East Rodeo postao je nezaobilazna grupa na hrvatskoj sceni bez obzira na specifičan i prilično avangardan glazbeni izraz. Jeste li zadovoljni nastupima i reakcijom publike?

Svaki nastup nas veseli i svaki je na svoj način specifičan, jer ne sviramo autistično, a to naša publika cijeni i prepoznaje jer se na svakom koncertu East Rodea može čuti nešto novo zbog mnogobrojnih improvizacijskih momenata koje sadrže naše skladbe.

Nastupate na ovogodišnjem 25 FPS-u u specifičnoj funkciji grupe koja će improvizirati glazbu uz projekcije filmova. Na koji se način spremate za takav nastup?

Projekt se zove 'Splitske rekonstrukcije East Rodeo' i bit će predstavljen 27. rujna u 22 sata u Teatru &TD u sklopu programa Expanded Cinema. Radi se o filmovima Vjekoslava Nakića, Zdravka Mustaća, Petra Fradelića, Luke Bezića, Dušana Tasića i Ante Verzottija koje smo dobili prije mjesec dana i svatko od nas si zasebno zamišlja i skicira glazbene materijale koje ćemo zajedno kroz sedam dana rezidencije u Zagrebu spojiti u jednu cjelinu. Još ne znamo točno koji će biti finalni rezultat, ali u procesu stvaranja sigurno ćemo se upuštati u kolektivne improvizacije gledajući filmove na platnu. Potom ćemo odlučiti, ovisno o filmu, da li je nužno fiksirati materijale ili ih izvoditi u improviziranoj formi. Plan nam je da ne nastupamo kao bend koji svira smješten ispod projekcijskog platna, već da sviramo iza leđa publike. Ako nam tehničke mogućnosti budu dozvolile 'nevidljivost', dok publika neometano ima čistu viziju prema platnu bit ćemo jako zadovoljni. Ovom prilikom bismo se zahvalili autorima filmova, festivalu 25 FPS i Kino klubu Split na povjerenju.

U svibnju ste u zagrebačkom SC-u izveli scensko djelo 'Malo je dovoljno' u suradnji s Aleksandrom Stojkovićem iz Goribora. Kako je došlo do vaše suradnje?

Do suradnje je došlo prilikom snimanja njihovog posljednjeg albuma u Puli. Naime, mi (East Rodeo) smo se u istom periodu našli u prostorijama bivše vojarne Karlo Rojc radi uvježbavanja našeg live materijala pa smo tako sudjelovali na snimanju Goriborovog albuma. Suradnju smo dogovorili vrlo spontano i neobavezno. Zatim smo napisali projekt i pitali za produkciju Natašu Rajković, direktoricu Kulture Promjene. Uslijedila je produkcija u &TD-u pod Muzičkim salonom.

Jeste li zadovoljni reakcijama publike i kritike na vaš 'poetski recital'?

Vrlo smo zadovoljni, predstava je stavljena na repertoar teatra &TD i veoma je dobro posjećena. Mi smo stvarno dali sve od sebe da ostvarimo ovaj projekt. Bio je to jako ugodan i kreativan proces bez ijednog momenta autocenzure i mislim da je upravo to razlog pozitivnih reakcija publika i kritike.

Vaša suradnja pokazala se kao dobitna kombinacija. Je li to početak jednog lijepog kreativnog prijateljstva između vas i Stojkovića, pa već spremate neko novo uprizorenje ili je to bio taj projekt pa gotovo?

Definitivno suradnja na projektu 'Malo je dovoljno' je bila vrlo plodna i obostrano inspirativna. Zasad nam je u planu snimanje albuma s materijalima iz predstave i drugim glazbenim i tekstualnim motivima koji su nastali prilikom samog procesa, a nisu ušli u predstavu. Ove sezone su predviđena igranja i gostovanja, a dogodine, ovisno o obavezama, možda nam sinu neke nove ideje.

Ovo nije vaše prvo iskustvo na kazališnim daskama. Štoviše, vaš početak vezan je uz kazalište odnosno TAM Teatromusica u Padovi gdje je zapravo East Rodeo i nastao 2002. godine. Kako je došlo do stvaranja East Rodea?

East Rodeo su nastali između studentskih fešti i kazališta TAM Teatromusica u Padovi. Surađivali smo skoro deset godina s TAM Teatromusica i bavili smo se isključivo odnosima zvuka i slike. U to vrijeme na klavijaturama je bio Kole Laca, a na bubnju Marco Quarantotto. Rad sa TAM-om nas je uvelike inspirirao te definitivno utjecao na naš način percipiranja i komponiranja glazbe. 2007. godine su nam se pridružili Federico Scettri na bubnjevima i Alfonso Santimone na klavijaturama i live electronicsu, koji pripadaju talijanskoj sceni improvizirane i eksperimentalne glazbe. Naš zvuk je otada doživio jednu neočekivanu metamorfozu i zasad imamo osjećaj da možemo još puno toga reći kroz glazbu.

Na posljednjem albumu surađivali ste s izuzetno atraktivnim glazbenicima Marcom Ribotom, koji je surađivao s Tomom Waitsom, Gregom Cohenom, suradnikom Loua Reeda i Laurie Anderson te Warrenom Ellisom, najbližim suradnikom Nicka Cavea u grupi Grinderman. Je li bilo teško nagovoriti te umjetnike na suradnju?

