Po prvi puta, nakon deset albuma i skoro 20 godina njegovanja tradicije pjevanja hrvatskih tradicionalnih pjesama, Dunja je izašla iz dosadašnjih okvira zahvaljujući suradnji s kreativnim Sombolcem, čime je napravila odličan i vrlo potreban potez vezan uz karijeru koja je lagano zapela snimanjem albuma koju su se svojim sadržajem sve rjeđe razlikovali jedan od drugog.
A o kakvom se pomaku zapravo radi? Dunja i dalje sjajno izvodi međimurske tradicionalne pjesme, na način na koji smo već navikli, međutim, Tomo Sombolac odlučio je to njezino pjevanje ispreplesti kroz svoju glazbu kojom je itekako obogatio taj specifičan međimurski napjev. Na tragu grupe Dead Can Dance i samog lidera grupe i njegovih solo projekata Brendana Perryja, Sombolac je zapakirao pjesme u savršenu ambalažu koja im daje posve novi život tjerajući na ponovno slušanje. Baš tu laganu dosadu uzrokovanu ponavljanjem jednog te istog, Sombolac je oplemenio raznoraznim zvukovima dajući pjesmama posve novu dimenziju.
Korištenjem tradicionalnih instrumenata poput šargije, ali i klasičnih žičanih instrumenata, kao i raznih udaraljki i neizbježne elektronike, Tomo je stvorio jedan potpuno novi zvuk međimurskih pjesama koje sada zvuče nevjerojatno univerzalno, vrlo često mračno, ali nadasve intrigantno i primamljivo. Možda ne bi škodilo da je elektronika na momente bila naglašenija ili da su beatovi u nekim pjesmama snažniji i prisutniji kao i djelomično izostanak ritma (makar i sporog i turobnog), no i ovako je ovaj album jedno veliko iznenađenje u karijeri Dunje Knebl i otkriće samozatajnog kreativcaTome Sombolca koji je i sam zapjevao dajući neizravno do znanja da jednog dana možemo očekivati i njegov album. Nadamo se što prije.
Dunja je napokon pronašla dobitnu kombinaciju odmaknuvši se od svog dosadašnjeg komornog glazbenog izraza stvorivši možda i najbolji album u svojoj impresivnoj glazbenoj karijeri, otvorivši si istovremeno vrata za izlaz na globalnu world music scenu.
Ocjena: 8/10
Izdavač: Dancing Bear
