Bivše sovjetske zemlje ovogodišnji su Eurosong doslovce shvatile kao nastavak što plinskih, što oružanih sukoba glazbenim sredstvima. Gruzijci su u Moskvu namjeravali poslati pjesmu We Dont Wanna Put In, prilično sterilni disco u izvedbi Stephane & 3G, čiji jedini zanimljivi sastojak je aludiranje na ime ruskog premijera tek što se smirio krvavi gruzijsko-ruski sukob. Lukava provokacija je, međutim, propala – EBU, krovna udruga nacionalnih TV kuća koja organizira Eurosong, naredila je Gruzijcima da promijene sporne dijelove teksta ili da pošalju drugu pjesmu!

I dvije najveće države bivšeg SSSR-a, Rusija i Ukrajina, prenijele su svoj nedavni plinski rat na eurovizijsku pozornicu. Pobjednica ruskog izbora za Eurosong je Ukrajinka Anastasija Prihodko s pjesmom Mama/Mamo, prethodno diskvalificiranom s izbora u matičnoj zemlji zbog dijelova teksta na ruskom, što je po propozicijama ukrajinske televizije zabranjeno. 'Majka Rusija' Anastasijinu 'Mamu' hitro je prigrlila, no njezina pobjeda nije izazvala osobito oduševljenje stručnjaka i ruske javnosti, a u komentarima se nerijetko provlači i antiukrajinski ton.

Virus skandala ove godine brzo se proširio i na Balkan. Prvo je 'zakuhalo' u Bugarskoj, gdje je izbor Krasimira Avramova s pjesmom Illusion doslovce izveo ljude na ulice, jer se ispostavilo da čovjek ne zna pjevati! Prosvjednici koji su se organizirali preko Facebooka svoj su bijes namjeravali iskaliti na zgradi bugarske nacionalne televizije, a smirivati ih je morala i policija vodenim topovima.

Naši susjedi Slovenci također su smjestili svoj izbor u aktualni politički kontekst, poslavši u Moskvu neoklasičarski crossoverLove Symphony Riječanina Andreja Babića, u izvedbi i uz pretenciozan scenski nastup kvarteta Quartissimo i Opatijke Martine Majerle. Rasprava o pobjedničkoj pjesmi ipak nije mogla proći bez cinična komentiranja činjenice da Slovenija na Eurosong šalje Hrvate, iako je riječ o trećoj pobjedi Andreja Babića na slovenskom izboru EMA zaredom.

Ni interni izbor u BiH nije mogao proći bez skandala – sarajevski javni servis odlučio se za pjesmu Bistra voda sastava Regina, pop baladu sa suptilnom etno potkom nalik onoj koju smo prije tri godine čuli od Harija Mata Harija. Kontroverze oko ove pjesme podigle su nedavne optužbe potpredsjednika srpske vlade i skladatelja Mlađana Dinkića, koji tvrdi da je riječ o plagijatu njegove pjesme Oltar.

Ako ne daju susjedi, možda će Europa

Možemo li u ovakvoj atmosferi regionalnih natezanja računati na uobičajeno dobrosusjedsko udjeljivanje bodova? Ako je suditi po pjesmama koje u Moskvu šalju države s prostora bivše Jugoslavije, neke stvari ipak se mijenjaju. Za razliku od tipskih balada s etno ukrasima, koje su na proteklim natjecanjima nemilice zgrtale glasove iz regije i dijaspore, balkanski lobi 2009. Europi nudi potpuno eklektičan glazbeni ukus.

Hrvatska i Srbija ove godine patentiraju glazbeni pravac koji bismo mogli nazvati euro-folk, no svaka s drugom ciljanom publikom. Dok Lijepa Tena našeg toreadora Igora Cukrova u prepoznatljivu turbo latino aranžmanu Tončija Huljića apelira na glasove mediteranskih zemalja, Srbi namjeravaju impresionirati prije svega domaćine Ruse i to one bogatije. Jedino tako naime možemo objasniti Cipelu, post-turbo-folk zezalicu u kojemu wannabe šmeker s afro frizurom Marko Kon, kiteći harmonikaša novčanicom od 200 eura, ironizira na račun sponzoruša, dok jedna od njih obigrava oko kofera prepunog 'evrića' i trojice plesača nalik Kraftwerkovim robotima.

