W. S. Anderson, kao i Michael Bay, izvrstan je primjer redatelja koji uopće ne razumije što čini dobar film (ili mu to jednostavno predstavlja veliku 'gnjavažu'), ali usprkos stvaranju krajnje 'imbecilnih' visokobudžetnih besmislica uspijeva privući publiku i zaraditi milijune. Novi 'Resident Evil: Osveta' stoga nije iznenađenje. Isplati li se imati nade da će novi nastavak biti donekle solidan film kada su svi prijašnji bili identičan recept vizualnih vratolomija bez scenarističke kvalitete?

 Odmah nakon očajnog uvoda punog loše ekspozicije jasno je kako 'Resident Evil: Osveta' predstavlja očekivano besmisleno i nepotrebno ostvarenje, ali je li barem bolje od prijašnjeg? Moglo bi se reći da je to uspoređivanje kruška i jabuka, jer osim novih lokacija i nekih novih glumaca riječ je o 'istom' filmu odnosno receptu. Prožvakana priča i plitki dijalozi služe samo koračanju iz jedne akcijske sekvence u drugu. Zanimljivo je da Anderson neke od tih sekvenci prilično dobro i efektno režira, ali upravo to i jest problem odnosno glavna frustracija. Naime, 'Resident Evil: Osveta' kompilacija je akcijskih sekvenci koje ne služe ničemu osim ostvarivanja vizualnog spektakla podsjećajući na izrazito stilizirane glazbene spotove, što ne bi bilo toliko loše da usporedno razvijaju priču i karaktere likova, ali to je ovdje naravno posve zanemareno. Milla Jovovich donekle je već potpuno prirodna u svojoj ulozi i s obzirom na scenarij ne može joj se mnogo prigovoriti pogotovo kada shvatimo da su sporedni likovi sasvim suvišni, a glumci koji ih tumače prikladno djeluju kao da im je ovo 'godišnji' gdje dobivaju priliku pucati poput manijaka bez ikakvog glumačkog truda. Zapravo je ovo veoma slično filmu 'Sucker Punch' Zacka Snydera s obzirom na količinu akcije bez smislene poveznice koja bi gledatelju pružila neko emocionalno iskustvo. Ostaje dojam kako se 'Resident Evil: Osveta' mogao prepričati u samo pet minuta.

Zaključno, serijal 'Resident Evil' ima ciljanu publiku, a posljednji nastavak ništa ne mijenja, stoga ga ljubitelji mogu slobodno pogledati znajući da će dobiti upravo ono što su očekivali. Isto vrijedi za gledatelje kojima je ovo gubljenje vremena i pljuska filmskoj umjetnosti, jer znaju da ga mogu zaobići bez grižnje savjesti.