Valter Kocijančić za mnoge je hrvatski tata punka zahvaljujući njegovoj prvoj grupi Paraf i albumu 'A dan je tako lijepo počeo' koju mnogi i dan danas smatraju temeljem punka na ovim prostorima. Ali, kao što to jedna veleumna hrvatska izreka kaže, 'Dva Hrvata, tri partije', Valter već nakon prvog albuma napušta grupu Paraf i nestaje zarobljen u legendi o riječkom punkeru koji je ostao neshvaćen. Punih 30 godina kasnije, a nakon što je kao učitelj u osnovnoj školi prenio svu svoju strast nekim novim generacijama, učeći ih da razmišljaju svojim glavama, Valter je shvatio da je sazrjelo vrijeme za povratak.

Ruku na srce, trebalo mu je ili 30 godina da to shvati ili 30 godina da skupi hrabrost pa da se vrati. I jedno i drugo je predugo. U svakom slučaju, gospodin Kocijančić je sada tu, ima album koji je stvorio s grupom Mandrili i glasno i jasno je svima u lice odlučio reći što misli o svijetu oko nas. Bez želje da progovori tko je, što je, gdje je bio, što je radio, Valter je doslovno nastavio tamo gdje je stao s Parafom na pragu svoje zrelosti

Odmah valja naglasiti da je suradnja s Mandrilima i više nego pun pogodak jer, osim što Mandrili sjajno upotpunjavaju Valtera u njegovim idejama, napokon su došli do izražaja i uz njegovu pomoć mogu pokazati koliko su dobri, usvirani, nabrijani i puni energije. Sve što su i bili od svog prvog albuma, ali se nisu uspjeli dovoljno nametnuti niti ih je publika ispravno percipirala i upravo sve ono što je trebalo Valteru da se vrati natrag na scenu.

No, zašto se zapravo Valter vratio na scenu? Walter et Les Mandrills zvuče kao prijatelji iz kvarta riječkog punk otkrića, grupe Diskurz, no svi članovi Diskurza stari su skoro kao Valter, pa ih je i više nego teško trpati u isti koš. Ukratko, ima mlađih koji to rade jednako nabrijano i žestoko. Nije tajna da mu je punk u krvi i da mu je bez sumnje nedostajao svih tih desetljeća, kao i činjenica da osnovna škola baš i nije neki mediji da se jedan kreativan punker izrazi.

Opravdamo li njegov povratak krizom srednjih godina, sve mu je oprošteno, no važnije je da njegov glas, njegove riječi i njegova energija nisu dokaz za prijatelje iz kvarta da u njemu još ima života, već činjenica da taj čovjek doista zvuči pankerski moćno i uverljivo. Drugi je problem što je mogao jednako tako moćno i uvjerljivo već iza sebe imati na desetke albuma i staž dokazanog punk rokera.

'Apstinencija' je album pun neke neskrivene nostalgije, propuštenih prilika, potonulih lađa ali i iskrene riječi, glasnih prozivki kao i ciničnih i sarkastičnih viceva na vlastiti račun. Sve što je htio, a nije izgovorio proteklih 30 godina. Dakako, treba uzeti u obzir i činjenicu da su i Mandrili tu odradili velik dio posla jer su tekstovi ipak većim djelom pjevača Mandrila Kristijana Ćoze (iako bi čovjek očekivao upravo Valterove tekstove), dok je u glavnoj ulozi sa nabrijanom gitarom u rukama, glavom, bradom, glasom i stasom gospodin Valter Kocijančić koji bez sumnje ovim albumom proživljava svoju drugu mladost

Melodičan punk rock, pun neskrivene energije, iskrenih stavova i doista dobre svirke, osnovne su karakteristike albuma 'Apstinencija' s kojom je Valter prekinuo svoju dugogodišnju apstinenciju ponudivši 11 pjesama koje će vas pristojno razdrmati i zabaviti.

Ocjena: 8/10
Izdavač: Aquarius Records