LLOYD COLE – STANDARDS

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Nakon rane i kratkotrajne slave s Commotionsima, s kojima je sredinom '80-ih objavio tri sjajna albuma kantautorskog jangly popa, Lloyd Cole (inače Englez koji je studirao u Glasgowu i tamo okupio svoj band) pomalo nestaje s radara, skučivši se u Massaschusettsu s američkom suprugom i dva sina (od kojih stariji Will danas već svira u njegovom pratećem bandu) odakle već četvrt stoljeća isporučuje svoje uglavnom krasne akustične i polu-akustične solo albume nevelikoj ali prilično odanoj sljedbi. Ta se odanost posebno osjeti danas u doba crowdfundinga, koji je 52-godišnjem Coleu pomogao oko posljednja dva albuma, sjajnog 'Broken Record' iz 2010. i upravo objavljenog povratka električnim gitarama, 'Standards'. A na taj ga je povratak potaknuo posljednji album Boba Dylana, 'Tempest', koji ga je kaže 'pogodio nogom u stražnjicu' – ali to je očito bio više poticaj nego inspiracija, jer 'Standardi' su klasična cole-ovska kolekcija inteligentnih, ironičnih i autoironičnih pop pjesama o životu sredovječnog Engleza u Novoj Engleskoj ovaj put samo umotana u nešto više električnih gitara nego obično…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Oko dvije trećine jako dobrog. Cole i dalje ima melodiju u malom prstu, a izvedba mu je savršen omjer angažiranog i opuštenog, dok se utjecaji njegove druge domovine osjete u povremenim country rock prizvucima, koji su doduše bili važan dio njegove glazbe još dok nije ni primirisao Amerike. A o bezbrojnim, beskonačnog citiranja vrijednim verbalnim minijaturama u njegovim tekstovima da se i ne govori…
NAJBOLJE STVARI Naslov albuma vjerojatno je još jedna Coleova autoironija, no ako ga shvatimo ozbiljno, status 'standarda' ovdje imaju samo dvije stvari – singl 'Period Piece' koji zvuči kao da je ispao iz radionice Commotionsa u najboljem mogućem smislu te formulacije te sjajna roy-orbison-ovska 'It's Late', a blizu su još i 'Silver Lake', 'Blue Like Mars' i 'Women's Studies'…
DAKLE Odavno daleko od gužve diskografskog tržišta i medijske pažnje, Lloyd Cole je pridodao još jedan fini, inteligentni album svom ionako prebogatom back katalogu…

OCJENA: 8 / 10
DATUM IZLASKA: 24. lipnja
IZDAVAČ: TAPETE RECORDS

BLACK SABBATH – 13

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Legendarni Sabbathi okupili su se preklani u originalnoj postavi u kojoj su Tony Iommi, Geezer Butler, Bill Ward i Ozzy Osbourne formirali band još 1969. i objavili deset albuma u deset godina. Onda ih je 1979. Ozzy napustio i krenuo solo, ali je band u raznim postavama trajao još 15-ak godina i osam albuma. No, ni idila tog novog reuniona nije dugo potrajala, jer je bubnjar Ward nakon par mjeseci odustao nezadovoljan ponuđenim ugovorom. Preostala trojka za producenta povratničkog albuma angažirala je, koga bi drugog, Ricka Rubina (Johnny Cash, RHCP, Metallica, Adele, Kanye…), no magija je ipak nekako izostala…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Žestina i glasnoća naravno nisu upitne, kao ni stampedo Iommievih riffova, no ona poznata sabbathovska alkemija bluza i metala ovaj put djeluje strahovito umorno, a pogotovo je neuvjerljiv Ozzy na mikrofonu…
NAJBOLJE STVARI Među osam pjesama epske širine i dužine, ali skromnog nadahnuća recimo da 'Age Of Reason' ima najzanimljiviju gitarsku liniju i riffove…
DAKLE Samo za fanove, koji su album odmah lansirali na br.1 i u Americi i u Velikoj Britaniji, iako bi i među njima moglo biti onih manje sklonih kvarenju uspomene na stare Sabbathe…

OCJENA: 5 / 10
DATUM IZLASKA: 10. lipnja
IZDAVAČ: VERTIGO / UNIVERSAL MUSIC

MILES KANE – DON'T FORGET WHO YOU ARE

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Iako iza sebe ima karijer(ic)u u bandu The Rascals, a solo debi album 'Colour Of The Trap' mu je preklani prošao sasvim solidno, Miles Kane i dalje je najpoznatiji po sudjelovanju u orkestralnom retro projektu The Last Shadow Puppets sa svojim frendom Alexom Turnerom iz Arctic Monkeysa. Njegov drugi album ima u sebi dovoljno ambicije i pretenzije da se ta situacija promjeni, a i 'vanjska podrška' je jaka – ploču je producirao iskusni Ian Broudie (Lightning Seeds), a jednu stvar supotpisuje i Paul Weller…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Kane je autorski dosta napredovao, ali zadrto britpop-erski pristup, od gallagherovske pompe i verve-ovskih vokalnih harmonija do retro '60s produkcije s gustim zvučnim zidom (o frizuri da se i ne govori), stvara jaki deja vu i prilično spušta na zemlju. No, pjesme su mu melodiozne, energične i u pravilu ne traju preko tri minute, čak i kad imaju himnični prizvuk što također nije rijetkost…
NAJBOLJE STVARI 'Taking Over', 'Don't Forget Who You Are', 'Out Of Control', 'Darkness In Our Hearts'…
DAKLE Nije Miles loš, dapače, ali što da se radi kad su Britpop rane još tako svježe…

OCJENA: 7 / 10
DATUM IZLASKA: 3. lipnja
IZDAVAČ: COLUMBIA / SONY / MENART