu da je u pitanju veliko iznenađenje iz Hrvatske osim hrvatskih diskografa koji ne vide zašto bi se uopće trebalo truditi oko grupe Kevlar Bikini, čiji album je miksao slavni švedski producent Tomas Skogsberg (Hellacopters, katatonia, Entombed, Refused…) i masterirao još jedan švedski roker Pelle Henricsson (In-Flames, Meshuggah, Poison the Well, Raised Fist…). Dakako, internet ih je spojio, a do svih tih rock kritičara i glazbenih portala, došli su sami, bez ičije pomoći. Ako su dovoljno dobri, a jesu, nema razloga da im se vrata globalnog uspjeha ne otvore. Pitanje je dana kada će ih kontaktirati neki menadžer ili booking agent i ponuditi im suradnju. Do tada, internet je njihova izdavačka kuća.

Jednako je zanimljiva priča slovenske grupe Patetico koja se svojom kvalitetom nametnula domaćoj publici i bez podrške ikakvog izdavača ili diskografa, prodala preko 10.000 primjeraka svog albuma koji su ručno pržili/umnožavali te ga na svojim nastupima prodavali oduševljenoj publici. Sličnu priču nam je prije nekih desetak godina na svom gostovanju u Zagrebu priredila grupa Einsturzende Neubauten koji su nastup snimali te ga odmah i pržili na diskove, pa ste audiozapis njihovog koncerta mogli kupiti odmah po izlasku iz dvorane.

Nažalost, radiopostaje i mediji općenito u potpunosti ignoriraju uspješne glazbenike jer ne razumiju stanje stvari, već slušaju diskografe koji se bore za svoj opstanak na račun samih glazbenika. Glazbeni urednici nemaju svoj stav, već slušaju što im se kaže/napiše. PR postaje sredstvo komunikacije koje se copy/paste putem prenosi publici iznoseći bajke o vrhunskom diskografskom ostvarenju, bez obzira na to radi li se tu o lošem pjevaču, netalentiranim glazbenicima i nemaštovitom skladatelju. Glazba i umjetnost skladanja i sviranja prestaje biti važna. Na svojoj su koži to zasigurno osjetili sisački elektroničari Florence Foster Fun Club koji su zbog svoje popularnosti u svijetu već nastupali i u Rio de Janeiru ili Petar Dundov koji je kao zvijezda prihvaćen u Americi i Japanu premda je u Hrvatskoj gotovo nepoznat. Sličnu priču imaju i Stone Bride, Orange Strips, Overflow, East rodeo itd. Čitav niz izvođača koje gotovo nikada nećete čuti u hrvatskom eteru niti ćete o njima čitati u domaćim medijima. Izvan Hrvatske su itekako cijenjeni.

Jedan od trenutno najboljih oblika promocije je free download odnosno debi album na besplatnom downloadu kao najbolji mamac za publiku da upoznaju novog izvođača. Vrijedi li, otići će ga gledati na koncert. Vrijede li na koncertu i više nego na samim snimkama, drugi album već ima svoje kupce, a bend svoju vjernu publiku. Diskografske kuće trenutno obavljaju funkciju PR službe jer sve ostalo muzičari mogu obaviti sami. Uz malo truda i PR posao. Dovoljno je posvetiti mu se dovoljno i na odgovarajući način. No, gdje je tu u cijeloj toj priči novac? Kao što je Igor Geržina rekao: 'Ja sam na svjetskoj smooth jazz sceni ‘newcomer’ i nalazim se na ogromnom tržištu, tako da moram biti strpljiv.' Ništa ne dolazi preko noći, a konkurencija se broji u desecima tisuća. Nije to Hrvatska ni regija već globalno tržište s milijunima potencijalnih slušatelja koji će prepoznati kvalitetu postoji li ona stvarno. Ma koliko omražen bio i koliko god pod sumnjivim okolnostima funkcionirao, u Hrvatskoj ZAMP predstavlja vrata za dolazak novaca do izvođača. Upravo na taj način slične udruge širom svijeta štite svoje glazbenike i isplaćuju im nemale količine novaca za emitiranje njihovih pjesama širom svijeta. Radi li to ZAMP doista i za hrvatske glazbenike koji su ostvarili neki globalan uspjeh to je već druga priča. Jednako tako potencijalni priliv novaca odvija se i putem publishinga. Tvrtke čiji je primarni zadatak osigurati zaštitu autorskih prava skladatelja i tekstopisaca, kao i samih glazbenika koristi li se njihova glazba u komercijalne svrhe.

I na koncu, što treba svakom glazbeniku? Snimka glazbe koja se, zahvaljujući tehnologiji, može snimiti gotovo u svakom domu. Život na internetu preko svih društvenih mreža i servisa. PR tvrtka koja će se pobrinuti da glazba dospije do što više medija i ljudi bitnih za budućnost glazbe koja je stvorena (radiopostaje, portali, rock kritičari…) iako i to može sam obaviti. I prije svega ostalog, spremnost da svijet prihvate kao jedinstveno tržište i da spremno skoknu do svakog kutka na zemlji gdje postoji dovoljan interes publike da doživi njihovu glazbu. Zahvaljujući ZAMPU i publishingu i autorska prava su zaštićena, a njima je u interesu da muzičari zarade što više novaca jer zarade li muzičari zaradit će i oni. I kome onda još treba diskografska kuća? Živjeti od glazbe? Možda. Uživati u glazbi i dijeliti je s ostalim zaljubljenicima u glazbu? Da, svakako!