Je li Charlotte Gainsbourg glumica koja je postala pjevačica ili pjevačica koja je postala glumica? Posve nebitno, jer oba posla obavlja iznimno dobro pa iste godine kada je u Von Trierovom 'Antikristu' donijela ulogu svog života, snimila je i... pa, možda ne album života, ali jako dobru zbirku jako dobrih pjesama, čime je dokazala da nije samo kći prelijepe, također glumce i pjevačice, Jane Birkin i ružnog prgavca Sergea, već talent koji živi u svom, modernom svijetu, svijetu u kojem i jedan Beck stoji iza snimljenog materijala.

Da, 'IRM' je Beckov album koliko i njezin, budući da je stari majstor odlučio producirati i supotpisati gotovo cijeli materijal, zbog čega on često i zvuči kao da ga je snimio 'ženski Beck', i to negdje tamo devedesetih, kada su indie poetika i analogna toplina instrumentala vladali pojedinim segmentima popularne kulture, a nerijetko čak i MTV-jem.

No ionako se čini da je 'IRM'-u sve to posve nebitno, kao albumu koji egzistira izvan trendova i nastaje, navodno, pod izravnim utjecajem uloge u 'Antikristu'. Ovo je treći studijski uradak dame koja je glazbeno debitirala još kao dijete, 1984. godine na kontroverznom singlu 'Lemon Incest' vlastitog oca, a potom dvije godine kasnije objavila i solo ploču 'Charlotte For Ever'. U Sergeovoj produkciji, naravno. Drugi album '5:55' snimila je tek 2006. godine, a nije trebalo čekati sljedećih 20 godina na svježi - 'IRM' je vani i da, vrijedan je vaše pažnje, ne samo zbog Beckova imena. Doduše, nazvan prema francuskoj kratici za magnetnu rezonanciju, 'IRM' je između ostalog upravo inspiriran Charlotteinim liječenjem od moždanog krvnog ugruška, iako pjesme nisu baš toliko osobne, s obzirom na to da iza njih prvenstveno stoji um američkog glazbenika, a tek onda vokalna emocija i odlična interpretacija francuske pjevačice.

Ali nema veze, jer 'Le Chat Du café Des Artistes' zvuči kao Serge i Birkin izvučeni iz vremenske kapsule, dok je daleko tvrđa, nervoznija i mračnija naslovna stvar u potpunoj suprotnosti, baš kao što se atmosfera mijenja od pjesme do pjesme – od ksilofonskih akustičnih balada tipa 'In The End' preko marširajućeg, vejtsovskog pop-kabarea 'Heaven Can Wait' i 'Trick Pony' te bajkovitog popa 'Me And Jane Doe' do melankoličnih putovanja 'Vanity' i 'La Collectionneuse'. Zgrabite pola kroasana i pola hamburgera pa stisnite play.

Ocjena: 8 /10

Izdavač: Because Music