I dok su se Srbi, koji su proteklih godina redovito u vrhu Eurosonga, s dramatičnih balada Željka Joksimovića preorijentirali na zafrkanciju, bivše 'drugo oko u glavi' ove godine igra ozbiljno.

Potvrđuje to podatak koji je procurio iz crnogorskog tabora - pjesmu Just Get Out of My Life, rasni komad eurodisca što će ga u Moskvi izvesti atraktivna Andrea Demirović, potpisuju Ralph Siegel i Bernd Meinunger, dvojac koji stoji iza čak 14 eurovizijskih pjesama, od kojih je jedna ('Ein bischen Frieden' iz 1982.) i jedina njemačka pobjednica u povijesti Eurosonga.

S juga nam pak dolaze 'makedonski Jonas Brothers', blizanci iz sastava Next Time koji bonjovijevskom hard rock vrištalicom Nešto što ke ostane prije svega ciljaju na žensku teen populaciju.

Može li se Hrvatska vratiti na staru slavu

Izuzev Igora Cukrova koji je regionalnu popularnost stekao nastupom u Operaciji trijumf te Regine koje se malo stariji sjećaju iz bivše Jugoslavije, navedeni sudionici Eurosonga nisu poznati izvan svoje zemlje. Riječ je većinom o neafirmiranim pjevačima, koji su do pobjede na natjecanju u svojoj zemlji uglavnom došli zahvaljujući maksimalnom broju bodova žirija.

Zrinko Tutić, najuspješniji hrvatski autor na Eurosongu, čije su pjesme u izvedbama Doris Dragović, Tajči i Maje Blagdan čak tri puta sudjelovale na ovom natjecanju, smatra da regionalna popularnost na europskoj smotri ne igra nikakvu ulogu i da je blokovsko glasanje predimenzionirana priča.

'Godine 1996. s Majom Blagdan zauzeo sam četvrto mjesto a da za nju nitko nije znao. Jeste li vi čuli za Mariju Šerifović prije njezine pobjede 2006? Ona je predstavljala Srbiju s pop pjesmom zapadnoeuropskog usmjerenja u kojoj nije bilo 'udri gajde'. Nju nije izabrao Balkan – pobijedila je zahvaljujući zapadnim zemljama koje su joj dale pet-šest bodova. Blokovskog glasovanja uvijek je bilo – još osamdesetih su skandinavske zemlje međusobno dijelile bodove no prevagnuli bi neutralni glasovi. Uvijek pobjeđuje pjesma koja se uglavnom sviđa svima', smatra Tutić.

Otkad se vratila pod okrilje EBU-a, Srbija je najuspješnija zemlja iz regije na Eurosongu (što mnogi pripisuju i glasačkoj mašini iz dijaspore) dok se Hrvatska već godinama kroz iglene uši provlači u finale (katkad ni to) i natjecanje završava u drugoj polovici ljestvice. Tutić smatra da za povratak Hrvatske na staru slavu nema nade dok HRT podcjenjuje autore i skladatelje.

'Žiri sastavljen od urednika Hrvatske televizije odlučuje o svemu – on bira pjesme koje će sudjelovati na Dori, pa onda među njima bira onu koja pobjeđuje. Oni na to imaju pravo, poslovnica su EBU-a. No to bi trebao biti kompetentan žiri s pozicije glazbe. Mi posljednjih 10 godina propadamo, a njih to ne zanima. Primjerice, srpski žiri su ove godine činili sposobni Željko Joksimović, legenda Kornelije Kovač i etnomuzikologinja Biljana Krstić. Nitko od njih ne radi na srpskoj televiziji, a kod nas je po principu – kadija te tuži kadija te sudi', kaže Tutić.

No na pitanje ima li ideju alternativnog formata po kojemu bi Hrvatska mogla izabrati pjesmu koja bi je dostojno predstavljala, Tutić je nešto suzdržaniji: 'Neka me nazovu, nemam paralelni soboličilarski obrt, reći ću im koliko koštam pa ću im dati svoju viziju.'

Upitan, pak, za favorita ovogodišnjeg Eurosonga, Tutić priznaje da nije čuo sve pjesme, no jedno ime mu je upalo u oko. 'Jedna od zemalja velike četvorke nastupit će s pjesmom koju je komponirao veliki Andrew Lloyd Webber. To svraća pozornost. Možda ove godine to bude svima rubno, skupi po par bodova i vrati loptu tamo odakle je krenula.'