20:00 - 'Makavejevljev snoviti filmski eksperiment'

Remedijacija: Levan Lomjaria, Marta Hernaiz, Gonzalo Escobar Mora, Emma Rozanski, Fernando Nogari, Graeme Cole; prema skriptu Makavejevljevog asistenta Matthewa Dude, 1978;2014, trokanalna video projekcija; c/b + boja, 59’ 11’’

Razgovor s filmašima poslijediplomskog studija Film Factory i Bélom Tarrom.

Godine 1978., Dušan Makavejev je napravio 'Snoviti filmski eksperiment' u filmskom mediju, kopirajući i premontirajući odabrane neverbalne sekvence iz jedanaest 16-mm kopija filmova Ingmara Bergmana, koje je “našao” u Harvardskom filmskom arhivu, za tri supostavljene role 16-mm filma. Svoj kolaž filma sna predstavio je samo jednom kao filmski performans trostruke 16-mm projekcije, na međunarodnoj filmskoj konferenciji 'Bergman i snovi', istraživanju odnosa među procesima sanjanja i iskustvima gledanja filma, na Sveučilištu Harvard u siječnju 1978. Nakon filmskog stoljeća i njegove ustrajne arhivske strategije koju markiraju prve političke 'nađene snimke' Dreyfusove afere koju je premontirao Doublier 1898., sovjetska revolucionarna montaža oskudnosti kompilacijskog filma, nadrealistički filmski kolaži kao nađeni predmeti, Debordov detournement 'ukradenih' filmova, daljne ideologije prisvajanja i sempliranja, memoriju FILMA ukrala je digitalizacija.

Ova remedijacija predstavlja koncepte materijalnosti filmske i digitalne umjetnosti, politike filmskih i digitalnih arhiva te oružja subverzije Makavejevljevog rada u nastajanju. Digitalna prezentacija temelji se na radionici eksperimentalnog filma koju je vodila Tanja Vrvilo s grupom internacionalnih filmaša, poslijediplomskih studenta filma na Film Factory programu koji je pokrenuo Béla Tarr u Sarajevu, gdje je 2013. napravljena prva rekonstrukcija.

Koncept: Tanja Vrvilo
Produkcija: film-protufilm u suradnji s film.factory.

'Makavejevljev snoviti filmski eksperiment' predstavlja se u sklopu simpozija i umjetničkog programa koji od 9. do 10. svibnja organizira BADco.Umjetnost, institucionalni ‘mrtvi rad’ i granice vrednovanja'.

Nedjelja, 11. svibnja, Muzej suvremene umjetnosti - Gorgona

19:00 - Béla Tarr, 'Torinski konj' i Filmska tvornica mišljenja

Panel-razgovor i prikazivanje 'Torinskog konja' s Bélom Tarrom, filmskim umjetnikom i osnivačem programa Film Factory, internacionalnog poslijediplomskog studija filma i radionice filmskog mišljenja.

'Iako nas posvuda okružuje sve više i više slika, paradoksalno, svakodnevno opažamo sve veće obezvrijeđenje tog divnog jezika. U tom kontekstu nastojimo iskazati dolazećoj generaciji filmaša, snažno i uvjerljivo, važnost vizualne kulture i dostojanstva slike. Naša je težnja obrazovati zrele filmaše koji misle odgovorno, s duhom humanizma, umjetnike s osobnim gledištem, osobnom formom izražavanja, koji koriste svoju kreativnu moć u obranu dostojanstva čovjeka u stvarnosti koja nas okružuje. Propitivanja svjetonazora i stanja naše civilizacije utječu na rad novog programa doktorskog studija u Sarajevu', izjavio je Béla Tarr.

Sudionici: Béla Tarr, Karin Harrasser, Hrvoje Hribar, Goran Sergej Pristaš, Petar Milat, Tomislav Medak i Tanja Vrvilo.

20:15 - 'Torinski konj' | 'The Turin Horse' | 'A torinói ló', Béla Tarr, 2011, 35-mm, c/b, 146’

Režija: Béla Tarr; su-redateljica: Agnes Hranitzky; scenarij: Béla Tarr, László Krasznahorkai; snimatelj: Fred Kelemen; montažerka: Agnes Hranitzky; izvorna glazba: Mihaly Vig; glume: Janos Derzsi (Ohlsdorfer), Erika Bók (Ohlsdorferova kći), Mihaly Kormos (Bernhard), Rosci (konj); Producent: Gabor Teni; izvršni producenti: Elizabeth Redleaf, Christine K. Walker; koproducenti: Martin Hagemann, Juliete Lepoutre, Marie-Pierre Macia, Ruth Waldburger;Hrvatski distributeri: Continental Film, Hrvatski filmski arhiv

Prisjećajući se incidenta u Torinu koji je navodno uzrokovao konačni slom i ludilo Friedricha Nietzschea, njegovih jecaja i trenutka kada je zagrlio konja kojeg je kočijaš bičevao jer se odbijao pomaknuti, stalni scenarist Béle Tarra - pisac László Krasznahorkai napomenuo je kako se čini da nitko ne zna ili ne pita što se dogodilo s konjem. Ali, 'Torinski konj' se samo nominalno bavi ovom zagonetkom. Više se zanima za kočijaša i njegovu odraslu kćer, koji žive u zabačenoj kamenoj kolibi bez struje, preživljavajući na krumpiru kao jedinoj hrani i palinki (mađarskoj voćnoj rakiji), dok vani nezaustavljivo bjesni oluja, a onda se tijekom pažljivo opisanih šest dana samovoljno smiri. Njihov je zazorni život fiksiran s nekoliko paklenih rutina, poput odijevanja, svlačenja, izvlačenja vode iz bunara ili gledanja kroz prozor. (Jedan kadar eksterijera pred kraj filma u kojem kći upravo to čini progonit će me do kraja života.) Ono što prolazi kao zaplet postupno postaje još minimalnije kada kočijaševa kobila najprije odbija vući kola, a zatim odbija jesti. Otac i kći na kraju i sami postaju nepokretni, potvrđujući jednu od Tarrovih korisnih izjava - da je to jednostavno film o neizbježnoj činjenici smrti. A Tarr je toliko nezainteresiran za uobičajena pravila dosljednosti da može pokazati oca i kćer (koju glumi Erika Bók, djevojčica u Tarrovom 'Sotonskom tangu' (Sátántangó) i Henriette u 'Čovjeku iz Londona' (The Man from London) teatralno osvijetljene kada ona odbija jesti, iako je prethodna scena pokazala kako se puna petrolejka neprestano gasi, prije potpunog mraka. 'Što je ova tama, tata?', pitanje je koje ostaje neodgovoreno. (...)

Još od svoje video produkcije iz 1982., 72-minutnog 'Macbeth'a snimljenog u dva kadra za mađarsku televiziju, Tarrov svijet djeluje prema nekoj vrsti demonske anti-teologije koja je više stvar osjećaja nego principa; ne može čak potvrditi ni trijumf zla niti pošasti ili uzaludnosti. Ako se pokaže da je ovo Tarrov posljednji film, kao što sada tvrdi, moglo bi to biti zato što odlazi onkraj svake nužnosti da dosegne konačni zaključak o bilo čemu osim izumiranju. (Jonathan Rosenbaum, fragment iz 'Duboko u Tarrovoj jami' iz Film Commenta, rujan-listopad 2011.)