Kad pogledamo ono što se danas događa u Hrvatskoj i mržnji koja sve više eskalira, mogli bismo reći da je Zvizdan došao u najbolje moguće vrijeme. Tajming ovog filma kao da vas čini vizionarom.

U jednom trenutku se poklopi sve - privatni mir, poslovni mir i aktualnost - što zovem eklipsom i to se ono događa sa 'Zvizdanom'. Mislim da je to što nas aktualnost prati jako dobro za film, ali nažalost nije za svakodnevno življenje. I zato je bitno da ga ljudi vide, da se suoče s tematikom i putem za koji se film bori. Dvadeset godina sam čekao da napravim film o ratnoj tematici i sad je došao pravi moment, ali napravio sam ga na svoj način, tako da se rat u njemu uopće ne vidi. Ono što je bitno je to da se osjete tenzije i sve negativnosti koje i danas možemo naći duboko u ljudima, a treba raditi na tome da one nestanu. Jako bih volio da Hrvatska postane mala, dosadna, ugodna i tolerantna zemlja za život, ali na tome treba podosta raditi. I zato je 'Zvizdan' bitan - da pokaže kako se umjetnost može boriti za neki novi put kad već zakažu politika i svi ostali faktori.

Što za vas znači nagrada u Sarajevu i aplauz publike na regionalnoj premijeri?

Sarajevo je pokazalo ono što se događa s filmom kamo god da dođe, pa čak i u Australiju, a to je da je stalno rasprodan i da je ogromna navala za karte. Nakon Pule i te fascinantne prekrcane Arene, koja je mnoge podsjećala na zlatne festivalske osamdesete, i u Sarajevu je 'Zvizdan' bio film koji je prvi potpuno rasprodan. Ljudi su reagirali s puno emocija, a najljepše je kad vidite stare ljude, žene kojima se na licima čita da su prošle kroz puno toga mračnog, kako vas samo dotaknu i odu uzdrmane filmom. To je za autora najveća hrana - to kad nastane muk, kad ljudi plaču u kinu, kad nastane kemija između filma i publike, a to se sa 'Zvizdanom' događa gdje god da ga prikazujemo, ne samo na Balkanu. A nagrada je naravno lijepa stvar i priznanje te su o njoj odmah izvještavali najrelevantniji svjetski filmski magazini.

Hoće li film svoju premijeru imati i u Srbiji?

Naravno da hoće - Srbija je uz Sloveniju koproducent filma te nevjerojatno dobre i snažne reakcije na film dolaze iz nje, tako da je veliko iščekivanje kad će se on početi prikazivati i tamo. Mislim da ćemo imati veliku premijeru na FEST-u pa onda odmah krenuti u distribuciju. Za razliku od politike, umjetnost ne smije poznavati granice i izmjena kreativnih energija jako je bitna stvar, tako da se veselim premijeri u Srbiji.

Film uskoro kreće u distribuciju. Nakon brojnih nagrada i priznanja kritike ima li za vas dvojbi o tome hoće li biti uspješan i na kinoblagajnama?

Osjećam da postoji velik interes i nadam se da će ljudi hrabro doći vidjeti film. A onda kreće ono najljepše, a to je ta kemija koja se počne stvarati između publike i filma. Mislim da ljudi osjećaju kolike se bitne stvari događaju i pomiču sa 'Zvizdanom', mislim da osjećaju da je ovo trijumf ljubavi i borba za neki bolji život, tako da je ovo mogući početak jedne lijepe distribucijske priče.

Jeste li iskristalizirali ideju za snimanje drugog dijela trilogije i hoćete li za novi projekt odabrati istu ili posve drugu glumačku ekipu?

Drugi dio 'Trilogije sunca' je 'Zora', za koju se nadam da ćemo je uspjeti snimiti u naredne dvije, tri godine. Izuzetno je složene naravi za izvedbu, a idejno poput 'Zvizdana' bavi se konfrontiranjem najviših i najnižih ljudskih poriva. Što se tiče glumaca, u kojoj mjeri će obuhvatiti isti cast, u ovom trenutku zbilja ne razmišljam. Sad je faza analize dramaturgije, koja će uzeti neko vrijeme, ali ono što je lijepo jest to da stranci već u ovoj fazi žele ući u film.

