Pavel je jednako šarmantan ali i patetičan kao i na prvom albumu, Dosh Lee se nisu pomakli s mjesta, The Chweger je snimio najkreativniji album ove godine, a Mayales su se vratili na scenu možda čak sa najboljim ovogodišnjim albumom.
Drugi album je u povijest pop rock scene poznat kao album koji potvrđuje kvalitetu benda i koji pokazuje nastavak ili kraj karijere.
Aljoša Šerić je još tijekom postojanja vrlo dobre grupe Ramirez paralelno pokazao svoje drugo lice Pavel. Prvim je albumom prikupio mnogobrojne simpatije vrlo široke publike koja je svoje simpatije poklonila Pavelu daleko više nego Ramirezu. Kako god, Ramireza više nema ali je zato Aljoša snimio drugi album Pavela. Šarmantni liričar koji zna stihovima ispričati lijepe priče i dočarati emocije, na albumu 'Od prve zvijezde ravno' ponudio je svoj patetični pogled na svijet. Ma koliko god stihovima pričao zanimljive i na momente bizarne priče, prekidajući patetiku i snoviđenje stihovima koji vas tvrdo spuštaju na zemlju, Šerić se svojim mekanim glasom i prilično složenim aranžmanima nametnuo među najznačajnije domaće kantautore. Istovremeno, taj njegov specifičan melankolični i pomalo nanjkav stil privlači i određenu publiku sklonu patetici jednog Balaševića ali publike njegove generacije kojoj se Šerić prvenstveno i obraća. I koliko god da su na momente aranžmani iznad domaćeg prosjeka toliko bi ovaj album bio još topliji da je ogoljen do kraja odnosno da Šerić svoje pjesme pjeva samu uz klavir ili akustičnu gitaru. Sve u svemu, žene su na njegovoj strani. Dobar album ali ne za svakoga. Ruku na srce, nije baš otkrio toplu vodu niti je ponudio nešto novo, drugačije što obara s nogu.
Pavel 'Od prve zvijezde ravno' (Dallas Records): 7/10
Prvi album grupe Dosh Lee 'Velika nepravda na malom ekranu' (2009.) prošao je prilično nezapaženo iako je ponudio sasvim pristojnu količinu neloših pjesama i predstavio Dosh Lee kao bend na koji možemo računati. Jednog dana. Taj dan došao je sa drugim albumom 'Kaktus galaktus'. Na žalost, nikakav pomak od prvog albuma nije uočljiv. Količina šala i zezancije, koja prolazi samo nakon prvog slušanja, eventualno, prisutna je na drugom kao i na prvom albumu. Tvrdi funk sa rock rifovima kao i na prvom albumu u potpunosti je ostao nepromijenjen, a sveukupni dojam neočekivano slab. Bez obzira što su isplivali iz mase mladih i novih pobjedom na HGF-u u Zaboku, te zbog toga zaslužili i snimanje debi albuma, Dosh Lee imaju potencijal ali ga očito ne znaju iskoristiti. Da ne bi bilo zabune, Dosh Lee zvuči moćno i daleko bolje od mnogih sa domaće scene ali pretjerano na RHCP fazu 'Blood sugar seks magic' u kombinaciji sa RATM. Njihov izbor koji nije uopće loš ali po svemu sudeći nedovoljno primamljiv i bez vlastite originalnosti da bi se izborio za kakvu takvu poziciju na sceni. Jesu li propustili priliku pokazat će vrijeme.
