Nerazdvojni za života, nerazdvojni i nakon njegove smrti, Josipa Lisac i Karlo Metikoš spojeni su nitima ljubavi zauvijek. A te niti ispreplele su se točno na današnji dan 6. veljače 1971. u Petrinji. Za tportal Josipa je otkrila kako će obilježiti svoj dan ljubavi.

'Veseli me ovaj snijeg i bjelina danas, baš na godišnjicu mog i Karlovog prvog susreta. Zanemarit ću sve probleme koje donosi ova mećava i veselit ću se danas ovoj ljepoti zime. Tako bi napravio Karlo', kaže Josipa dodavši da su se svi važni događaji u njihovom životu dogodili baš u veljači.

'U veljači je moj i Karlov rođendan, 'Dnevnik jedne ljubavi' je nastao u tom ludom mjesecu, u veljači smo se sreli. Zato moram biti sretna', priznaje najveća dama hrvatske glazbene scene. Na Valentinovo će Josipa proslaviti 65. rođendan, a to su slavlja, kaže, koja voli obilježiti vrlo skromno.

'Već dugo ne slavim rođendane. U tišini svog doma zapalim svijeću i zaželim nešto. U toj mojoj meditaciji uvijek me prekine moja draga sestra Mirjana i razveseli nekom svojom slasticom', kaže pjevačica dodavši kako je posljednjih mjeseci nosi kreativna energija jer punom parom radi na - novom albumu! Plan je da nove pjesme svjetlo dana ugledaju ovog ljeta.

'Sigurna sam da ćemo napraviti odličan album. Okupila sam oko sebe mnogo talentiranih mladih ljudi te vjerujem u njihovu pokretačku energiju i bunt. Stvaramo dobar materijal, opet ću to biti ja, a s druge strane bit će tu i iznenađenja', oprezno nam je otkrila Josipa.

A što je o svojoj ljubavi svojedobno rekao Karlo Metikoš, pjevačica je objavila danas na svom profilu na Facebooku:

'Kad sam se vratio u Zagreb, shvatio sam da se muzička scena promijenila. Došli su drugi ljudi, grupa je bilo k'o gljiva poslije kiše, uopće nisam znao tko, šta... Ali nekako sam se utopio u tu kolotečinu, imao gaže i jednom otišao u Petrinju, sreo Josipu Lisac, naši pogledi su se sreli - k'o u priči - i od onda se više nismo rastajali. Od 1971. godine. (...) Bio sam oduševljen i njenim pjevanjem i načinom na koji se ponašala... Onda sam se do ušiju zaljubio i tak'... Iz Petrinje smo autobusom krenuli za Zagreb, sjeo sam pored nje, ispuštao svoje pozitivne vibracije i tu smo se malo upoznavali. Josipa mi je docnije priznala da je, kao klinka, išla da vidi gdje stanujem jer su joj pogrešno rekli da živim u Ulici Moše Pijade. Vozila se tramvajem i gledala u nečiji prozor, misleći da je moj! Prva ploča koju je Josipa u životu kupila bila je - ploča Matta Collinsa! Sudbina... Kad sam osjetio da postoji netko izvanserijski, tko zaslužuje moju pažnju, kad sam shvatio da sam već malo star i umoran od rokenrola i da atmosfera na estradi više ničeg dobrog nije obećavala - odlučio sam da se više ne guram. A budući da sam cijelo vrijeme tog mog puta, od 1957. do 1970, stalno prčkao po klaviru, nešto komponirao, kad me je Josipa čula - predložila mi je da nešto komponiram za nju... Onda smo otišli u Rusiju i tamo sam pune dvije godine radio na našem prvom albumu koji je stvarno pravljen s velikom ljubavlju, entuzijazmom. Zapravo, tu ploču smo radili za nas.'