Da će Tihomir Dujmović, unatoč proklamiranoj ravnoteži između 'lijevih' i 'desnih' u svojoj novoj emisiji 'Iza zavjese' i kao voditeljnaginjati udesno kao što je to činio dok je u takve emisije dolazio kao gost  - bilo je jasno i očekivano još od prve najave da dobiva emisiju na HTV-u. Nismo se tek prekjučer prvi put susreli s Dujmovićem. Nikada ga nije krasila osobita suptilnost u iskazivanju vlastitih ideoloških nagnuća.

Da će HTV to tolerirati, pa čak i poticati, također je bilo jasno. Ni s tom se televizijskom kućom nismo upoznali tek od početka ove jesenske sheme. Oduvijek je na njoj vladala praksa da svaka vladajuća politička opcija među novinare infiltrira ponekog svjetonazorskog jastreba koji kao trbuhozboračka lutka progovara o onome što oni drugi, također ideološki nagnuti, ali nešto suptilniji više ili manje uspješno skrivaju iza zavjese (heh) uglađenosti i novinarskog diskursa.

Nije me zato nimalo iznenadila druga epizoda emisije 'Iza zavjese' od upravo protekle nedjelje (prvu sam propustila), u koju je Dujmović doveo kolumniste Branka Mijića i Josipa Jovića da prozbore koju o onome što emisija naziva trenutačnim dnevnopolitičkim zbivanjima, a zapravo aktualna uprizorenja neprekidnog 'crno-crvenog' prepucavanja na domaćoj javnoj sceni. Ovaj su put teme bile financiranje neprofitnih medija, novi obiteljski zakon, inicijativa Milorada Pupovca za zapošljavanjem osoba srpske nacionalnosti u javnim poduzećima te pobuna na Filozofskom fakultetu. Branko Mijić iz Novog lista pritom je trebao predstavljati pogled iz lijevoga kuta, a Josip Jović iz Slobodne Dalmacije - onaj iz desnog.

Za početak, velik dio početka emisije čitao se demanti Ministarstva kulture (koji Dujmović iz nekog razloga zove demant, kao da je nekakav desant ili Trabant), u kojem to ministarstvo opovrgava tvrdnje Branka Mijića iz prethodne emisije, a zatim je, s još podosta razglabanja te teme koja je, sudeći po svemu, prenesena iz prethodne emisije, uslijedila igra malog tigra koja bi se mogla opisati na sljedeći način: Dujmović i Jović protiv Mijića, uz pojačanje na desnom krilu u liku čovjeka iz inicijative U ime obitelji.

Kao što već rekoh, ništa nova za Hrvatsku televiziju - pozivanje gostiju koji dijele mišljenje autora i voditelja emisije te dodavanje jednog ukrasnog zagovaratelja drugačije pozicije standardna je praksa u mnogim hrtovskim emisijama, uglavnom političkim, ali nađe se i drugih inkarnacija. Tijek emisije pritom je dobro poznat - gosti će prvo civilizirano raspravljati, razina diskusije ostat će koliko-toliko prihvatljiva čak i kada se počnu izgovarati neke rubno prihvatljive riječi, a onda će voditelj u priču uvesti izvanrednog gosta, i to samo jednog - onoga koji se više slaže s predstavnikom jedne strane (ovaj je put bila riječ o Krešimiru Planiniću, članu povjerenstva koje upravo raspravlja o novom obiteljskom zakonu, ali i članu udruge U ime obitelji, koji je u emisiji veselo izjavio da 'što će ljudima u izvanbračnoj zajednici ista prava kao i onima u braku kada oni ta prava ne žele'). Voditeljskim intervencijama već ionako poremećena ravnoteža u tom se trenutku bespovratno mijenja, predstavnik jedne ideološke opcije 'dobiva krila' i počinje slobodnije komentirati zadanu temu, njegov sugovornik u jednom trenutku prihvaća izazov i također se slobodnije izrazi, na što onda i voditelj i drugi sugovornik reagiraju tobože pomirljivim: 'Ma, neeeee, neee, nemojte tako! Ne možemo tako razgovarati.'

445458,442820,446684,404693
Tako je bilo i u ovoj emisiji. Nakon što su na opisani način preroštali neprofitne medije i Ministarstvo kulture, obiteljski zakon feat. 'U ime obitelji' i složili se oko Pupovčeve inicijative, na red je došla diskusija o Filozofskom fakultetu i tu je krilati Josip Jović počeo govoriti o borbenom ateizmu i ljudima koji se 'čim netko spomene Boga i crkvu, ponašaju kao da ih je netko šilom ubo u neko mjesto'. Kada je Mijić na to reagirao tvrdeći da je i Previšić u svoje vrijeme bio predstavnik tzv. borbenog ateizma, počela je uobičajena blesava rasprava o tome tko je bio zadnji sekretar Partije na fakultetima i u redakcijama - a koju je pokrenuo sam voditelj, tobože se ograđujući da 'nećemo sada valjda tako razgovarati jer onda bismo se morali sjetiti tko je bio zadnji sekretar Partije'. I eto ti ga opet na. Tko je bio u Partiji, kome je deda bio tko zna što i ubibože.

No iako smo na takve imitacije novinarstva s HTV-a već navikli - što ne znači da ih treba pozdravljati ni opravdavati - Dujmovićeva emisija specifična je po još nečemu drugome. Dujmović je katastrofalno netelevizičan. Mrmlja si u bradu, ima osjećaj za tajming predškolskog djeteta, ne zna se uključiti u raspravu niti isključiti iz nje kada je potrebno i ukratko - nema nikakve televizijske ličnosti ni pojavnosti, osim one koja bi se mogla nazvati bezličnom i dosadnom. Da se nije proslavio svojim kolumnama i gostovanjima u 'Bujici' te da je fakat morao proći na nekakvom HTV-ovu natječaju, ne bi prošao ni za voditelja voznog parka. I to je zapravo sve što je potrebno reći o ovoj emisiji.