U sve nesigurnijim vremenima za televiziju, kada se sadržaji koje gledatelji traže od tog medija i njihov način prikazivanja sve više mijenjaju, jedna od konstanti na koju možemo računati na domaćoj televiziji stalna je popularnost kvizova. Licencni ili domaći, ekipni ili pojedinačni, teški ili laki, s kompliciranim ili jednostavnim pravilima - kvizovi uvijek imaju svoju vjernu publiku, a u posljednjih desetak-petnaestak godina, s rastom popularnosti pub-kvizova, i cijelu jednu malu supkulturu natjecatelja, predanih kvizaša impresivnog znanja.

Nije zato uopće čudno što je najava novoga kviza Hrvatske radiotelevizije, 'Šifra', nakon dugo vremena prvoga kviza na HTV-u 1 koji se ne snima ni po kakvoj licenci, nego je izvorni, domaći format - izazvala veliko zanimanje. Kviz nestrpljivo očekujemo još od najava HTV-ove jesenske sheme u rujnu, a prema najnovijim najavama koje stižu s Prisavlja, riječ je o prilično originalnom, novom konceptu kvizaškog natjecanja, u kojemu se glavna napetost stvara oko sigurnosti natjecatelja u točnost odgovora koje daju na postavljena pitanja.

Kviz je HTV razvio u suradnji s produkcijskom tvrtkom Tvornica bitova, a za kviz je osmišljen i poseban vizualni identitet, u kojem se svaki natjecatelj nalazi 'zatvoren' u tri prstena iz kojih se 'oslobađa' znanjem, odnosno pronalaženjem točne šifre pojedinog kruga natjecanja. Natjecatelji mogu osvojiti najviše pola milijuna kuna, a sudeći prema naznakama pravila, osvojit će ih ulaganjem u odgovore koje daju na pitanja, a koje smatraju točnima.

Voditelj kviza je Joško Lokas, domaćoj publici poznat kao voditelj nekoliko popularnih TV-kvizova, uključujući 'Upitnik' i 'Izazov', a s njim smo i porazgovarali u povodu njegova nastupa u ulozi meštra ceremonije u novome HTV-ovu kvizu nakon poduljeg izbivanja iz te uloge.

Dugo vas nije bilo u kvizaško-voditeljskoj ulozi na HTV-u. Što vas je ponukalo da se opet prihvatite toga posla?

Istina, dugo me nije bilo. Ako se pozovem na godine - vlastite godine starosti, naravno - više se gotovo i ne sjećam kada sam zadnji put radio taj posao, a gotovo cijelu svoju televizijsku legitimaciju dugujem formatima kviza, kako voditeljski, tako i autorski.

Ovaj me put opet zatekla situacija u kojoj sam se, kao i u 'Upitniku', našao pred pokretanjem formata, a da voditeljsko pitanje još uvijek stoji u zraku. Ponuda je stigla od produkcije i uredništva HRT-a, a presudio je ručak s kćerkom Noom. Jedan neobavezan razgovor o problemima mladih, da ne kažem nešto što će mi zamjeriti (smijeh), postao je razgovor o vođenju game showa 'Šifra'. Sada, kada razmislim, možda me vješto izmanipulirala da ne pričamo o njoj i školi. Uglavnom, od tog sam se trenutka počeo ponovno ozbiljno baviti i tom ulogom. To je nekako cijela priča o vraćanju ispred kamere.

Po čemu se "Šifra" razlikuje od svih ostalih kvizova na kojima ste radili, a i od drugih kvizova koje imamo priliku gledati na televiziji? Koje su inovacije?

Kvizovi su, kao i svi specijalizirani žanrovi, vrlo specifični. Imaju neke zakonitosti koje se usko vezuju uz pravila i propozicije same igre. U osnovi su svi kvizovi slični. Postoji pitanje i postoji odgovor. Ništa lakše zar ne? No ipak, nije sve baš tako jednostavno. Najdugovječniji svjetski formati kvizova svoju izdržljivost i specifičnost duguju jednostavnosti pravila i propozicija. Temeljno pravilo mora biti jednostavno, a 'oprema' igre nešto je što tim pravilima daje atraktivnost. Mi smo tako u 'opremu' kviza 'Šifra' stavili sumnju natjecatelja u vlastito znanje i spremnost da riskira sve kako bi išao dalje.

Naime, kada odgovaramo na pitanja u kvizovima, to radimo tako što znamo odgovor, ali vrlo često to činimo i po instinktu, čak i kada nam insinkt govori da je odgovor netočan, pa ga svejedno slijedimo. To je temelj 'Šifre'. Oko toga pletemo mrežu novčanih iznosa koji nisu mali. Moguće je vrlo lako otići do 125.000,00 kn, a oni koji će baš riskirati, njima će na dohvat ruke biti i pola milijuna kuna.

Najveća se inovacija 'Šifre' sastoji od toga što natjecatelj odgovara na pet pitanja u nizu, ne znajući koji su mu odgovori točni. Nakon što odgovori na svih pet pitanja, mi ga upoznamo s odnosom točnih i netočnih odgovora, ali ne i koji su odgovori točni, a koji nisu. Tada počinje naš kviz - natjecatelj pokušava prepraviti vlastite odgovore za koje misli da nisu točni.

Mislite li da će se publika i natjecatelji lako naviknuti na takva, nova kvizaška pravila? Postoji li opasnost da će im biti prekomplicirana?

Nadam se da neće biti problema s pravilima i igrom. Ono u čemu smo malo nemilosrdni jest to što natjecatelja dovodimo u vrlo napetu situaciju u borbi sa samim sobom. Nije lako biti natjecatelj u 'Šifri'. Sve vam je na dlanu. Vidite sva pitanja, odgovorite na njih, birate želite li ići dalje ili otići kući s novcem, a mi vas onda puštamo da posumnjate u svoje odgovore. Ta sumnja odrađuje 'prljavi' posao.

