Trajalo je malo dulje nego što bismo to željeli, ali odnedavno sve tri najveće televizijske kuće u Hrvatskoj imaju svoje internetske servise za gledanje televizije na zahtjev. Zadnji je u taj vlak uskočio HRT koji je, doduše, prije predstavljanja platforme HRTi imao mogućnost gledanja nekih svojih emisija na zahtjev putem svojih službenih web-stranica, ali tek je s HRTi-jem - što će reći, u zadnjih godinu dana - ta usluga postala potpuna. RTL i Nova TV već neko vrijeme imaju svoje servise - RTL Sada postoji već nekoliko godina i potpuno je besplatan, a Novin Oyo čak je i dio nekih programskih paketa kod operatera kabelske televizije, ali mu ne možete pristupati bez registracije i naplate.

Svima nam je, naravno, jasno koje su prednosti postojanja tih servisa. U svijetu su dostupni još mnogo dulje nego kod nas, a odgovor su još dulje postojeće potrebe gledatelja da televizijske sadržaje gledaju onda kada to njima odgovara, a ne onda kada su na rasporedu pojedinih televizijskih kanala. Dok još nije postojala tehnologija koja bi to omogućivala na ovaj način, gledatelji su emisije, serije, sportske događaje i ostale sadržaje snimali na videokasete ili DVD snimače, zatim su se pojavili servisi kao što su snimalice u sklopu digitalnih kabelskih TV paketa i popularni američki TiVo, a s daljnjim razvojem tehnologije i dodatnih, prijenosnih uređaja na kojima je također moguće gledati videosadržaje (takozvani 'drugi ekrani'), razvila se i gledateljska potreba da, osim TV rasporedu, ne robuju ni televizorima. Neka istraživanja pokazuju da mlađa populacija već sada 'ne gleda televiziju, iako gleda televiziju', odnosno, gleda TV emisije, serije i ostale TV sadržaje, ali ih uopće ne gleda ni u vrijeme kada se prikazuju ni na uređaju kojemu su izvorno namijenjeni - televizoru. Službeni servisi videosadržaja na zahtjev (tzv. VOD servisi) zapravo su oblik reguliranja distribucije takvih sadržaja jer bi ga inače korisnici među sobom - kao što se to događalo i događa se - međusobno distribuirali 'na svoju ruku' ili piratski - dijeljenjem putem popularnih torrenata, prijenosom sadržaja na videoservise kao što su YouTube i Vimeo i slično. VOD servisi, pogotovo u slučajevima kada su besplatni, jeftini ili kada dolaze u paketu s pretplatom na određene premium kanale, doista i umanjuju piratsku distribuciju sadržaja jer su pristupačni, jednostavni, troše manje tehničkih resursa (ne morate ih tovariti na hard diskove, na primjer) i obično su kvalitetnije obrađeni te obuhvaćaju dodatne sadržaje kao što su titlovi i slično.

Kako u tom kontekstu funkcioniraju tri domaće platforme - HRTi, Oyo i RTL Sada?

HRTi je, kao što je već spomenuto, u internetske vode uplovio najkasnije, iako je imao nepouzdanog prethodnika na HRT-ovim web-stranicama, na kojima se, prije svega, nije moglo pogledati baš sve HRT-ove emisije, a postavljanje onih emisija koje se moglo gledati, prečesto je podosta kasnilo, što je u slučaju informativnih emisija zapravo poništavalo jednu od osnovnih svrha dostupnosti takvog sadržaja. Otkad je, međutim, HRTi-ja, situacija je prilično dobra. Prije svega, riječ je o platformi koja nudi video za zahtjev svih HRT-ovih emisija i većine domaćih serija/filmova koji su u neko dogledno vrijeme emitirani na HTV-u, a osim toga nudi i streaming svih HRT-ovih programa uživo s mogućnošću gledanja s odgodom. Ovo potonje znači da pri streamingu TV kanala možete odabrati bilo koju emisiju emitiranu u posljednjih 48 sati i pogledati je. Istu uslugu, doduše, imate i u sklopu nekih digitalnih kabelskih paketa, ali ne za sve HTV-ove programe, a na HRTi-ju to možete učiniti baš sa svima. Izbor sadržaja na zahtjev, odnosno snimki emisija, serija i filmova, dosta je dobar u slučaju emisija - sve se HTV-ove emisije mogu pogledati na zahtjev i pritom valja napomenuti da postaju dostupne gotovo odmah, a što se tiče serija i filmova, dostupni su domaći filmovi i serije emitirani na HTV-u. Opseg tog sadržaja zasad nije baš golem - vjerojatno tu još postoje neki problemi povezani s pravima na emitiranje i distribuciju koje je potrebno riješiti, ali na HRTi-ju možete, primjerice, pogledati sve emitirane epizode serija kao što su 'Crno-bijeli svijet', 'Novine', 'Bitange i princeze', 'Zakon!', 'Nemoj nikome reći' i tako dalje te desetak hrvatskih filmova snimljenih u zadnjih desetak godina. Registracija je jednostavna i besplatna (uz izjavu da ste pretplatnik, odnosno član kućanstva TV pretplatnika), a pod jednim korisničkim imenom platformu možete koristiti na najviše tri uređaja.