Naravno da smo počašćeni što smo ugostili te predivne muzičare na svom posljednjem albumu. Glazbene suradnje većinom se događaju spontano, osim ako se ne radi o nekim vrlo unosnim projektima, a to sigurno nije naš slučaj. S Gregom Cohenom smo snimali u Milanu u studiju Officine Meccaniche. On je u to vrijeme bio na turneji u Italiji s Johnom Zornom, tako da smo za vrijeme njegovog day offa ušli u studio i zajedno odsvirali pjesmu 'Step away from the car' na kojoj gostuje također Warren Ellis i Ivana Sajko. Warren Ellis je snimao u Parizu kod našeg suradnika i prijatelja Vedrana Peternela koji je radio live sound disign s Dirty Three, a Marc Ribot je snimio njegove gitare u New Yorku. Mi smo mu poslali pjesme i dali okvirne smjernice, a on je ponudio četiri verzije za svaku stvar.

Jeste li 'kliknuli' već na prvu ili je trebalo da se pohvatate i stvorite glazbu koja se nalazi na vašem posljednjem albumu 'Morning Cluster'?

Zapravo, 'Mornig Cluster' je plod višesatnih kolektivnim improvizacija u različitim vremenskim periodima u studiju Partyzan u Puli. Alen i ja smo zapisali više tema koje smo zajedno s Alfonsom Santimoneom i Federicom Scettrijem rastavljali, sastavljali, preklapali i sklapali sve dok ne bismo našli odgovarajući muzički svijet i prostor za svaku od njih. 'Morning Cluster' se bitno razlikuje od prethodnog albuma 'Dear Violence', koji smo uživo snimili u dva dana i za koji smo Alen i ja zapisali sve skladbe prije samog ulaska u studio.

Kakve su reakcije i recenzije albuma izvan granica Hrvatske?

Album izlazi 24. rujna u Italiji za labele El gallo rojo i Pulse. Dobili smo već nekoliko vrlo pozitivnih kritika. Publika nas zasad odlično trpi izvan Hrvatske.

Uz vas dvojicu u bendu sviraju Federico Scettri iz Rima i Alfonso Santimone iz Ferrare. Kako se uspijevate koordinirati s njima oko koncerata?

S obzirom da smo i mi i oni aktivni u više projekata, nastojimo koncerte dogovoriti par mjeseci unaprijed.

Ostvarili ste fantastičnu suradnju sa Simonom Bogojevićem Narathom koji je režirao spot za vaš singl 'Brod', kao i s Matijom Debeljuhom koji je režirao spot za singl 'Step away from the car' u kojem ste surađivali s Ivanom Sajko. Koliko su vam važni spotovi i sam vizualni moment glazbe koju stvarate?

Interesantno je da je Simon Bogojević Narath sam odabrao skladbu za koju bi radio spot. Dakle, ideja o singlu (u smislu kako se danas razmišlja o singlu) u startu je pala u vodu. Imao je ideju čovjeka s brodom na glavi i skicirao nam je atmosferu za spot, iako nikad nismo pričali o spotu, već o videu. Naime, na albumu se nalaze pjesme koje bi možda 'bolje' prošle na televiziji, no to nas nije interesiralo. Simon je s videom dobio jedno bizarno stanje, svatko tko pogleda video moći će izvući nekakvu simboliku ili će jednostavno uroniti u atmosferu i zvuk. Možda je kreativnije postavljati pitanja ili otvarati teme nego davati konkretne odgovore. Ipak ne vodimo firmu u stečaju.

'Step away from the car' je tema koja je nastala za eksperimentalni film Matije Debeljuha 'Dolaze tužne žene' koji je premijerno prikazan na Polis festivalu u Puli. Kad je pjesma doživjela svoju konačnu formu na albumu 'Morning Cluster' Matija je iskoristio postojeće materijale iz filma i složio jednu vizualnu priču. Vizualni moment glazbe je jako bitan, ali je još bitniji sam proces i stečeno iskustvo suradnje.

Osim na 25 FPS-u, gdje ćemo uskoro moći vidjeti East Rodeo na pozornici u punom sastavu?

Vjerojatno se uskoro opet vidimo u Zagrebu. Prije toga Alen izvodi u Mariboru predstavu sa spisateljicom i redateljicom Ivanom Sajko, a ja se trenutno pripremam za premijeru predstave 'b' (kao znak za snizilicu) s plesačicom i koreografkinjom Petrom Hrašćanec. 29. rujna Alen i ja predstavljamo projekt '273th day of the year' u Klovićevim dvorima. Radi se o projektu koji mijenja ime ovisno o datumu izvedbe u kojemu kroz improvizaciju i live sampling istražujemo proces nastajanja instant compositiona. U projektu sudjeluje Miroslav Piškulić kao sound designer i Ivan Marušić - Klif na videu.

Ovih ste dana nastupali na TBA festivalu u Portlandu, i to dva dana za redom, a potom i u New Yorku u Abrons Arts Centeru. Kakvi su dojmovi?

Sigurno je da bismo se htjeli ponovno vratiti u Ameriku. Predivno putovanje, publika i organizacija. Abrons Arts Center je samo jedno od 'mjesta' u golemom NY-u koje osim istraživalačkih i edukativnih programa ima koncertnu i kazališnu programsku konstantu. Time Based Arts Festival jedan je od vodećih festivala u Portlandu na kojem se mogu vidjeti performansi, koncerti i kazališne predstave, u organizaciji PICA-e (Portland Institute of Contemporary Arts). Za naše gostovanje u NY-u i Portlandu zaslužan je Zvonimir Dobrović, umjetnički direktor festivala Perforacije.