SRETAN ROĐENDAN

Klub Jabuka slavi 44 godine

11.02.2012 u 12:30

Bionic
Reading

U veljači 1968. grupa mladih entuzijasta uredila je i otvorila klub Jabuka na Jabukovcu. Danas, 44 godine kasnije, Jabuka i dalje postoji i više nego ponosno i opravdano tvrdi da je najstariji klub u Zagrebu, ali i u Hrvatskoj, ako ne i šire

Bilo je to u veljači 1968. godine. Međutim, tko se još danas sjeća kako je to tada izgledalo. Oni koji su došli na tu ideju danas rijetko ili uopće ne dolaze u Jabuku. Njihova djeca i njihovi unuci sigurno da, jer svi koji su odrasli u Jabuci teško da će zamjeriti svojim potomcima to da u tom klubu nauče nekoliko lekcija o životu, rock'n'rollu, ženama, dečkima, piću… Gotovo je nemoguće prebrojati sve koncerte koji su održani na Jabukovcu. Em zato što nitko nije vodio statistiku, em zato što je tih koncerata bilo nebrojeno mnogo. Neki od njih, bez obzira što su se možda održali i prije 20 i više godina, prepričavaju se i dan danas. Od koncerta Majki, koji je završio već nakon prve pjesme jer je Bare u zanosu rock'n'rolla i prikladnih opijata razbio sebi glavu flašom, do prvih nastupa Laufera, senzacionalnih londonskih Carter USM, Azre, Idola, Gustafa, KUD Idijota, Death In June, Leta 3, Kawasaki 3P-a… raznih festivala, promocija, domjenaka, roštiljanja, pijančevanja i koječega drugog. U Jabuci vrlo često možete sresti filmske redatelje, književnike, likovne umjetnike, glumce, balerine, rokere, dizajnere, profesore, znanstvenike… u svom neformalnom izdanju u kojem izgledaju i ponašaju se kao kod kuće. Jer, ruku na srce, mnogima od njih je Jabuka neka vrsta drugog doma.



Međutim, koliko god se iz dana u dan, iz vikenda u vikend, iz koncerta u koncert, u tom karakteristično uređenom prostoru okupljalo najrazličitije društvo, dobre vibracije postale su zaštitni znak kluba pune 44 godine. Krajem 70-ih Jabuka je bila sjedište lokalne omladinske organizacije kojoj se 1978. priključio i Alen Kosanović, koji se za potrebe pisanja ove kratke povijesti kluba prisjetio tih dana: 'Uglavnom, upuzao sam u lokalni omladinski klub 1978. Tamo bješe sjajna atmosfera i neopisiva gužva koja me se nije dojmila. Jedino mjesto u klubu na kojem se moglo disati bila je kabina DJ-a te sam se pokušao tamo uvaliti. Naravno, tadašnji DJ Ljudevit Grgurić Grga me naglavačke izbacio, ali sam nekako odlučio tamo potražiti svoj vikend mir. Ubrzo je sve preuzeo Dule DJ koji je stigao iz Beča i koji je bio sjajan, a nama klincima je dao da malo prčkamo s tim novim valom. Od 80-ih smo imali samo blok, a onda smo uzeli uzde u svoje ruke. Nas trojica: Tomislav Budak, Davor Hermeščec i ja. Herma i ja nastavili smo to raditi do 1991. Jabuka je bila lokalna organizacija omladine pa ju je vodilo kolektivno rukovodstvo u kojem sam i ja sjedio.'