RTL Sada potpuno je besplatan, za njega nije potrebna nikakva registracija, i to mu je vjerojatno najveća prednost. Na njemu se može pogledati većina RTL-ovih originalnih sadržaja, od informativnih emisija, kuharskih showova, realityja, kvizova, sapunica i ostalih serija, a dostupne su i neke strane serije (uglavnom sapunice), pa i neki očito otkupljeni sadržaji koji nisu bili izvorno emitirani na RTL-u, kao što su domaće telenovele 'Villa Maria' i 'Ponos Ratkajevih'. Informativne emisije obično postaju dostupne brzo nakon emitiranja, ostale ne baš uvijek, a među mane valja ubrojati i to da nije sasvim jasno po kojem se kriteriju odabire koji će originalni sadržaji s RTL-a biti postavljeni na  servis, a koji ne te zašto su neki sa servisa nestali. Primjerice, zašto više nema epizoda serijala 'Koledžicom po svijetu'? Vjerojatno je i ovdje riječ o pravima prikazivanja i distribuciji, moguće je i da se tako štede resursi - doista ne znam - no iako je riječ o potpuno besplatnom servisu, možda ne bi bilo zgorega korisnicima dati barem neku informaciju o dostupnosti određenih emisija i serijala. RTL Sada, za razliku od HRTi-ja i Nove TV u svojoj ponudi nema filmove, što je i logično uzme li se u obzir činjenica da je riječ o potpuno besplatnoj platformi, a glavna je mana servisa to što ne nudi streaming uživo (odnosno, internetskom pretragom stiže se do stranice koja nudi testni live streaming) ni mogućnost gledanja programa s odgodom, iako je inače, ako imate digitalnu kabelsku televiziju, to moguće na svim RTL-ovim kanalima, što ih čini najpristupačnijim i najfleksibilnijim domaćim kanalima.

Za razliku od te fleksibilnosti koju njeguje RTL (i s kojom će, nadam se, nastaviti i ako uvedu stalnu verziju streaminga programa uživo), ali i HRTi, Nova TV sa svojom platformom Oyo trenira strogoću. Nova TV i inače je jedan od najNEfleksibilnijih TV kanala u Hrvatskoj u smislu mogućnosti gledanja na zahtjev - ni na jednom njihovu programu nije moguće gledanje programa s odgodom, u digitalnim kabelskim paketima na Novoj i Domi onemogućene su snimalice, a apsolutno svi sadržaji iz njihova programa na zahtjev se mogu gledati samo putem platforme Oyo, na kojoj se registracija naplaćuje. Oyo je VOD platforma s najduljim stažom u Hrvatskoj i možda se zbog toga drži nekih starih, nefleksibilnih običaja, i to joj je apsolutno najveća mana. Morate platiti registraciju na njoj čak i ako želite na zahtjev pogledati informativne emisije Nove TV, a iako je sistem s naplatom VOD servisa legitiman poslovni model i koriste ga mnogi drugi, pogotovo premium kanali, ovdje se postavlja pitanje je li ono što Oyo nudi doista vrijedno cijene koju naplaćuje. Istina, Oyo ima vjerojatno najopsežniju ponudu serija i filmova od svih domaćih internetskih servisa povezanih s TV kanalima - ističu se i po tome što u svojoj videoteci ne nude samo serije i filmove koji su nastali samo u njihovoj produkciji ili koprodukciji, nego i prilično velik broj stranih filmova te su zlatni rudnik za sve ljubitelje turskih i meksičkih sapunica. No bilo bi možda vrijeme da se razmisli o tome da se neki sadržaji ipak ponude besplatno. Naplata stranih filmova i serija je okej, našao bi se rezon i za neke arhivske domaće sadržaje, ali omogućivanje besplatne dostupnosti, primjerice, informativnih emisija, pa i najnovijih epizoda nekih emisija iz vlastite produkcije, kao što su reality i talent showovi pridonijelo bi većoj vidljivosti njihovih emisija u drugim medijima i na drugim platformama, a da ne kažem da bi njihov servis tako bio susretljiviji, fleksibilniji i simpatičniji korisnicima, pa bi se možda češće odlučivali i na pretplatu za dodatne sadržaje. U cijelu priču o nefleksibilnosti ubraja se i to da se program Nove TV putem interneta može pratiti i u live streamu, ali, naravno, kao i u slučaju njegove televizijske varijante, bez mogućnosti gledanja s vremenskim pomakom. Od prednosti platforme Oyo valja spomenuti to da je Oyo paket integriran u ponudu nekih kabelskih operatera pa ga, ako vam je to đir, možete gledati i na televizoru. Dakako, uz naplatu.

Uglavnom, kada se sve zbroji i oduzme, HRTi nudi najkompletniju uslugu, ali bi im možda dobro došlo malo više sadržaja iz arhive u videoteci, RTL Sada je najpristupačniji i najfleksibilniji, ali mu nedostaje streaming uživo i obogaćivanje sadržaja, Oyo ima najbogatiju videoteku, ali naplaćuje sve živo, uključujući i gledanje Dnevnika pa je najnepristupačniji i zapravo najskuplji jer ga morate platiti čak i kada biste tu i tamo voljeli pogledati vijesti s Nove, a niste stigli na njihovo emitiranje na televiziji. Gledateljske navike u Hrvatskoj u pogledu su korištenja internetskih platformi zasad još slabo istražene pa je teško predvidjeti koja bi od ovih platformi mogla imati najbolju budućnost, ali na temelju ovih, vrlo osnovnih podataka, čini se da bi HRTi, iako je najkasnije stigao u igru, mogao povesti pred ostalima.