U ležernom stilu, uz pokoji predug govor, ali i vrlo razigranu publiku, najdugotrajniji pljesak izmamili su film Ludi život, koji je dobio Zlatna kolica za najbolji dokumentarni film, te pobjednik u dugometražnoj konkurenciji Ubio sam majku. Kao šećer na kraju odlično je došao omnibus Zagrebačke priče, koji je počesto mamio spontani pljesak te je pridonio 'navijačkom' zatvaranju festivala koje je kulminiralo na poklonu autora filmova nakon projekcije.


Nimalo turističke 'Zagrebačke priče'

'Zagrebačke priče' daleko su od pokretnih slika o i u Zagrebu, one 'nisu turistički film nego autorski koji se bavi malim ljudskim sudbinama', kako je istaknuo producent filma Boris T. Matić. Upravo tim malim, rubnim sudbinama bavi se devet kratkih filmova uvrštenih u omnibus, u kojima se Zagreb kreće od prostorne i sadržajne inspiracije do motivacijskog impulsa.

Filmovi su uglavnom naslonjeni na socijalne probleme stanovnika grada te se čak dva filma (Recikliranje i Kanal) usmjeravaju na problem Roma i njihovog životarenja u gotovo neljudskim uvjetima. Autori filmova su se također pozabavili fenomenom navijačkih skupina (Špansko kontinent) i mučnim starenjem unutar četiri zida (Inkasator).

Vidjeli smo i pravu malu humornu ZF-reportažu (Najpametnije naselje na svijetu), priču o prostorno nedefiniranom rastanku (Ciao mama), problemu odrastanja (Šamar), (dobro)susjedskim odnosima (Žuti mjesec) te isječke iz studentskog opuš(t)enog života u studentskom domu (Game over).

Krenimo od najdopadljivijih filmova...



Film Recikliranje Branka Ištvanića prepun je zdravog romskog humora uronjenog u jad i bijedu svakodnevice, ali i s optimističnim krajem proslavljenim punokrvno romski – uz harmoniku, pjesmu i ples. Pravi navijački film Špansko kontinent Ivana Sikavice odlično je pogodio duh odrastanja mladeži vezan uz navijanje, alkohol i fizičke obračune s navijačima protivničkih timova kao životnim neprijateljima, makar ih dijelila tek Ljubljanska avenija. Film Inkasator Igora Mirkovića, u kojemu glume legende našeg glumišta Pero Kvrgić i Marija Köhn, ulazi u život tipičnog zagrebačkog ostarjelog bračnog para prepunog skepse i strahova, koji je od prošlih dana zadržao tek ponos i sjećanje na nekadašnje dane 'kad nisu crnci bili inkasatori'.

Kanal u režiji Zorana Sudara opora je priča o želji mladog talentiranog Roma za školovanjem, koja se rasplinjuje zbog njegovog podrijetla i životnog okružja. Odlična početna ideja filma Najpametnije naselje u državi Ivana Ramljaka i Marka Škobalja, snimljenog nalik TV reportaži s gomilom vrlo duhovitih scena, poput prodavačice u dućanu koja zbraja na pogled, rasplinjuje se u lošem kraju koji iznevjerava ostatak filma te odaje dojam da ni sami autori nisu znali kako poentirati na odličnim temeljima.


Žuti mjesec Zvonimira Jurića zanimljiv je film o susjedstvu kao kategoriji nametnutog prijateljstva koje se u zagrebačkim zgradama prepunim stanovnika u prolazu vrlo često zadržava na osmjesima iz pristojnosti i posudbama šećera i soli. Pitanje je što se dogodi kad to pristojno poznanstvo na distanci prijeđe u ispovjedaonicu tajni?

...zaključimo s nešto lošijim

Game over Darija Pleića predstavlja svijet studenata koji žive kroz računalne igrice. One su smjernice njihovih života, vodilje i prostor progovaranja. I sve tako do konačnog Game overa koji dolazi s bučnim susretom sa stvarnošću. Problem filma Šamar redatelja Nebojše Sljepčevića je loša gluma, ali i nedovoljno čvrst scenarij i izvedba, dok je Ciao mama Gorana Odvorčića univerzalna priča i nema puno veze sa Zagrebom. 



Sve u svemu, omnibus sadrži neke vrlo zgodne kratke filmove i ideje te neke, mogli bismo reći, promašaje, bez kojih bi se dobilo na kompaktnosti, a ne bi se izgubilo sadržajno niti strukturom. Što se tiče Festivala, 'Zagrebačke priče' su odličan izbor za kraj, jer je prepoznavanje prostora i situacija pomoglo gledateljima da zažmire na lošije trenutke te da bolje dijelove poprate ovacijama.