Taman negdje u to vrijeme Jabuka je imala i više nego oštru konkurenciju u Zagrebu jer su istovremeno djelovali klubovi poput Kulušića, Lapidarija, Đure Đakovića (danas Gjuro II), KSET-a, Galerije SC'Tada je Zagreb živio najbolje godine u tom smislu i počeo se profilirati u pravi velegrad pa to nije bio problem. Svi su mogli živjeti. Jabuka je bila najstarija, najavangardnija i totalno nezavisna te samofinancirajuća. Ostali su bili na općinskim i republičkim jaslama ili mjesnoj zajednici. Dečki iz Saloona su dolazili tamo učiti i 70-ih su otvorili Saloon. Bez obzira na daleko bolje uvjete i opremu (Kulušić npr.), Jabuka je ostala temeljac. Na početku Radija 101 mi smo im nosili ploče da ih puštaju. Što se koncerata tiče, iako je klub mikro, svi su svirali gore samo pod tajnim imenima, od Dugmeta do Azre, Idola itd.', prisjeća se tadašnji voditelj kluba Jabuka i jedan od DJ-a, Alen Kosanović, koji će i u subotu 11. veljače stati za DJ pult i evocirati uspomene na bolju prošlost.

Ono što su danas društvene mreže i internet to je nekada bio klub Jabuka. Mjesto u kojem se uvijek mogla čuti najnovija glazba i hitovi koji će to tek postati, do planova za neke velike koncerte koji se tek spremaju u Zagrebu i Hrvatskoj, kao i neizostavni tračevi. Evo što o toj specifičnoj glazbenoj ponudi prije 20-ak godina kaže Kosanović: 'Nekada su klinci dolazili jer je to bilo jedino mjesto ne u Zagrebu, ne u Hrvatskoj, nego u Jugi, gdje si mogao čuti nove ploče. Imali smo strašno dobro organizirane skaute po cijelom svijetu. Npr. 'Planet Clare' B-52 je bio hit godinu prije nego vani, a prvi rap hit 'Rappers delight' tri godine prije New Yorka i svijeta. Prince je bio na chartu prije nego što su u svijetu i čuli za njega. U digitalnom dobu pristup je neograničen, ali mislim da danas ljudi dolaze jer im ipak treba neka vrsta selekcije.'

Jabuka je gotovo od samog početka bila rasadnik trendova s naglaskom na nezavisnu scenu. 'Što se tiče muzike, periodi uvijek nose svoje, dekade se mijenjaju i manje je bitno je l' u modi Franz Ferdinand, Iggy, Rage i Soad, Depeche i Division, Bauhaus ili Cure nekad. Uvijek su naše želje i osobna sviđanja manje bitna, bitno je jedino da je to uvijek na tom nekom tragu po kojem je Jabuka poznata. Taj pravac i ta opuštenost atmosfere koju smo postigli i sačuvali je recept i tajna te dugovječnosti', priča Marin Viduka, daleko poznatiji kao Stiv, koji danas vodi Jabuku i kojega smo zamolili da nam objasni u čemu je tajna kluba koji uredno posjećuju i tinejdžeri koji se prvi put susreću s klupskom kulturom i 'starci' koji su prije 30 i više godina prvi put kročili nogom u Jabuku i koji i dan danas dolaze na ples i piće. 'Najbitnije je da se i oni stariji koji ne dolaze često i klinac od 20 koji je tu treći put osjećaju kao doma, da je opuštena atmosfera i da se to osjeti u zraku.'


Pitali smo ga da nam malo detaljnije pojasni tajnu dugovječnosti kluba. Je li možda tajna skrivena u kakvom nepisanom pravilu vezanom uz programsko usmjerenje? 'Nema nikakvog pisanog ili nepisanog pravila o programu, postoji samo klub koji je legenda i koji bi trebao ostati isti ili sličan, jer je to najbitnije. Odražavati taj kult Jabuke je najbitnije od svega. Taj kult je iznad bilo koje osobe koja gore radi ili šefuje ili dolazi kao gost. Puno je klubova i birceva došlo i otišlo, ali Jabuka je fakat kult, i to u puno širim okvirima od ovih hrvatskih.'

Teško da postoji netko tko se ne bi složio s tom tvrdnjom. Osim toga, u 44 godine postojanja biti u dvije države i dva društvena uređenja na istom mjestu u istom prostoru i dobro se provoditi bez obzira na sve, velika je stvar. Taj duh partijanja dug gotovo pola stoljeća osjeti se čim kročite nogom u Jabuku.