'Chorchyp – Put samuraja' iznenađujuće je dobro dokumentarno ostvarenje – Bojan Dovrtel režirao je uistinu zanimljivu, profesionalno snimljenu emotivnu i adrenalinsku dugometražnu priču o najpoznatijem slovenskom spoju hip hopa i MMA borca u jednom (nabildanom) tijelu, Denisu Porčiću koji je svoj nadimak Chorchyp dobio još u školi te ga zadržao za sve 'poslovne' prilike – one u ringu i one na pozornici. Premda, ako je suditi po 'Putu samuraja', Chorchyp nije podjednako borac i reper jer u filmu ima oko 90 posto sporta, a tek deset posto glazbe:

'Istina, ali ja na sebe gledam po principu pola-pola. Ljudi koji su snimali film krenuli su ga raditi zbog moje prve borbe, to je bila glavna nit oko koje su onda gradili i priču o ostatku mog života, čiji je dio i glazba. Ali ja sebe smatram jednako reperom, koliko i borcem.'

Otkud ta veza između hip hopa i borbe? Tu je i jedan Pete Spratt, američki MMA fajter koji je također reper... Je li zajednički nazivnik testosteron?

Mislim da je hip hop najbolja glazba kojom se čovjek može predstaviti, ali i koja ti može dati energiju za fajt. Hip hop je također fajt, ali riječima. Obje su stvari za mene istina. U hip hopu trebaš govoriti istinu, reći ono što misliš. Isto je i u borbi, nema pretvaranja. Možeš se pretvarati na ulici da si jak i pričati gluposti, ali jednom kad uđeš u ring, ostaješ sam i istina izađe na vidjelo.

Što je došlo prvo u vaš život? Borilačke vještine ili hip hop?

Borilačke vještine. Išao sam u prvi razred osnovne škole kad sam gledao Brucea Leeja i Van Dammea te ih počeo imitirati, iako do petog razreda nisam imao prilike trenirati. Kad se u Kranjskoj Gori otvorila škola karatea, odmah sam otišao. Preko karatea mi se otvorio i um za glazbu. U svemu što sam radio, bio sam dobar, a mislim da to mogu prije svega zahvaliti borilačkim vještinama, od motorike do uma, discipline. Sa 15 godina počeo sam slušati Tupaca i tako je krenulo.

Jedini raskorak koji ja tu vidim jest taj da su borilačke vještine savršeni alat za kontrolu ega, dok je s druge strane hip hop često pumpanje ega. Je li kombinacija te dvije stvari u osnovi vaša verzija jin/jang balansa?

Da. To je nužno u životu. Eto, ja nisam deset mjeseci okusio alkohol, a sinoć na tulumu nakon projekcije filma sam pio. Čovjek ponekad treba napraviti nešto loše. Nije to toliko loše, ali ako ne iskusiš nešto loše, nećeš biti spreman na loše stvari onda kada se pojave u tvom životu. S druge strane, u hip hopu ja repam samo o glazbi i sportu, ego mi se pumpa samo kad čujem vrištanje publike.

A u ringu?

U ringu ne čuješ ništa. Publiku čuješ samo poslije borbe.

Do sada ste snimili samo jedan album...?

Snimao sam ga prije dvije godine, u prodaji je već godinu i pol, zove se 'Pot samuraja'. Za mjesec dana izlazi mi i novi video za singl 'U tom životu', baladu koja govori upravo o mom životu. U spotu sjedim u autu i pišem tekst, a iznad auta je projektor koji prikazuje stare snimke iz mog života.

A novi album?

Ne planiram ga. Treba puno novca da bi ga mogao snimiti, a od toga danas nemaš puno koristi, album je mrtva forma. Snimat ću singlove i održavati koncerte, nastavljam promovirati ovu ploču, a u planu je suradnja s hrvatskim, srpskim i bosanskim reperima, tako da ću se tome posvetiti u budućnosti.

Koji je konačan cilj u sportskom životu? UFC i Vegas?

Nemam neki cilj, ne maštam o Americi. Imam 32 godine i svjestan sam da imam još tri do četiri godine za borbu. No uživam u podučavanju, volim učiti klince borilačke vještine i usmjeravati ih na pravi put. Sve sam osobno prošao, tako da mogu dijeliti iskustva. Imam svoj klub u Sloveniji. Učim sve jer ja sam počeo s karateom i postao nacionalni prvak, no onda sam počeo učiti i muay thai pa sad i MMA. Trudim se biti kompletan borac i kombinirati najbolje stvari iz svih vještina, gard, distanca i brzina su mi iz karatea, snaga i koljena iz muay thaija... Kombiniram baš kao što je to nekoć radio Bruce Lee. Možda jednog dana napravim svoj zaseban stil, koji će biti kombinacija svega toga.

A u hip hopu, kombinirate li utjecaje na sličan način?

Da, ali drugačije. Osim Tupaca, strašno volim Generala Wooa. Prijatelji smo, ali jako ga cijenim kao autora, koji ima svoju priču. DMX mi je također faca. Slušam sve, ali ne kopiram nikog, no ne krijem da dobijem nove ideje kada čujem druge, to je normalno.

U filmu vidimo da ste surađivali i s legendarnim Outlawz, koji su došli u Sloveniju. Otkud, kako?

Jednog dana prije treninga netko me zvao, ali kako se nikada ne javljam na telefon prije treninga, prvo sam ignorirao poziv. No kad sam vidio ogroman broj, javio sam se i glas s druge strane je rekao: 'Hello, this is manager of Outlawz.' Ja sam mu rekao da ne sere i spustio slušalicu, misleći da me zajebavaju prijatelji. No onda je zvao opet i shvatio sam da je poziv autentičan. Xzibitov prijatelj koji živi u Sloveniji nas je spojio, Outlawz su bili na turneji u Italiji, pa su odlučili da bi mogli navratiti u Sloveniju. Ja sam mislio da sanjam. Snimali smo zajedničku pjesmu 16. lipnja - na Tupacov rođendan! Osjećao sam se kao četrnaestogodišnjakinja u blizini svojih idola. Ali trudio sam se to ne pokazati. (smijeh) Glumio sam da sam kul, a iznutra mi je srce lupalo kao da sam klinka.

Tko je najbolji borac svih vremena?

Mirko! CroCop mi je najveći uzor, svoje poznate nokaute u ringu sam, baš poput njega, ostvario high kickom.