Film 'Dvije peći za udarnika Josipa Trojka' prikazuje ostatke ostataka nekad velike industrije željeza u Sisku te prati demontiranje i rezanje čuvene peći Siemens-Martin koja je bila samo središte bivše željezare. S tom su peći radnici nekoliko puta postigli svjetski rekord u proizvodnji željeza, a danas je njihovi sinovi i unuci 'brišu'.

Goran Dević, koji iza sebe ima brojne nagrađivane dokumentarce poput 'Uvoznih vrana', 'Tri', 'Sretne zemlje' i 'Poplave' te igrani film 'Crnci', u surežiji sa Zvonimirom Jurićem, u novom dokumentarcu prati stvaranje i rušenje peći, suočavajući sadašnjost i prošlost kroz vizualnost i auditivnost.

U jednom ste intervjuu izjavili da filmove radite jako dugo, a da teme prvo morate osjetiti. Za svoj novi dokumentarac izabrali ste temu iz rodnog Siska. Što vas je privuklo njoj i koliko je trajao nastanak filma?

Film se opet protegnuo na tri godine. Kad nema neke vanjske prisile, to je izgleda neko prirodno vrijeme koje mi je potrebno da ga završim. Film kojem je dozvoljeno da nastaje tako dugo naravno da u svom početku nije ono što na kraju završi u kinu. Već dulje vrijeme prigovaram sam sebi da većina mojih filmova, čak i kad su na prvu loptu smiješni, zapravo govori o grdim stvarima. Ovaj film, kada je smišljan, nije trebao biti takav.

Kakav je trebao biti?

Trebao je biti oda fizičkom i umnom radu ljudi koji su udružili svoje snage da sagrade novu peć u željezari. Pritom, dok sam smišljao film, nisam razmišljao o ekonomskom okviru unutar kojega ti ljudi udružuju svoj rad i grade nešto. Naivno sam, iz današnje perspektive, pretpostavljao da je moguće nešto relativno apstraktno – to u kojem političkom i ekonomskom okviru nešto stvaramo – svesti na nešto konkretno kao što je filmsko glorificiranje rada kao takvog. Ljudi koje smo snimali godinu dana uspjeli su sagraditi novu peć, ali sustav u ime kojeg su tu peć podizali odmah nakon gradnje likvidirao je cijelu tvornicu i novu peć s njom. Film je, nažalost, bez obzira na to koliko su lijepe slike koje smo stvorili, zapravo ispao vrlo tužan.

246122,245635,245177,245066
Što (i) likvidacija nove peći, između ostaloga, znači za Sisak danas?

Sisak je danas deindustrijalizirani industrijski grad kojem prijeti da prestane biti grad i postane mjesto, puki toponim; selo potpuno nesvjesno globalnih procesa koji utječu na život u njemu. Po tom pitanju Sisak je vrlo filmična Hrvatska u malom.

Peć, kao tragična junakinja filma, svjedokinja je novije povijesti ovih prostora čije je šamare i sama osjetila. Ujedno je svjedokinja propasti i neuspjeha više sustava. Kako je bilo graditi povijest i 'rušiti' povijesne ideje kroz njenu perspektivu?

Meni vrlo zanimljivo i vrlo osobno. Birajući izjave radnika o samoupravljanju, koje je 60-ih zabilježila televizija, našao sam izjavu moje majke i moga oca koji se u to vrijeme nisu ni poznavali. Kamera ih je snimila na različitim mjestima, a odgovarali su na isto novinarsko pitanje. Također vrlo čudno i svima nama iz sadašnjosti poznato zvuče govori o krizi koji su postali prevladavajući narativ kasnih sedamdesetih. Kad bi neki dobar tonski tehničar promijenio boju zvuka, većina izjava iz tog vremena mogla bi bez problema proći i u današnjem Dnevniku. Javni govor vremena kojim se bavim u ovom filmu na sličan je način prazan, očišćen od političkog značenja, kao i današnji. Ono što prestravljuje je to da povijesni period koji je današnji 'common sense' označio kao zlatno doba ovih prostora nije bio ništa manje krizni u onoj sadašnjosti nego danas.

Gdje vi vidite možebitan izlazak iz današnje krize te spasonosnu alternativu za nezaposlene ljude i za državu kao takvu?

