U početku bijaše Domagoj Novokmet koji je prije nekoliko mjeseci postao vršitelj dužnosti ravnatelja HRT-a (a prije nekoliko dana već je izabran novi ravnatelj, Goran Radman). Onda je Dario Špelić imenovan za v. d. ravnatelja Hrvatskog radija, a Biljana Romić postala je v. d. glavne urednice Hrvatskog radija. Taj se događaj zbio sredinom srpnja ove godine. Od tada pa do danas, promjene koje su se dogodile u programu Hrvatskog radija, u pristupu radu i u samom tretmanu glazbe, već se dugo nisu dogodile u sklopu tog medijskog prostora. Pokrenuta je intenzivna proizvodnja glazbenih emisija, edukativne informativne emisije, angažirani su novi, kompetentni suradnici/urednici, otvorena je izuzetno bogata glazbena arhiva, snimaju se i prilagođavaju vrhunski glazbeni dokumentarci, uz klasične se snimaju pop i rock koncerti, pokreću se autorske noćne emisije, intenziviraju se izravni prijenosi, world music, kao i klupska scena dobivaju svoje mjesto, a razmišlja se i o pokretanju festivala nacionalnog radija po uzoru na BBC Proms. No, možda se najveća promjena dogodila u pristupu glazbi jer, kako kaže v. d. urednice glazbenog programa Hrvatskog radija Iva Lovrec Štefanović, glazba se više neće tretirati kao sredstvo za popunjavanje prostora između govornih emisija, već kako joj dolikuje, te za tportal.hr objašnjava o kakvim se zapravo promjenama radi:

'Za početak, ne razmišljamo o minutažama i količini glazbe koja je na određenoj mreži, već o prezentaciji. To je prvo i osnovno. Mi nismo dućan koji prodaje tkaninu na metre, nego smo butik koji radi posebna odijela i haljine tako da ljudi požele to imati. Također, nismo fast food restorani koji će ljude hraniti brzom, privlačnom i jeftinom hranom, na koju su možda naučeni jer znaju što će dobiti, nego moramo ponuditi nešto za što oni nisu ni znali da postoji, a kroz naš oblik prezentacije shvate i kažu: 'Da, to mi se sviđa i želim više o tome saznati', ili: 'Ne, to mi se uopće ne sviđa.' Mi riskiramo da možda netko neće više slušati tu emisiju u tom terminu. ali isto tako ćemo na taj način ne samo obrazovati i informirati slušateljstvo, nego i profilirati ukupnu populaciju u odnosu prema glazbi.'

Samim time sve ostale radiopostaje u Hrvatskoj postaju nekonkurentne jer su najsličnije upravo fast food restoranima. Dinamičan, brz program s milijardama reklamnih poruka, glasnim i bučnim voditeljima i instant hitovima. Postaje vrlo teško saznati što slušate, zašto, o kome se radi, zašto je taj glazbenik važan… Povijest glazbe i glazbenici iz prošlosti ostaju zarobljeni daleko u povijesti pod naslagama prašine stvorene od enormno velikog broja novopečenih zvijezda sumnjive kvalitete. Istovremeno, agresivnost i površnost postaju svakodnevan pristup upijanju ogromne količine nepotrebnih podataka. Upravo kako bi se odmaknuli od takvog stava i načina razmišljanja, Iva Lovrec Štefanović rukovodi se, kako ona kaže, sa 5P.

'Ostvarujemo emisije najrazličitijih formata. I dalje će glazba biti dizajnerski sastojak radija s obzirom na to da radio može ponuditi samo zvuk. Nama je važno imati, kako ja to kažem, 5P. Pristojnost – ne samo unutar kuće i prema drugim ljudima koji s nama rade taj program, nego i pristojnost prema slušateljstvu da bismo ih uveli u neku glazbu, ponudili na pristojan i nacionalnom radiju dostojan način. Profesionalnost – moramo biti profesionalni i educirani. Ako nisu uvijek u pitanju stručne škole, onda mora biti izgrađena profesionalna baza na temelju koje postajemo i Prepoznatljivi. Osobe su te koje rade program. Isto kao što su umjetnici osobe koje stvaraju tu glazbu, mi smo osobe koje glazbu prenosimo dalje kao Posrednici, ali i kreatori jer o nama ovisi što ćemo posredovati i na koji način. Dakle, ako bi netko rekao da smo smanjili minutažu neke glazbe, ja ću odgovoriti da nismo uskratili minute, već joj dali drugačiju platformu, drukčiji oblik Prezentacije. Dakle, nastojimo prezentacijom i artikulacijom stvarati sadržaje, a ne puniti minute. Ako se radi o tradicijskoj glazbi, ona je u nekom prostoru nastajala, a ima svoju vrijednost za taj kraj i za cijelu Hrvatsku i na neki način komunicira s Europom, ali i s cijelim svijetom. Cilj je da budemo dio planeta i stoga želimo svu tu glazbu predstaviti. Zato mi sadašnju situaciju otežava dosadašnja podjela u kojoj imam redakcije ozbiljne, narodne i zabavne jer postoje projekti koji objedinjavaju svu tu glazbu.'

