Iako je na sceni već četiri desetljeća, Gil Scott-Heron vraća se s prvim albumom nakon 16 godina pauze i poručuje da je 'ovdje novi' – novi je zvuk, nova je ispovjedna poezija, a stara je jedino kvaliteta, koja je krasila njegove najpoznatije radove iz sedamdesetih
Ruku na srce, lijepo je sve to, ali spoken word albumi najbolji su onda kada ih možete stvarno slušati, ne obraćajući prvenstveno pažnju na riječi. Baš kao što slušanje čitanja romana neće nikada biti jednako iskustvu samog čitanja, tako je i poeziji u najvećem broju slučajeva mjesto na papiru, tj. u vašem mozgu posredstvom komunikacije očima, ne ušima, no najbolji pjesnici koji svoje umijeće vole prezentirati u studiju uvijek su bili oni koji su napisano znali upakirati u sjajne glazbene pakete. Gil Scott-Heron je oduvijek bio jedan od njih.
Ovaj danas 61-godišnji veteran svega na potezu od revolucionarne poezije do radikalnog političkog aktivizma, autor toliko puta citiranog i (zlo)upotrebljivanog klasika 'The Revolution Will Not Be Televised' i jedan od očeva modernog hip hopa, koji je albume počeo objavljivati još 1970. godine ('Small Talk at 125th and Lenox'), vratio se s novim, ispovjednim albumom prepunim savršenih, atmosferičnih, ponekad mračnih, ponekad melankoličnih glazbenih odiseja, muzikalnih kostura oko kojih je sazdano lirsko izvlačenje kostura iz ormara – naime, 'I'm New Here', Gilov prvi album s novim materijalom u čak 16 godina, bavi se razotkrivanjem autorovih problema koji su ga tih 16 godina držali podalje od mikrofona. Prije svega problema s drogama i svime onime što su mu one napravile od života, tj. držale ga podalje od života samog, zatvorenog iza rešetaka.
Koristeći se i dalje blues osnovicom, novi materijal savršeno korespondira sa 21. stoljećem, donoseći elektroniku u igru taman toliko da bi 'I'm New Here' mogli nazvati 'bluesom za 21. stoljeće', ali ne toliko da bi riječ 'blues' shvatili u onom smislu u kojem to rade, recimo, jedni The Dead Weather. Jer, ovo je ipak nešto potpuno drugačije – ovo je Gil Scott-Heron za 21. stoljeće, produciran od strane Richarda Russella, čovjeka koji posjeduje XL Recordings, a koji je Scott-Heron izabrao za svoj novi dom, našavši se u katalogu s izvođačima kao što su Radiohead, M.I.A., The White Stripes, Dizeee Rascal, The Prodigy...
Album otvara 'On Coming from a Broken Home', kojom preko sempliranog Kanye Westa dominira Gilov moćni glas, sa stihovima posvećenima odrastanju uz baku – davna prošlost iskopana u samom početku vrlo brzo prepusti mjesto još snažnijim instrospekcijama, kakva je 'Me And The Devil', još jedna ispovijed izgrađena oko moćnog triphopastog beata, sa savršeno utopljenim blues pjevanjem koje bi Moby očajnički želio u svom opusu. Naslovna stvar je Leonard Cohen na kvadrat, pri čemu 'kvadrat' znači bluzersko pripovijedanje uz akustičnu gitaru, prožeto koenovskim pjevušenjem, dok 'New York Is Killing Me' hipnotizira kao ogoljeli vejtsovski glazbeni monstrum, s vriskom protiv usamljenosti života u velikom gradu.
Sve to završi prije nego što počne – naime, 'I'm New Here' traje jedva pola sata, no s opcijom 'repeat', svaka kasnonoćna meditacija i životna lamentacija uz zvučnike od sada je bogatija za još jedan sjajan album.
Ocjena: 8 / 10
Izdavač: XL Recordings
