Zahvaljujući komedijama, nacionalni hitovi latinoameričkih zemalja nižu uspjehe po receptu viđenom i u Hrvatskoj. No osim populističke zabave i koprodukcija, Južna Amerika važan je faktor i u box office računicama filmskog tržišta SAD-a, prije svega zahvaljujući moćnoj i brojnoj emigraciji
Dok novi veliki val imigranata s dalekog juga prodire u SAD, bacajući anglosaksonsku američku desnicu u predinfarktno stanje zazivanja smrti nacije, predsjednik iste te federacije navraća u Teksas ne bi li provjerio krizno stanje na terenu, a svoj jednodnevni posjet Austinu finalizira večerom u kući – Roberta Rodrigueza
Redatelja koji je između ostalog potpisao 'Machete', priču o osvetniku i zaštitniku imigrantske pravde u borbi protiv zlog bijelog poretka. Kritičari su i prije premijere prvog dijela vrištali da 'Machete' neodgovorno zaziva rasni rat, a Rodrigueza, koji je nedavno završio novi 'Sin City', ali i pokrenuo grindhouse TV mrežu El Rey za građane koji govore španjolski jezik, proglasili tajnim vođom meksičkog KKK-a. Obama je tijekom posjeta Austinu uspješno zaobišao pretjerano lamentiranje o krizi na granici te svu energiju usmjerio upravo na večeru kod Rodrigueza, na kojoj su Danny Trejo, Michelle Rodriguez i gomila drugih celebrityja na svečanoj večeri skupljali keš za predsjednika i njegovu Demokratsku stranku.
Rodriguez je time postao i službeno najmoćnije ime latinoameričkog filma u SAD-u, ma koliko neke kolege istog i sličnog porijekla mlatile više novca i lovorika – čak i nakon što se asimilirao u sustav kojem je kontrirao, pokazavši još 1992. s 'El Mariachi' da se dobar akcijski film može snimiti i bez studijskih milijuna (naime koštao je svega 7000 dolara), ostao je dovoljno snažan outsider da u isto vrijeme predstavlja žanrovski indie u srcu korporativnog Hollywooda, ali i glasnogovornika tsunamija imigracije koji zauvijek prijeti promijeniti sliku Sjeverne Amerike.
U SAD-u trenutno živi oko 53 milijuna Hispano i Latinoamerikanaca, a kako ih 38 milijuna kao primarni jezik koristi španjolski, Sjedinjene su Države postale najvećom zajednicom 'hispanofonaca' izvan Meksika, većom od one u Argentini, Kolumbiji, pa i u samoj Španjolskoj.
Što se itekako odražava i na medijsku sliku SAD-a, u kojem su mreže kao što je El Rey postale više pravilo nego iznimka; čak je i Robert Redford pokrenuo Sundance Novog Meksika, 'paralelni' festivalski program za druge etnicitete i druga govorna područja.
Ali američko kino nema ništa protiv imigracije, dapače: 'južnjaci' i dalje čine dominantnu etničku skupinu onih koji plaćaju za ulaznice. U najnovijoj studiji iz lipnja 2014. brojke su dokazale da su najbrojnija kinopublika u SAD-u Latinoamerikanke starije od 25 godina, opsjednute superherojskim filmovima. Iako Latinoamerikanci čine samo 17 posto populacije, kupili su čak 25 posto svih prodanih kinoulaznica u SAD-u 2013. Svi se slažu da će to itekako utjecati na novu proizvodnju sadržaja i nove poslovne modele. Meksički superheroji, ukratko, uskoro bi se mogli ostaviti mačete pa obrijati brkove i uskočiti u tajice. Nešto manje kičaste od onih viđenih u Lucha libre, naravno.
No uz sav žanr i eksploataciju, sapunice i narkoakciju koja hara DVD-ima meksičkih supermarketa u SAD-u, filmska produkcija Južne Amerike dovoljno je snažna da već godinama ponosno hara i prestižnim svjetskim filmskim festivalima. Prije dvije godine Cannes je bio doslovno zatrpan naslovima s južne strane Rio Grandea, od argentinskih autora (Pablo Trapero, Alejandro Fadel, Benjamin Avila), koji predstavljaju najveće latino tržište nakon Brazila i Meksika, do Kolumbije (Juan Andres Arango Garcia, William Vega) i Čilea, novog miljenika međunarodnih fondova kao što su Cinefondation i World Cinema Fun. Ili Venezuele, u kojoj je 2010. Diego Velasco akcijskom dramom 'The Zero Hour' potukao 'Početak' i 'Iron Man 2' na domaćem tržištu.