Malo kome se kao vama u jednoj godini dogodilo toliko lijepih stvari u poslovnom i privatnom životu. Koliko vas je život iznenadio po tom pitanju jer se ne činite kao osoba koja kroz njega ide planski i uvijek racionalno?

Sve sam samo ne osoba koja razmišlja racionalno. I drago mi je da svi osjete u 'Zvizdanu' i da se vidi s koliko je srca rađen. Tako i privatno - sve ide iz instinkta i srca pa se u jednom momentu poslože sve lijepe stvari. Ono što mi je naravno najveća životna nagrada jest ta mala buduća party kraljica zvana Lola.

Jeste li i u ljubavi tako kreativni kao što ste to iza kamere kao redatelj i scenarist?

Nadam se. I trudim se svake sekunde da sve bude životno i iskreno. Treba uživati u momentima, kako bi Helena najtočnije rekla - treba uživati u procesu. Mislim da je svaka sekunda stvorena za uživanje.

Vjenčanje Dade i Helene 6. prosinca u Barbarigi bio je velik filmski tulum

Najveća nagrada koju ste dobili ove godine je Lola, djevojčica koja će sutra imati mjesec dana. Može li se znati kako je dobila ime i kako se snalazite u svim mogućim i nemogućim situacijama u prvim danima njezina života?

Ne samo zbog slavonskog termina, nego nam se općenito Lola činilo kao ime koje od prve sekunde daje dojam veseljaka, osobe koja voli život, a tako ćemo je i odgajati, da se ne boji ničega i da uživa. Dugo sam čekao ovaj moment, tako da sam spreman na sve. Meni osobno ništa nije teško, ali u ovim trenucima naravno da je Helena ta koja je carica i koja se maestralno nosi s ovom fazom.
 
Svi pamte prvu noć s bebom. Kako je vama protekla? Pomažete li supruzi?

Moment kad prvi put vidite bebu najmagičniji je moment koji postoji. Svi smo mi puni paranoja, ali je lijepo kad u jednom trenutku one nestanu, kad se opustite, prepustite i pustite stvari da budu najprirodnije. Pomažem Heleni i pokušavam što više vremena provesti s njom i to mi je glavni cilj, bez obzira na količinu posla - njih dvije su mi najvažnija stvar na svijetu.

Može li se za vas i Helenu reći da ste srodne duše ili je neki posve drugi faktor odigrao ulogu u vašem zbližavanju?

Mislim da smo sigurno srodne duše. Dva vrlo živahna djeteta koja treba samo pustiti da stalno budu na igralištu.

'Ta cura je život', rekao je Dado o Heleni prije nekoliko godina, kad ju je upoznao. Zbližili su se radeći predstavu 'Thelma&Louise' (na slici)

Za sreću je potrebno...

Još jedno pravo dijete i onda imate tri vesela derišta na igralištu ;-)

Kad ste u životu najviše sumnjali u sebe i svoje mogućnosti? Je li uopće postojala neka velika kriza u vašem stvaralaštvu?

Kao i u životu, iskustvo je to koje pomaže nadvladati strahove i sumnje. To je vječna borba kod svakoga, ali uspio sam u tome da se ničega više ne bojim, radim sve iz srca i najiskrenije što znam, a to je po meni jedini put.

I za kraj - koja vam je najromantičnija ili najsnažnija filmska scena?

Jako puno lijepih stvari se snimilo, od one rupice u čarapi u 'Pianu', mimoilaženja ljubavnika u 'In the mood for love', pa sve do finalne rečenice koju ne čujemo u 'Izgubljenima u prijevodu'... Posebno mi je drago to što je na festivalu u Motovunu jedna starija gospođa, stalna gledateljica svih ovih godina, izjavila da joj je najljepši moment u cijeloj povijesti festivala bila uvodna ljubavna scena u 'Zvizdanu'. E zato se rade filmovi.