Nikada mi nisu bile pretjerano jasne turističke emisije na Hrvatskoj televiziji. Godinama su se svodile na to da ekipa obilazi turističke punktove po zemlji (uglavnom u priobalju), snima oduševljene priloge o tome čega tamo sve ima - od skupih hotela, preko raje koja tulumari, jede, pije, paraglajdira, magarce gladi, konje jaše i s vilama se velebitskim dovikuje po gudurama - deklamira brojke u frazama kao što su 'sto tisuća noćenja', 'dvanaest posto poboljšanja od istog razdoblja lani' i slične, koje većini građana ne znače ama baš ništa, a onda kao začin dođe vox populi, posplitu i pohvaru, gdje nekoliko stranih turista napasnicima s mikrofonima govori da im je veri najs, vi vil kam egen.

Uvijek sam se pitala - kome su te emisije namijenjene i koja je njihova svrha? Domaćem življu zacijelo nisu jer ono što se u njima uglavnom prikazuje domaći bi si turist mogao priuštiti eventualno u slučaju da proda kravu, zemlju, bubreg i prvorođenče (a i onda samo za produljeni vikend u posezoni), a potencijalni strani gosti - moš mislit. Jack, Dimitri, Vaclav i Giuseppe nemaju drugog posla nego okretat antenu prema HTV-ovu satelitu i vidjet što ima novog u 'Bojama turizma' i sličnim tvorevinama.

Onda je prije nekoliko godina turističku emisiju na HTV-u preuzeo Đuro Tomljenović, rodila se 'Turistička klasa' i stvari su postale drugačije. Da, i dalje je bilo priloga koji su izgledali kao promotivni pamfleti neke lokalne turističke zajednice, ali o turizmu se u toj emisiji ipak govorilo stručnije, upućenije i sadržajnije od običnog prikaza 'čega tu sve ima'. Znalo se čak govoriti i o problemima - kako sa strane turističkih radnika, tako i sa strane turista, znalo je biti opisa nekih projekata u pojedinim mjestima, pa i turbulencija kroz koje su prolazili - to je već s vremena na vrijeme bilo čak i zanimljivo. Đuro Tomljenović nije uvijek bio najzanimljivija ni najtelevizičnija osoba, ali je bio obrazovan, upućen i znao je o čemu govori, pa je u emisiji uglavnom imao i takve priloge. Ali onda je, prije koji mjesec, otišao u penziju.

Emisiju 'Turistička klasa' od njega je preuzeo Ivica Đuzel, dugogodišnji novinar HTV-a koji je već i prije radio priloge o turističkim temama, čak i onima problematičnim (devastacije starih objekata i sl.), ali je, kao voditelj, inače poznat po tome da ima upečatljivost zobenih pahuljica (sitno rezanih) i da se o njemu više govorilo zbog sastajanja i rastajanja sa suprugom negoli zbog dojmova koje je ostavljao svojim novinarskim i voditeljskim radom. Tako da mi je informacija o tome kako preuzima 'Turističku klasu' od Tomljenovića bila, blago rečeno, antiklimaks. Nije da mi se Đuzel bilo čime jako zamjerio, nije ni da je 'Turistička klasa' najvažnija emisija na televiziji, ali malo mi je sve to nakon Tomljenovića bilo... bezlično. Ali hajde. Barem nije Vlahov ili tako neka katastrofa.

Prve dvije epizode nove, Đuzelove 'Turističke klase', međutim, nisu baš obećavajuće. I opet, nije da su me bilo čime užasnule niti će njihovim postojanjem bilo čemu biti nanesena ikakva šteta, ali dojam je da se sve opet vraća na onu staru, jedva gledljivu formu za koju se čovjek mora zapitati - čemu to? Opet je sve u điru koji neodoljivo nalikuje promotivnim filmićima koji vam ne daju drijemati u avionu Croatia Airlinesa na liniji London - Zagreb, samo što ovdje umjesto neke nedefinirane glazbe mediteranskih prizvuka opet imamo 'vjerne goste' koji misle da su 'pipl hijr veri hospitabl' i 'jes, jes, Dubrovnik, Gejm ov trounz'. Ili one koji su si kupili jedrilicu pa njome plove oko Kornata svake godine po tri mjeseca. Mislim, sve pet, pozdravljam, nek ljudi ostave pare ovdje, možda svi jednom zbog toga budemo imali za čak DVIJE s mlijekom i mineralnu a da pritom ne moramo otić u minus na tekućem, ali zar tome služi emisija o turizmu? Da nas tješi kako postoji dio ove zemlje u kojem se barem tri mjeseca godišnje može zaraditi nešto love?

Kornati, Krka, oživjeli Šibenik, obiteljska poljoprivredna gospodarstva - sve su to teme koje zaslužuju da ih se obradi u emisiji o turizmu, doista nemam ništa protiv, čak se ne bih mnogo ni bunila na to da u svakoj emisiji bude mjesta za malo lokalne propagande i promicanja određene vrste aktivnosti, sadržaja, ponude. No kada je emisija sazdana više-manje samo od takvih stvari, onda je, dragi gospodine Đuzel, to opet otplovilo u vode 'Boja turizma', a nije nastavilo, još manje razvilo kvalitetu 'Turističke klase'. Nešto malo stvarnosti u tome bi ipak moralo biti, nešto malo problema i pokušaja njihova rješavanja tu bi se trebalo prikazati, nešto malo analize bi možda trebalo biti važnije od pukog ponavljanja mantre kod nas je divno-kod nas je super-noćenja sto tisuća-vezova pedeset-poboljšanja dvanaest posto. Jer kad bi se ta emisija, kao kod Đure Tomljenovića, malo dublje pozabavila svime time, malo analizirala, a ne samo prepričavala, onda bi bilo jasno zašto postoji i kome je namijenjena - turističkom sektoru i njegovu poboljšanju. Davala bi im materijala za razmišljanje i akciju.

Ovako, čini se, opet ne služi ničemu osim laganom drijemežu prije večernjih informativnih emisija, uz povremenu snimku šuma morskih valova, doživljaj kojih si uživo dobar dio gledatelja ne može priuštiti.