'Sumrak' i peti nastavak 'Brzih i žestokih' snimani su u Brazilu, zemlji koja još treba ponoviti uspjeh 'Tropa de Elite 2', a koji je 2009. bio tako velik fenomen da je potukao 'Avatara' na brazilskom box officeu. Ipak, brazilska kinematografija raste iz godine u godinu s novim kinima (uglavnom u i oko Rija) i većim utršcima, a 2013. brazilski su naslovi prošli iznimno dobro u samom Brazilu, s očekivanjem dodatnog rasta nakon Svjetskog nogometnog prvenstva. Lanjski utržak bio je 800 milijuna američkih dolara, čime su domaći uraci postigli 'okupaciju' 18 posto tržišta, što je najbolji rezultat od 2000; najgledaniji lokalni film bila je komedija 'Minha mae uma peca'.
No sve važnije brojke ipak su u porastu – Motion Picture Association of America i ORC International već godinama pedantno nižu statistike koje ukazuju na kontinuiran latinoamerički porast zarade u kinima. Rast od oko sedam posto godišnje doveo je do zarade od tri milijarde dolara u 2013, a iako su brojke i dalje manje od ostalih tržišta (Europa, Azija), rast od 13,4 posto između 2008. i 2013. veći je od rasta koji je u istom razdoblju zabilježilo azijsko-pacifičko filmsko tržište (2,4 posto). I ovoj je studiji u najvećem fokusu bio Brazil, tržište teško 153,8 milijuna ljudi, od kojih 75,9 posto koristi mobitele. Što je presudno, ako znamo da je PricewaterhouseCoopers 2013. obavio anketu koja je pokazala da se većina kupnja ulaznica za kino u toj zemlji obavlja upravo preko mobitela. Čak 39 posto korisnika ima barem jednu aplikaciju vezanu iz filmove, a više od 70 posto ih na mobilnim telefonima streama filmske sadržaje.
'Kina, Rusija, Brazil, ta su tržišta eksplodirala', izjavio je Paul Hannenman, predsjednik međunarodne distribucije za 20th century Fox, dodavši kako živimo u dobu u kojem američke avanture, fantazije i akcijski blockbusteri zarađuju jednako, a ponekad i više novca izvan SAD-a.
'S više od dvije milijarde zarade na kinoblagajnama, Latinska Amerika nikada nije bila vruća', pisao je The Hollywood reporter u svibnju ove godine, povodom velikog broja latino naslova premijerno prikazanih i prodavanih u Cannesu. Argentinski redatelj Damian Szifron lovio je Zlatnu palmu s 'Wild Tales', a argentinska su kina zabilježila zaradu od 280 milijuna dolara s animiranom komedijom 'Foosball' na vrhu najuspješnijih te nekoliko stranih koprodukcija ('Focus' s Willom Smithom, 'The Games Maker' s Josephom Fiennesom) na listi.
Čileanski box office u 2013. bio je težak 114 milijuna, komedija 'El Ciudadano Kramer' je na vrhu liste nacionalnih uspjeha, velika lanjska koprodukcija bilo je snimanje 'Green Inferna', kanibalističkog horora Elija Rotha, a Sebastian Lelio ('Gloria') i Marialy Rivas ('Young And Wild') autori su koji jurišaju na međunarodne festivale. Kolumbijska kina bilježe ukupnu lanjsku zaradu od 182 milijuna, treći nastavak komedije 'El Paseo' zaradio je najviše od domaćih filmova, a Elijah Wood je donio nešto novca u zemlju produciranjem serije 'The Boy', trilera o serijskim ubojstvima. Zbog politike poreznih olakšica Kolumbija je posljednjih godina vrlo poželjna destinacija za strana snimanja. Što se više ne može reći za Meksiko, zemlju koja je svake godine ugostila barem tri velike holivudske produkcije, ali lani je broj takvih suradnji iznosio točno – nula!
Naravno, hrabrosti je kao i uvijek imao Werner Herzog te je u Meksiku pripremao svoju adaptaciju romana 'Vernon God Little', ali kilometri leševa u narkoratovima, epidemija otmica i zastrašujući pad cijene života presudili su protiv eksploatacije niskih cijena snimanja. Alfonso Cuaron odavno je otišao u prvu globalnu ligu, zajedno sa svim velikim kolegama meksičkog porijekla (Rodriguez, Guillermo del Toro), ali njegov sin Jonas predstavlja nacionalne boje s 'Desierto', sagom o ilegalnim imigrantima u Kaliforniji, s Gaelom Garcíjom Bernalom u glavnoj ulozi.
'Instructions Not Included' je sa zaradom od 47,4 milijuna, u cjelokupnom box office utršku meksičkih kino blagajni (934 milijuna), postao najgledanijim meksičkim filmom godine, kao priča o zavodniku prisiljenom odgajati curicu. Riječ je o komediji, naravno.