Istovremeno s promjenama na Hrvatskom radiju, angažirani su novi suradnici, pokrenute nove emisije, dok su neke stare doživjele preobrazbu. Stoga nas je zanimalo, pa smo pitali gospođu Lovrec Štefanović, po kojim su se kriterijima stvarale nove emisije i birali novi urednici/suradnici:

'S obzirom na to da je novo profiliranje Hrvatskog radija prema mrežama zamisao glavne urednice Hrvatskog radija, nastojimo glazbu profilirati prema predodžbi o tome tko su potencijalni slušatelji koje mreže. Znamo da je najslušaniji Prvi program koji je temeljno informativan i obrazovan, pa smo takav profil emisija stavljali na prvu mrežu. Drugi program je dokumentarno, zabavni i sportski pa smo dakako drukčiji tip emisija i koncerata predvidjeli za drugu mrežu. Treći program ima svoj već izgrađeni brand, ali smo nastojali zadržati najbolje od već postojećih emisija uz neka osvježenja novih vanjskih suradnika, autora, na koje se Treći program najviše i oslanja jer želi biti platforma za sve misleće i kreativne ljude u ovoj zemlji i inozemstvu. Novu shemu pokrenuli smo tek 1. listopada, a pripreme i nacrti novih programskih shema ostvarivani su tijekom godišnjih odmora s budžetom koji nam je preostao i koji je planiran – i to računajući na urednike i suradnike koje imamo na raspolaganju. Prema stručnim i radiofonskim kriterijima odabirali smo što ćemo u programu predstaviti slušateljstvu, ali i biti aktivni sudionici glazbenog života Hrvatske. Na primjer, ako mi pošaljemo tonska kola (milijunske vrijednosti) da snimaju ili izravno prenose koncerte, time dajemo jasan signal da je to nešto što je vrijedno u ovoj kulturi. Ako ćemo taj koncert emitirati na sve tri mreže u različiti formatima i različito prilagođeno slušateljstvu, onda ćemo na taj način dati informaciju različitoj publici.'

Zanimljivo je da Hrvatski radio posjeduje i golemu audioarhivu s nemalim brojem raritetnih i originalnih snimaka nekih skladatelja koje se nigdje ne mogu nabaviti, pa će se u dogledno vrijeme i time pozabaviti. U pripremi je nemali broj nosača zvuka raznih glazbenih stilova. Odnosno, nastoji se oživjeti izdavačka djelatnost različitih antologija, glazbenog abecedarija i drugih tiskovina koje će biti posljedica istraživanja u radijskim programima, odnosno svojevrsni nastavak emisija. Zahvaljujući napretku tehnologije, snimanje koncerata ne bi trebala biti nikakva posebna umjetnost ni prepreka, već ogromna prednost Hrvatskog radija ispred svih ostalih radiopostaja koje to, iz neobjašnjivih razloga, ne rade.

'Ono što nacionalni radio može raditi, a što mislim da druge radiopostaje gotovo da i ne rade su prijenosi koncerata. Kada je Radio Zagreb počinjao s time, nije imao ni ploča, ni vrpca, ni gramofona ni CD-a, nego su glazbenici uživo svirali. Sama ta živa svirka nešto je što je naš adut', pojasnila je Iva Lovrec Štefanović hvaleći se i glazbenim dokumentarcima koji su njezina osobna strast: 'Krenuli smo s glazbenim dokumentarcima. Prvo je 2. listopada išao nagrađeni dokumentarac norveškog radija 'Flauta u ledu'. O jednoj staroj flauti koja je nađena zamrznuta nakon brodoloma na Arktiku i koja je nakon nekoliko stotina godina ponovo zasvirala potom smo predstavili dokumentarac 'Mellow Mama' o Jessie Mae Robinson. Australski dokumentarac koji prati priču jedne Australke koja se bavi rock'n'rollom, pa je usput saznala da joj je prateta zapravo američka spisateljica velikih hitova Jessie Mae Robinson za koju je malo tko čuo, ali kad čujete pjesme koje su pjevali i Elvis Presley, i Johny Mathis, i Led Zeppelin, onda shvatite da znate za nju. To je inozemna produkcija. Ali smo zavirili i u našu arhivu i predstavili 30 godina star, odnosno mlad dokumentarac o Johnu Cageu iz svoje produkcije.' Do sada su glazbeni dokumentarci snimani i emitiranu u sklopu Trećeg programa, ali sudeći po valu inovativnih zahvata, uskoro ćemo ih moći slušati i na drugim programima.