Prve reakcije natjecatelja i publike u studiju vrlo su nas ugodno iznenadile. Publika strepi za natjecatelje i baš navijaju za svaki njihov korak. Natjecatelji pak proživljavaju svako pitanje na poseban način jer o svakom pitanju ovisi s koliko novca može napustiti kviz. Moguće je da u jednom trenutku na dohvat ruke ima nevjerojatan novčani iznos, a u drugom da se ista ta situacija okrene kontra njega i da kući ode s nula kuna. Grozno. Najbolji dio je što sve odabiru sami. Cijeli put. Potpuno su svjesni što riskiraju.

A što je s vama u ulozi voditelja? Je li ovo posao koji je uglavnom sličan ostalim kvizovima koje ste radili ili se podosta razlikuje?

Ima formata u kojima kviz stoji nasuprot dvojici ili više natjecatelja kao grupi ili kao pojedincima, a postoje i formati kada se igra odvija natjecatelj vs. kviz, jedan na jedan. Voditelji su posrednici između natjecatelja i kviza. Ja si u takvoj ulozi ne mogu pomoći - volim kada ljudi odnose novac. Uvijek sam na strani natjecatelja. Taj dio je ostao isti kao i u prethodnim formatima, pogotovo u 'Upitniku'. To je i jedina sličnost s ovim  kvizom. Ovdje je, naime, situacija nešto mračnija zbog tog suspensa na kojem inzistiramo. Ta situacija nam naprosto ne dozvoljava da remetimo koncentraciju natjecatelja. Ulažu veliki novac i mi to poštujemo

.

Studio 'Šifre' pravo je malo tehnološko čudo i kviz ima poseban vizualni identitet. Kakvi su vaši dojmovi o tome?

Clinica studio zamislio je cijelu scenografiju kao neki lebdeći objekt. Vrlo high tech. Zadatak je bio staviti kompletnu scenografiju i vizualni paket u funkciju sadržaja. Cijeli game show je zamišljen kao propitivanje vlastitog znanja i sumnje u to znanje. Autorski tim tako je cijelu zamisao pretočio u jednu riječ: napetost.

Za početak smo morali odrediti geometriju cijelog kretanja i događanja na sceni. Kako sama igra ima nekoliko krugova, natjecatelje smo zatvorili u prstenove koji simboliziraju zaključavanje natjecatelja u jedan začarani krug iz kojeg može izaći samo ako svojim znanjem otvori prstenove koji ga zatvaraju. No nismo htjeli da ti prstenovi budu samo iluzija. Htjeli smo da budu jasno vidljivi kao samostalni objekti u zadanom prostoru i tu smo došli do tehničkih zahtjeva koji su bili prilično složeni, ali su na kraju riješeni - imamo čeličnu konstrukciju s osvijetljenim prstenovima koji se dižu, spuštaju i okreću.

Kako je autorski tim zamislio i interaktivno predstavljavanje, u duhu izričaja na visokoj tehnološkoj razini, cijelu scenografiju smo okružili LED ekranima na kojima se pojavljuju grafičke animacije prilagođene različitim fazama igre. U cijelu priču uvedena je i zaslonska grafika koja je sinkronizirana sa sadržajem LED ekrana. Dizajnom svih tih elemenata zaokružena je jedinstvena grafička cjelina.

Od nekadašnjih kvizova kao što je bila "Kviskoteka" pa do današnjih popularnih TV-kvizova postoji određeni pomak ili pretvorba iz tzv. kvizova znanja u kvizove koji više naginju showu. Gdje biste na tom spektru smjestili 'Šifru'?

Taj se pomak svakako dogodio. Game show formati vladaju svjetskim tržištem. Kvizova znanja ima, ali manje. Reakcija gledatelja, a samim time i producenata se dogodila potpuno logično. Svi mi volimo gledati nekoga tko puno zna, ali još nam je draža pomisao da i sami možemo sudjelovati. Tako smo lagano ušli u područje šireg zanimanja publike za game show formate u odnosu na kvizove znanja.

Ključno je u tom razgraničenju definiranje sudjelovanja u kvizovima. Hoćemo li imati kviz u kojem sudjeluju odabrani ili kviz u kojem mogu sudjelovati svi? Trendovi u ovom trenutku upućuju na sudjelovanje svih. Nekada nije bilo tako. Audicije, ispiti znanja, odlasci na testiranja, intervjui… sve su to bili alati za pronalaženje natjecatelja. Danas su dovoljne prijave putem facebooka ili weba… čak ni pozivni centri više nisu u modi. Želja svjetskih producenata je stvoriti pobjednike među takozvanim običnim ljudima, pobjednike koji su poput nas jer se tako svatko može zamisliti u toj ulozi. Odatle i potreba za game show formatima.

Kod nas je situacija malo specifična. Mi volimo i jedno i drugo (osmijeh). 'Šifra' je blizu granice game showa i kviza, ali na strani game showa. Kako natjecatelj ide sve dalje kroz samu igru, pitanja su sve teža. Nisu neodgovoriva, ali su teža. Spajamo kvizovski temelj s pravilima igre. Baš kako sam vam i gore odgovorio - stvorili smo game show opremu oko kviza.

Čemu se najviše radujete u 'Šifri'?

Radujem se što sam opet u okruženju s ljudima koji se bave kvizovima, a s kojima godinama nisam surađivao i što ću opet upoznati nova natjecateljska lica. Ono što je najbitnije je da smo opet stvorili jedan mikrosvijet i što ćemo se, nadam se - na opće zadovoljstvo, igrati u njemu.