U revoluciji. Današnji globalni kapitalizam, nažalost, trenutno nema oponenta.

U filmu ste vrlo zanimljivo spojili prošlost i sadašnjost, stvaranje i rušenje. Zašto je sadašnjost u bezvučnoj slici, a prošlost u tonu?

Nemam pametan odgovor na to pitanje, ali znam da nikako nije moglo biti obrnuto.

>> Gledajte vrhunske dokumentarce u ZagrebDox kolekciji MAXtv videoteke

Naslovni Josip Trojko heroj je nekadašnjeg radnog naroda. Tko bi po vama bio heroj današnjice?

Heroji su uvijek bili ideološki konstrukt - lutke na štapu koje gazde nose kroz selo, naprosto da seljaci ne primijete da im u isto vrijeme netko prazni ambar ili odvodi stoku iz štale.

Dok je taj 'štapni lutak' nekad prehranjivao obitelj gradeći, njegova djeca i unuci to čine rušeći. Nije li tu nešto naopako?

Nema tu ništa naopako. To je sve konzekventna posljedica vrlo konkretnih političkih odluka.

Kako je bilo pratiti te radnike dok su rušili peć? Djelovali su, bez tona, poprilično besperspektivno. Jesu li žurili s rušenjem? Uostalom, kad sve sruše, gotov im je i posao te prihodi.

Kao i vi u svom pitanju, i ja sam u taj posao destrukcije unaprijed upisivao razna značenja i emocije. Na terenu tih emocija i tog značenja naprosto nema, taj posao izgleda kao i svaki drugi. Ako nečeg od toga ima u filmu, to je naš ili, točnije rečeno, moj konstrukt.

Kad smo kod rušenja, mora li sadašnjost biti rušenje prošlosti ili je to samo slučaj kod nas? Uostalom, i u našoj politici se vječno ruše odluke prošlih vlada(ra), uz stalna pozivanja na 'onu vašu vladu'. Može li i kad tome doći kraj?

Politička elita koja je opredmetila svoje postojanje u nacionalnoj državi u kojoj živimo već dvadeset godina, čak i da zna što bi trebalo napraviti, naprosto više ne posjeduje politički prostor za bilo kakvu suvislu akciju. Sami su se sveli na ulogu promatrača, stečajnog upravitelja koji doduše još uvijek ima službeni auto, ali će i njega morati prodati da vrati kamatu onome tko mu je taj auto u startu i prodao. Ono što je uistinu smiješno i tragično je stupanj nesvijesti u kojem se cijeli proces odvija. Kad bih vjerovao da u političkom okviru koji nazivamo nacionalnom državom postoji nešto što bi se moglo izdati, tada bih one koji ovaj cirkus vode mogao nazvati domaćim izdajnicima.

Za kraj, kad biste dobili otvorene ruke za sljedeći dokumentarac, gdje biste potražili teme?

Davno sam sam sebi obećao jedan film o ljetu i dokolici. Baš me zanima kojeg ću crnog vraga iz te rupe istjerati...

Željezara Sisak - Sisak Forge - Documentary Film trailer Dir: Goran Dević 2011. from 15 Art on Vimeo.

***
Glavni sponzor ZagrebDoxa je Hrvatski Telekom pa će ljubitelji dokumentarnog filma diljem Hrvatske moći i u vlastitom domu uživati u filmovima najboljih europskih autora, višestruko nagrađivanih na svjetskim festivalima. Od 24. veljače 2013. u redovnoj ponudi MAXtv videoteke moći će se premijerno pogledati dokumentarni filmovi: 'Ramin' (Audrius Stonys), 'Ljudi koji sam mogao biti, a možda i jesam' (Boris Gerrets), 'Katka' (Helena Třeštíková), 'Problem s komarcima i druge priče' (Andrey Paounov) i 'René' (Helena Třeštíková). Riječ je o pet raznovrsnih naslova koji u fokus postavljaju niz generacija i progovaraju o različitim problemima - od tinejdžerske ovisnosti preko problema zatvorenika pa sve do univerzalnih tema poput potrage za ljubavlju i primjene suvremene tehnologije pri dokumentiranju stvarnosti.