Dva debi albuma, dva glazbeno prilično oprečna stila i dva primjera kreativnih glazbenika koji stvaraju odličnu glazbu izvan okvira mainstreama, ne opterećujući se komercijalnim uspjehom. Istovremeno, rijedak primjerak hrabrosti domaćih diskografa koji su ispred svega uzeli u obzir umjetnost glazbe, a tek potom potencijalnu zaradu. Prije nagradu nego zaradu
Chui su stvorili Toni Starešinić, Đuro Dobranić i Andrej Jakuš, sva trojica s debelim dosjeom stvaranja glazbe u grupama Mangroove, The Bambi Molesters, Beat Busters, Less than a minute, Sinestet, Groovy Cakes… Odmaknuvši se od aktualne pop glazbe, pa čak i od recentne elektronike i etabliranog jazza, Chui su snimili odličan album ispunjen glazbom koja bi se na ovim prostorima mogla prije nazvati eksperimentalnom nego popularnom, iako posjeduju sve potrebno da se pjesme s albuma komotno nađu u programu domaćih radio postaja (što je gotovo nemoguće za povjerovati da bi se moglo dogoditi). Kombinacija udaraljki u odmjerenoj fuziji s elektronskim zvucima, a u kombinaciji s trubom Andreja Jakuša je odličan primjer dobrih aranžmana i hrabrog pristupa glazbi kao umjetnosti.
Pitke melodije ofarbane su na momente psihodelijom, ali i plesnom elektronikom, no ponajviše lounge jazzom punim hipnotičkih ritmova zahvaljujući odličnim aranžmanima u kojima trubačke dionice odlično leže na elektronsku podlogu i lagane ritmove u pozadini. Uz nerijetko korištenje loopova, Chui su ponudili originalnih šest pjesama od koji bez sumnje treba izdvojiti 'Sea Suite' podijeljenu na tri djela ('Waves', 'New child' i 'Island') i trajanju nešto dužem od 15 minuta. Nešto su slično pokazali The Kilimanjaro Darkjazz Ensemble na svom gostovanju u KSET-u, odnosno na svojim albumima, a nisu daleko ni od izvođača koje navode kao svoje uzore, a to su Erik Truffaz, Chicago Underground Duo, Jojo Mayer, Medeski Martin & Wood itd.
U svakom slučaju, odličan instrumentalni downtempo album vrijedan pažnje, kojem se nema što previše zamjeriti niti predbaciti osim možda malo prevelike doze psihodelije. Samo pohvaliti odlične aranžmane i hrabrost stvaranja glazbene umjetnosti. Ne bi bilo ništa neobično da Chui pronađe svoju publiku na festivalima i nastupima širom svijeta prije nego kod kuće
Za razliku od trojica koji čine bend Chui Acoustic Project čini jedanaest vrhunskih glazbenika, većinom članova Zagrebačke filharmonije koje predvodi kontrabasist,
skladatelj i aranžer Dubravko Palanović. Svojim prvim albumom stilski su pokrili čitav niz glazbenih stilova, od klasike, preko jazza i tanga, do pop i rock glazbe. Dakako, na sebi svojstven način, također, kao i Chui, vrlo originalan. Njihova je želja ovim albumom bezrezervno bila pokazati svu širinu i ljepotu aranžmana nekih skladbi koje su možda po prvi puta doživjele obrade. Tako se na albumu nalazi 'Spain' Chika Coree, ali i Fuga u a-molu Johana Sebastiana Bacha, 'Adios Nonino' Astora Piazzolle, 'My Funny Valentine' Richarda Rodgersa i Lorenza Harta itd.
Upoznati s glazbom spomenutih autora mogli bi se naći zatečeni novim obradama u novim aranžmanima Dubravka Palanovića i Acoustic Projecta. Na momente na granici glazbenog kiča, u smislu jeftinog približavanja slavnih skladatelja širokim masama, Palanović balansira na toj tankoj granici između kiča i umjetnosti, pažljivo hodajući po sredini. Međutim, zna li se da je Palanović jedan od najizvođenijih hrvatskih skladatelja mlađe generacije (čija su djela izvodili i Moskovska filharmonija i Salzburški komorni orkestar), jasno je da on jako dobro zna što radi, a što se uostalom može primijetiti i u njegovoj skladbi 'Preludij' koja se nalazi na albumu. Uostalom, baš taj hod po rubu između umjetnosti i kiča karakterističan je za mnoga vrhunska glazbena ostvarenja. Palanović je s Acoustic Projectom zakoračio na jedan novi teritorij domaće glazbe koju je teško svrstati upravo zbog iznimne kreativnosti i jedinstvenih aranžmana kojima su spojeni razni glazbeni stilovi u jedinstvenu, izuzetno pitku cjelinu.
Chui, 'Chui' (Dancing Bear): 8/10
Acoustic Project, 'Acoustic Project' (Aquarius Records): 9/10