Jedan od najzgodnijih draguljčića koji su se ovoga ljeta bili pojavili na američkoj televiziji bez ikakve je sumnje serija 'Isprani mozak' (BrainDead), satiričko-dramska serija čiji su tvorci Michelle King i Robert King domaćoj publici poznati po izvrsnom pravničkom proceduralu'Dobra žena'. 'Isprani mozak' žanrovski je, pa uglavnom i sadržajno potpuno drugačija od 'Dobre žene', ali te dvije serije ipak dijele neke zajedničke momente po kojima je moguće prepoznati neke preferencije, opsesije, stavove i estetiku autorskoga para. Obje su serije dramske, ali imaju humoristične i satirične elemente (BrainDead nešto više), obje su vrlo svjesne svijeta u kojem su nastale te važnih društvenih i političkih pitanja koja ga pokreću, obje u svoje primarno pravničke i političke zaplete upliću duboko ljudske trenutke, podsjećajući nas kako su sve te 'visoke igre' u politici tek nadograđeni sadržaj i nerijetko budalaština zbog koje zaboravljamo na sve ono ljudsko što nas spaja - i na kraju, obje su serije vrlo naklonjene ženama te vrlo dobro barataju ženskim likovima.

'Isprani mozak' je, međutim, u svim tim točkama koje dijeli s 'Dobrom ženom' otišao nekoliko (stotina) koraka dalje. Prvi je korak znanstveno-fantastična premisa. Serija u većini svojih zbivanja, zapleta i raspleta nimalo ne nalikuje ni na kakav SF, ali ipak je postavljena na priči o invaziji izvanzemaljskih buba koje ljudima jedu mozak i preuzimaju im kontrolu nad mislima, pa je ispravno zaključiti da je riječ o SF-u jer bez te premise ne bi bilo priče. Drugi je korak vrlo otvorena satira i izrugivanje povišenim emocijama u američkom političkom životu. Dok smo u 'Dobroj ženi' također mogli primijetiti podosta ciničan i podrugljiv odnos autora prema svemu naglašeno političkom i iako je i ondje bio jasan njihov stav da je ljudima u javnom i političkom životu potrebno više razuma i pomirljivosti - ovdje je to glavna tema. Svi kojima 'bube uđu u uho' i pojedu im pola mozga postaju naglašeno agresivni i kruti u svojim stavovima (desni još desniji, lijevi još ljeviji, i jedni i drugi potpuno razgalamljeni, skloni vrijeđanju, laganju, manipuliranju pa i agresiji), ali rijetko tko primjećuje da se događa nešto neobično jer su političke tenzije i nerazumno ponašanje postojali još otprije. Treći je korak forma serije, koja je dramska, ali s naglašeno bizarno-humorističnim elementima, kao što je, primjerice, uvodni dio svake epizode, koji nije klasično nizanje scena s dotadašnjim zbivanjima, nego je pjesma koju svaki put pjeva kantautor Jonathan Coulton.

Uz osnovnu premisu izloženu u uvodu, glavni nositelji priče 'Ispranog mozga' su Laurel Healy (glumi je domaćoj publici uglavnom nepoznata Mary Elizabeth Winstead) i Garreth Ritter (Aron Tveit, nekima možda poznat iz 'Tračerice' i 'Gracelanda'). Laurel je redateljica dokumentarnih filmova koja ne uspijeva skupiti sredstava za svoj zadnji dokumentarac o napjevima mikronezijskih naroda pa se vraća u rodni Washington D.C., gdje joj je brat demokratski senator te prihvaća posao da radi za njega kao njegova glavna asistentica. Gareth je pak glavni pomoćnik republikanskog senatora Reda Wheatusa (glumi ga Tony Shaloub, dobro nam poznat iz 'Monka' te brojnih drugih serija i filmova) i susreće se s Laurel zato što njegov šef i njezin brat sudjeluju u pregovorima o proračunu. Upravo u vrijeme tih pregovora nezapaženo se odvija i invazija insekata iz svemira te pregovori postaju sve teži i tegobniji. Laurel posjećuje još dvoje važnih junaka u seriji - čudački neovisni znanstvenik Gustav Triplett te znanstvenica Rochelle Daudier, čijem je ocu, kao i mnogima u Washingtonu, neobjšanjivo eksplodirao mozak. Njih su troje jedini koji u Washingtonu sumnjaju da se zbiva nešto neobično.

U trinaest epizoda ove iznimno simpatične, pametne i zanimljive serije gledatelji prate ne samo uzbudljivu istragu koju vode Laurel, Rochelle i Gustav, nego i razvoj odnosa između izrazito demokratski orijentirane Laurel i izrazito republikanski orijentirano Garretha, koji ipak uspijevaju pronaći zajednički jezik na ljudskoj razini dok se svi oko njih kolju oko svjetonazora, proračuna, rase, ratova i domovine, a sve je usput ispresijecano predivnim gorko-smiješnim štiklecima u kojima se američki političari i njihovi sljedbenici prikazuju kao uistinu začudna skupina homo sapiensa.

'Isprani mozak', nažalost, nije uspio osvojiti američku publiku, pa je, unatoč visokim ocjenama kritike i dobrom odjeku među onima koji su ga gledali, zbog slabe gledanosti otkazan nakon jedne sezone. To vas, međutim, ne bi trebalo odgovoriti. Serija je, naime, bila koncipirana tako da svaka sezona pokriva jednu zaokruženu priču o jednoj invaziji - prva sezona o invaziji svemirskih buba na Washington, a sljedeće o sličnim invazijama na Los Angeles, Miami, Las Vegas itd. Zato se slobodno upustite u romansu s 'Ispranim mozgom' jer je i ova jedna sezona zaokružena priča s početkom i krajem. Riječ je o sigurno jednoj od najboljih američkih TV-serija 2016. godine te o izvrsnom, nadahnutom uvidu i dijagnozi sve raširenijih političkih agresivaca, gnjevnika i 'nabrijanih njušaka' diljem svijeta.