Sve je to sjajno, međutim, mi ipak živimo u Hrvatskoj u kojoj danas jesi, sutra nisi (bez obzira na obrazovanje, znanje, kompetenciju i iskustvo), pa je i pitanje hoće li Novokmet zadržati funkciju ravnatelja, a Iva Lovrec Štefanović, bez sumnje prava osoba na pravom mjestu u pravo vrijeme, poziciju urednice Glazbenog programa Hrvatskoga radija. Što kad na radnomjesto dođe novi ravnatelj, dovede svoj tim i počne sve ispočetka negirajući sav trud napravljen posljednjih nekoliko mjeseci i stane pred sadašnje urednike s rečenicom: 'Imam odličnu ideju za radijski program!'

'Domagoj Novokmet kao dosadašnji v. d. ravnatelja nije meni došao s idejama. Koliko ja znam, on je birao ljude znajući što ti ljudi znaju i mogu. Osobe koje su mene odabrale nisu mi govorile napravi ovo tako i tako. Dakle, kada dođem s određenom idejom, nastojimo vidjeti je li to izvedivo i gdje bismo neki sadržaj plasirali u odnosu na mrežu. Ograničenja su budžet i tehnika. Ja nemam osjećaj prema sebi nadređenima da u bilo kojem trenutku moram provoditi neke tuđe ideje. S time da ja kao urednica glazbenog programa ne provodim samo svoje ideje. Naravno, imam svoje ideje, ali imam i tim. To su urednici redakcija: Gordana Krpan za ozbiljnu glazbu, Maro Market za zabavnu glazbu i Ivica Ivanković za narodnu. Moja je želja da se i jazz profilira kao redakcija, a također da se profiliraju glazbeni producenti koji će se baviti glazbenom produkcijom. Imamo ideju produciranja godišnje deset CD-a svih vrsta glazbe, i to od arhivskih snimaka do koncerata, ali i nove studijske produkcije. Time Glazbeni program biva aktivan i producira ono što urednici iz Glazbenog programa smatraju da je u tom trenutku najbolje. Jedna od ideja je i festival nacionalnog radija po uzoru na BBC Proms (najveći festival klasične glazbe na svijetu). HRT ima i Glazbenu proizvodnju s različitim ansamblima, pa su mogućnosti velike. Ograničenja su, dakako, u malobrojnosti urednika i trenutačnoj nemogućnosti zapošljavanja novih – iako, su mi se počeli već javljati zanimljivi glazbeni stručnjaci zainteresirani za suradnju, koje bismo rado imali u svojem timu, ili barem u nekom obliku autorske suradnje. Razmišljamo kako bismo sve na najbolji mogući način prezentirali u eteru, ali i ovjekovječili u nekom od zapisa. To mogu biti tekstovi objavljeni u emisijama, knjige kao posljedica istraživanja koje emitiramo u programima, ili snimke koje bismo u suradnji s drugim izdavačima objavili na CD nosačima uz različite nove projekte, koje još nismo niti pokrenuli, ali su vrlo intrigantni i vrlo potrebni našoj glazbenoj kulturi i stvarnosti.'

Ostvarili li se i pola od svih zamisli i ideja sadašnje v. d. urednice Glazbenog programa Hrvatskog radija Ive Lovrec Štefanović, koja je, osim diplome muzikologije i komparativne književnosti, praktični dio iskustva stjecala u različitim radijskim formatima i drugim medijima proteklih gotovo 25 godina, dobit ćemo radio na koji ćemo biti ponosni i koji bi napokon mogao predstavljati ono najbolje što postoji u ovoj zemlji. Radio koji će napokon cijeniti glazbu i glazbenike kao umjetnike, kreativne ljude kao potencijal dobrog sadržaja, energične ljude s idejama kao pokretač novih strujanja.