Da je snimljena prije pet ili deset godina, francuska serija 'Ljudi iz sjene' teško da bi postigla bilo kakav komercijalan uspjeh izvan granica Francuske. Danas, međutim, stiže na teren koji su za nju dobro pripremile serije kao što su 'Les Revenants' (sjajna serija o povratnicima iz mrtvih koja je svijet 'kalibrirala' na francuske serije) i kao što je danski 'Borgen' (koji je svijet kalibrirao na strane serije s političkom tematikom)
Francuska serija 'Ljudi iz sjene' nedavno je na HTV-u preuzela termin prikazivanja od 'Kuće karata' i 'Domovine' - dakle, nastavlja tradiciju serija političke tematike uz koje bismo se trebali odmoriti nakon političke realnosti iz informativnih emisija - a zanimljiva je više kao fenomen i trend negoli kao igrani TV sadržaj. Glavna priča u njoj, naime, vrti se oko utrke za predsjedničko mjesto u Francuskoj nakon ubojstva aktualnog predsjednika u napadu bombaša samoubojice i spletkama koje pritom izvode ljudi iz sjene - stručnjaci za politički marketing i propagandu, tzv. spin doktori. Glavne su pak face u toj priči Simon Kapita (Bruno Wolkowitch) i Ludovic Desmeuze (Gregory Fitoussi), nekadašnji saveznici, a sada rivali u utrci da svojega kandidata dovedu u Elizejsku palaču. Unatoč opisu, koji govori o intrigantnoj političkoj drami i trileru, 'Ljudi i sjene' zapravo se uglavnom svode na njihovo međusobno nadmetanje u veličini međunožnog operativca, s nešto malo površinskog teatra o tome kako nakon terorističkog akta zli desničari pokušavaju preuzeti Francusku i tako dalje. Već nakon nekoliko epizoda postaje pomalo zamorno to što se cijela drama vrti oko The Tajne koju bi u stvarnome svijetu novinari saznali i prije nego što bi uspjela postati tajna, ali su zato Simon i Ludovic puno privlačniji i tajanstveniji ako se pravimo da to ne bi bilo tako, što ova serija naveliko čini.
Da ne bismo baš totalno pretjerali, serija nije skroz na skroz loša. Ima tu i dobre glume i dobrih dijaloga i lijepih snimaka i svih onih obilježja nove televizijske produkcije koja gledatelja današnjice brže tjeraju prema streaming servisima negoli u kino-dvorane. Serija samo, zbog naivnosti glavnog elementa dramskog zapleta (a koji ovdje ne odajem da mi netko ne bi zamjerio lupanje SPOJLEROM u glavu), nije baš usporediva s doista kvalitetnim političkim dramama, kao što su bile prethodno prikazivane 'Kuća karata', 'Domovina' ili danski 'Borgen'.
I tu dolazimo do onog najzanimljivijeg momenta povezanog s ovom serijom - razloga iz kojega se prvo dočepala britanskog gledateljstva, a zatim uobičajenim kanalima stigla i do nas. Da je snimljena prije pet ili deset godina, serija 'Ljudi iz sjene' vjerojatno ne bi požnjela baš nikakvu popularnost izvan Francuske. Serije su tada, iako već debelo u svojem tzv. zlatnom dobu ipak dominantno dolazile iz svojeg primarnog staništa - engleskog govornog područja, pretežito Amerike i Engleske, dok su se ostali tek pripremali hvatati korak s novim zahtjevima igrane TV proizvodnje te u svojim pokušajima uglavnom ostajali u nacionalnim granicama.
S rastom globalne televizijske gladi za kvalitetnim serijama, ali i s podizanjem ljestvice na nacionalnim televizijama, međutim, pojavilo se nekoliko neengleskih aduta, prvo iz nordijske krimi-kuhinje, a zatim i iz drugih žanrova te dijelova svijeta. 'Borgen', 'Les Revenants', švedski 'Real Humans', izraelska 'Domovina' i 'Na terapiji' - potaknuli su prvo remakeove, a zatim i otvorili apetit za serijama koje nisu na engleskom jeziku. Nije taj apetit velik - riječ je o sadržajima za relativno usku populaciju zahtjevnijeg i izbirljivijeg gledateljstva, ali ipak je stvorena potražnja koja pomalo prelazi u malen, ali postojeći trend
Jedan od rezultata takve potražnje i trenda jest osnivanje britanske streaming platforme Walter Presents, on demand servisa britanskog Channela 4 na kojoj se prikazuju najbolje 'strane serije' (serije izvan engleskog govornog područja) prema izboru Walter Iuzzolina, svojevrsnog 'kustosa' koji iz svjetske produkcije bira ono najbolje, najupečatljivije ili najuspješnije u matičnim zemljama. Platforma je, kako sama kaže, orijentirana na mainstream sadržaje, dakle, ne bavi se opskurnim art-serijama ni eksperimentalnim projektima, nego onime što je u matičnim zemljama postiglo velik uspjeh.
'Ljudi iz sjene' do nas su, dakle, dolepršali na krilima tog trenda i na krilima te platforme - platforme koja traži sadržaje na neengleskim jezicima i pronalazi ih prema uspjehu u zemlji proizvodnje. Fanatični ljubitelji serija koji pogledaju stranicu servisa Walter Presents vrlo će brzo shvatiti da kvaliteta pojedinih serija ondje uvelike varira te da se ondje može naći svašta - od remek-djela do rubno gledljivih serija. Zajedničko im je samo to što su na, za Engleze, stranom jeziku.
U takvom je pristupu definitivno mnogo više prednosti nego mana jer nam već sada, a vjerojatno će i u budućnosti, omogućuje pristup ili točnije, osigurava zapaženost serija koje zbog 'jezične barijere' prije nikada ne bi prešle granice zemlje u kojima su snimane. No mali, sasvim mali minus toga trenda jest činjenica da je globalna glad za novim serijama mnogo veća negoli što to razmjerno male, ne-engleske TV produkcije mogu pratiti ritmom proizvodnje. Zato će tu i tamo u takav izbor zalutati svašta. 'Ljudi iz sjene' definitivno nisu najbolje što je odande izniklo. No nisu ni najgore. Isključite li na trenutak kriterije koji su vam izbrušeni na 'Kući karata', 'Borgenu' ili 'Domovini', mogli bi vas čak i zabaviti.