Dosh Lee 'Kaktus galaktus' (Spona/ Aquarius Records): 6/10
The Chweger su izlazak svog drugog albuma u potpunosti iskoristili na najbolji mogući način i pokazali da to što rade nije slučajno već rezultat naslušanih muzičara koji promišljaju muziku koju stvaraju. I dok je prvi album iz 2007. godine 'The Chweger' bio daleko više gitaristički album, na albumu 'Mir' elektronika preuzima glavnu ulogu ali su skladateljski i aranžerski sazrjeli do te mjere da su stvorili možda čak i najinovativniji i sadržajno i kreativno najbolji ovogodišnji album. Bez sumnje u skladu sa aktualnim trendovima, ne držeći se čvrsto gitara koje brenče i bruje kao u garažnih rock bendova, The Chweger gitare koriste u svojstvu stvaranja pjesama i ne baš često prisutne harmonije kod hrvatskih bendova gdje ništa ne izlazi izvan svojih okvira i nitko ne igra glavnu ulogu već stvaraju lijepe pjesme koje komotno mogu figurirati na globalnoj pop rock sceni. Bez evidentne želje za stvaranjem nabrijanih synth pop hitova ili žestokih beatova, Puljani su daleko bliže jednom Airu i poetici zvuka 80-tih jer njihove su melodije blage, ispunjene odličnom atmosferom koja se mijenja od prve do zadnje pjesme. Oni uspijevaju emocije dočarati glazbom daleko prije nego stihovima koji su napisani na hrvatskom, francuskom, njemačkom i engleskom. Valja svakako dodati da je Mauricija Ferlina, koji je sudjelovao glasom i gitarom na prvom albumu (a koji je na drugom zadržao ulogu art direktora benda dizajnirajući album ali sigurno i utjecao na stvaranje zvuka), zamijenila Maja Griparić, te da je više nego odličan posao uradio i Edi Cukerić koji je album producirao. Bez sumnje, 'Mir' je jedan od ljepših albuma koji su se pojavili na domaćoj sceni unazad par godina.
The Chweger 'Mir' (Aquarius Records): 9/10
Nije potrebno osvrtati se na debi album Mayalesa 'Svima želim raj za sve' objavljenim 1999. godine da bi se pisalo o novom ostvarenju nastalim punih 13 godina kasnije iako je, kao i u slučaju prethodna tri albuma obuhvaćenih ovom recenzijom, u pitanju tek drugi album. Već nakon debi albuma bilo je jasno da su Petar Beluhan i Vlado Mirčeta dobitna kombinacija i tandem koji ne razmišlja o muzici kao platformi za uspjeh i zaradom već o umjetnosti popularne glazbe temeljenoj na onom najboljem što je popularna glazba dala i što bi oni popularnoj glazbi mogli dati. Novi album '2' predstavlja Beluhana i Mirčetu kao skladatelje koji su u potpunosti upili svu ljepotu pop pjesama i kojim se kao treći mušketir pridružio Coco Mosquito potpisan na albumu kao osoba koja je sve pjesme izabrao, pročešljao, snimio, miksao i sudjelovao zajedno sa njima u aranžmanima. I to se osjeti. I Yaya (Jinx) gostuje u jednoj pjesmi ('Ti dobro znaš kome pričam') pa na momente album zvuči kao neobjavljeni album Jinxa ali dovoljno drugačije da ipak bude potpisan kao novi album Mayalesa. Ono što ovaj album čini potpuno drugačijim od svih ostalih na domaćoj sceni unazad dobrih deset godina jest ta nevjerojatna univerzalnost zvuka i melodija koja spaja jednu izražajnost Beatlesa sa zvukom i izrazom Stone Roses, Happy Mondays i Inspiral Carpetsa iz prve polovice devedesetih ali u potpunosti prilagođenih današnjem vremenu i aktualnom pop zvuku i melodijama u kojima se osjete i pjesme Amy Winehouse i bližih nam Jinxa ali koje nisu vremenski zatvorene u neki određeni period već vuku ono najbolje iz pop muzike unazad pedesetak godina. Jedini nedostatak, koji to zapravo nije promatra li se pop glazba kao skladateljska umjetnost jest nedostatak izrazitog hita koji se lijepi na prvu i koji se na ovom albumu ne nalazi. I možda još veće iznenađenje što drugi album sa prvim gotovo da nema nikakvih dodirnih točaka osim velike količine emocija koje izlaze kroz svaku pjesmu. Doista fenomenalni aranžmani prekrasnih pjesama koje je pravo zadovoljstvo slušati i koje gotovo da vam ne mogu dosaditi jer uvijek ispočetka u pjesmama otkrivate nešto novo, nešto što vas vabi na još jedno preslušavanje. Album velikih vrijednosti, odličnog zvuka i prije svega vanvremenskih autorskih pjesama koje vam se uvlače pod kožu svojim profinjenim i promišljenim pop izrazom.
Mayales '2' (Aquarius Records): 9/10
