Reality showovi posebna su i vrlo popularna sorta televizijskog trasha, a unutar toga žanra još su posebniji oni u kojima se natjecatelje na neki način pokušava nagovoriti da se zaljube jedni u druge. Nijedan reality nije cijepljen od toga - gledateljima su zanimljiviji kada postoji određena napetost među sudionicima, ali dok se u onima 'opće prakse' obično igra na seksualnu napetost, 'hoće li-neće li' i pokušaje snimanja intimnih trenutaka, 'Ljubav je na selu' jedan je od onih provodadžijskih, što govori i naslov originala po kojem je licenciran - 'Farmer Wants a Wife' (Farmer želi ženu). Nije ni prvi ni jedini takav show na svijetu, ali je jedini takav kod nas i RTL ga, povrh svega, naziva (nemojte se udaviti od smijeha) - dokumentarnom sapunicom.

Na stranu sada to što nitko normalan ne bi mogao točno objasniti što točno znači žanr 'dokumentarne sapunice', po čemu se razlikuje od reality showa i koliko je uopće moralno prejudicirati zaplete, rasplete, spletke, intrige i preokrete tipične za sapunicu u emisiji s ljudima koji (navodno) ne glume, nego doista traže životnog partnera/partnericu - još je veće opterećenje za mozak to što su takve emisije generalno vrlo popularne, a i kod nas je 'Ljubav je na selu', evo, odradio već sedmi krug po oduševljenom gledateljstvu, koje ne samo da u velikom broju prati emisiju na RTL-u, nego je prati i 'višeplatformski' - po internetskim forumima, dodatnim sadržajima (videozapisima, člancima i sl.) na stranici emisije, u vijestima u tisku i slično. Teško je zaključiti jesu li gledatelji doista tako nezahtjevni da ih zabavljaju priče o ljubavnim spajanjima, prespajanjima, odvajanjima i ljubomornim priključenjima ili su pak toliko voajerski zlobni da uživaju u osjećaju nadmoći nad osobama koje se prijavljuju na takve showove i na taj način praktički nekome drugome prepuštaju uzde nad najintimnijim dijelovima svojega života.

Pitanje samopoštovanja ljudi koji se prijavljuju u takve showove već je ionako odavno izlizano, pa moramo jednostavno zaključiti da postoji jedan tip ličnosti koji je spreman na to. Sigurno nije riječ o tome da 'ne znaju što ih čeka' jer prikazano je već previše sezone i ove i drugih 'dokumentarnih sapunica' da itekako znaju da će neki od njih biti prikazani kao pozitivci, neki kao negativci, da će neki izazvati masovne simpatije, neki masovno zgražanje publike (a neki jedno i drugo naizmjenično).

Tako je bilo i ove godine - u sezoni koju je voditeljica Marijana Batinić prozvala najuspješnijom sezonom dosad jer su iz nje izašla čak tri para (jedan zaručen, jedan 'zajedno ili na najboljem putu da bude zajedno', a jedan zajedno, ali 'ne smije ništa priznati'). Bila je tu dežurna divlja djevojka Anja, momak koji ju je prvo šmekao, a onda se zaručio s drugom, bile su tu sestre blizanke koje su zamijenile jedna drugu na jednoj farmi, bilo je tu premještanja žena s jedne farme na drugu, odnosno, zaljubljivanje kandidatkinje s jedne farme u farmera s druge, bilo je, naravno, i obaveznog partijanja uz čašicu više, kada su se u jacuzziju razmjenjivali eksplicitni poljupci i zagrljaji, bilo je tračanja iza leđa, bilo je trenutaka koji su bili stvarno smiješni i onih koje jedino produkcija smatra takvima, a bilo je i - kao i svake godine - puno rasprava među gledateljstvom koliko je među svim tim situacijama onih koje su doista spontane, a koliko ih je inscenirano.

Odgovor na posljednju dilemu, naravno, ne znam niti bih se usudila takvo što procjenjivati, premda je poznato da u svim takvim showovima produkcija itekako ima svoje prste u nježnom ili nimalo nježnom 'usmjeravanju' kandidata prema određenim situacijama, zapletima i raspletima. Ljudi ljubav - ili ono za što misle da je ljubav - pronalaze u svakojakim, pa čak i bizarnim životnim situacijama pa nije sasvim nevjerojatno da je pronalaze i u ovakvim emisijama, no kada kandidati, kada ih se pita za objašnjenje nekih postupaka ili osjećaja, odgovaraju kao da im je potrebna pomoć logopeda, onda se povremeno pobudi sumnja u to jesu li doista neke odluke donijeli sami. No nebitno.

Sinoćnja završna emisija 'Ljubavi na selu' bila je prava točka na i takvome showu - okupljeni u jednom zagrebačkom restoranu (koji im je, usput budi rečeno, 'suptilno' preporučen kao opcija u slučaju svadbenog slavlja), sudionici i sudionice gledali su isječke iz svojih xy dana i sati provedenih na 'ljubavnim farmama', ko fol rezimirajući sve situacije i tobože se dobrohotno smješkajući svojim nekadašnjim zabludama jer su sada, kao, pametniji i iskusniji. Nekoliko se puta naglašavalo kako ne dijele baš svi opće oduševljenje zbog tri spojena para, pri čemu  je glavnu ulogu opet odigrala Anja, 'vitlačica nožem za guljenje krumpira' i sve je, unatoč razasutim laticama ruža i razgaljenom licu voditeljice - izgledalo jadno, kao post mortem nekog vrlo napornog, obavezama i bizarnim situacijama ispunjenog maturalca.

Zašto to ljudi diljem svijeta, pa i kod nas toliko obožavaju - ne želim nagađati jer sve što mi pada na pamet zvuči vrlo uvredljivo za gledatelje. Zašto im je to draže gledati nego pregršt kvalitetnih pravih dokumentaraca, filmova, pa i serija, od kojih neke također govore o ljubavi i ljubavnim spletkama - također mi je teško razmatrati jer sve što mi pada na pamet zvuči vrlo uvredljivo za LJUDE. No RTL je, evo, već sedmu godinu na želji za gledanjem takvoga trasha sasvim fino profitirao. Napisala bih da se nadam da im to više neće uspijevati, ali znam da mi je nada (barem još neko vrijeme) uzaludna.