'One Direction: This is us' upravo je ono što ljubitelji benda očekuju, dugi glazbeni spot zamaskiran u dokumentarac koji služi isključivo daljnjoj promociji njihova imidža bez konkretnih uvida u glazbu. Drugim riječima, prioritet filma je prikazati članove benda u 'zašećereno' pozitivnom svjetlu, bez traga stvarnosti, što je možda i očekivano za promidžbeni film s ciljanom publikom, ali neutralni gledatelji teško će 'progutati' dugu reklamu lažnih poruka.

Osnovni problem ovoga 'filma' je to što nas nastoji uvjeriti da One Direction nije samo generički i izrazito komercijalni boy band, već skupina 'raskalašenih' dječaka visokih moralnih vrijednosti kojima njihove majke i fanovi predstavljaju svu ljubav ovoga svijeta. Kako takav, gotovo savršen i nerealan pristup jedino može zadovoljiti ljubitelje grupe, ostatak publike ovdje uistinu nema što tražiti. Proces stvaranja glazbe zanemaren je u korist 'zgoda' sigurnih za mladu publiku i naravno koncertnih nastupa. Pozitivno je to što redatelj Morgan Spurlock ima iskustva i talenta da sve spoji u tehnički gledljivu cjelinu koja se može 'izdržati' zbog normalnog trajanja od devedeset minuta, ali svakako se ne može usporediti s uratcima Beatlesa, što se na trenutke čak insinuira. Možda bi fikcionalni pristup pružio zanimljiviji i dugovječniji uradak, a ovako nam ostaje zanemarivo i neiskreno 'dokumentarno' iskustvo koje će ostati zaboravljeno u moru sličnih pop senzacija.

Zaključno, 'One Direction: This is us' napravljen je za ljubitelje benda i jedino se njima može preporučiti, a ostali ga čiste savjesti mogu zaobići znajući da ništa ne propuštaju.