Snimljen prema motivima bajke braće Grimm, debitantski film redatelja Ruperta Sandersa turobna je, mračna, krvlju i akcijom nabijena priča koja se u značajnoj mjeri odmiče od originalna, pretvorivši Snjeguljicu u srčanu akcijsku junakinju i hrabru ratnicu, princa u alkoholičara i PTSP-ovca, povećavši broj patuljaka na osam, a zlu kraljicu prikazavši kao traumatiziranu i psihički duboko poremećenu osobu. Sve to, u kombinaciji sa zloslutnom atmosferom i začudnom epizodom čija se radnja odvija u vilinskoj zemlji i koja neodoljivo podsjeća na pojedine dijelove 'Gospodara prstenova', nažalost puno bolje zvuči nego što uistinu jest.

Premda nema spora da je riječ o nešto uspjelijem ostvarenju od prethodnika, 'Snjeguljice', novom filmu, 'Snjeguljica i lovac', nedostaje mnogošto, ali u prvom redu zanimljivije konstruirani likovi i manje predvidljiva radnja.

Priča počinje kad, nakon smrti kraljice, Snjeguljičine majke, neutješnog kralja očara ljepota lažne zarobljenice Ravenne koja već sutradan postane njegova žena. No, pohlepna i tašta ljepotica odluči prijestolje uzeti samo za sebe, pa ubije kralja, a Snjeguljicu zatoči u dvorcu. Kad princeza odraste, kraljica poželi pojesti njezino srce kako bi sačuvala vječnu mladost i ljepotu. Snjeguljica bježi, a zla Ravenna za njom šalje lovca, jedinog koji se usudi ući u začaranu šumu...

Dok se cijela radnja vrti oko Snjeguljice koja se tijekom samovanja u dvorcu razvila iz milosrdne djevojčice u bijesnu ratnicu s razvijenim osobinama lidera (što je možda zanimljivije za psihološku analizu jer implicira da se vođa rađa, a ne postaje, iako suvremena znanost tvrdi obrnuto), takva situacija zasigurno ne proizlazi iz njezinog lika. Ipak, takav pristup daje Sandersu priliku za dodatnu dekonstrukciju bajke o Snjeguljici. Njegovo kraljevstvo u kojem se dvije žene bore za vlast (pojedini dijelovi su nastanjeni isključivo ženama), a ratovanje nije samo muški posao, pohvalan je makar zbog toga jer ruši neke predrasude. Njegova Snjeguljica moderna je i emancipirana. Ona nije samo pasivna ljepotica koja čeka da je princ spasi, nego borbena ratnica koja preuzima inicijativu i vodi mase, a od princa su joj važniji pravda i prijestolje; karijera, dakle, kod nje ima veći prioritet od ljubavi i dobre udaje.

Kristen Stewart vrlo se solidno snašla u ulozi, za razliku od prelijepe Charlize Theron, čija se Ravenna svodi gotovo isključivo na bijesno vikanje.

Chris Hemswort je šarmantan ali ne osobito upečatljiv kao lovac, a teško da se može govoriti o kemiji između njega i Stewartove. Među najsimpatičnijim ulogama su one grupice slavnih britanskih glumaca koje su dopale role patuljaka (glumci su računalno smanjeni) - Boba Hoskinsa, Iana McShanea, Tobyja Davisa i Eddiea Marsana.

Sandersa svakako treba pohvaliti zbog efektne filmske atmosfere, osobito dojmljive fantazije u vilinskoj zemlji koja, doduše, kao da pripada nekom drugom filmu.