Nadrealni zaplet filma 'Ponoć u Parizu' odaje dojam da je u poznim godinama (uskoro će napuniti 76) Woody Allen odlučio ispuniti svoj dječački san i snimiti bajku za intelektualce
U pomalo sladunjavoj, ali neodoljivo šarmantnoj 'Ponoći u Parizu' Allen svoga junaka Gila, frustriranog holivudskog scenarista s ambicijama ozbiljnog književnika, vodi na magično putovanje u prošlost, u društvo velikana poput Ernesta Hemingwaya, Zelde i Scotta Fitzgeralda, Gertrude Stein, Luisa Bunuela, Man Raya, Picassa i drugih s čijim se biografijama na zabavan način poigrava.
Fasciniran ludim 20-ima, Allen kroz riječi svoga alter ega Gila šalje neskrivenu poruku o nužnosti uživanja u sadašnjem trenutku. Fantaziranje o prošlim vremenima svojstveno je svim generacijama, no posve je uzaludno, jer bez obzira na povijesni značaj trenutka, sadašnjost se uvijek doima podjednako depresivnom.
Hiperproduktivni redatelj i u svojim poznim godinama neumorno snima po jedan naslov godišnje, koji unatoč oscilacijama u kvaliteti rijetko kada razočaraju.
Vrlo solidan film je i 'Ponoć u Parizu', romantična komedija s primjesama nadnaravnoga, koje u Allenovim rukama postaje gotovo čisti realizam.
Gil je tipični allenovski junak - neurotičan, nesiguran, brbljav – koji provodi romantični odmor u Parizu sa svojom seksipilnom, ali hladnom zaručnicom Inez koja je posve fascinirana intelektualnom dubinom Gilova rivala, uglednog književnika Paula (glumi ga izvrsni i neprepoznatljivi Michael Sheen). Maštajući o preseljenju u Pariz i slavnim prošlim vremenima tog velegrada, Gil zapravo pokušava pobjeći od sudbine mediokriteta koju su mu namijenili Inez i njeni roditelji…
Taj Allenov obračun s američkom srednjom višom klasom, mediokritetima koje utjelovljuju Gilova zaručnica Inez i njeni roditelji – ksenofobni materijalisti koji podržavaju desničarski Tea Party - jedan je od najzabavnijih dijelova filma.
Iako je najviše medijske pažnje izazvao nastup provokativne francuske prve dame Carle Bruni, neusporedivo superiorniji su nastupi Careyja Stolla Kathy Bates Marion Cotillard i Owena Wilsona, čiji Gil osvaja dječačkom naivnošću.
Naime, francuska prva dama pojavljuje se u maloj ulozi turističkog vodiča, nedovoljnoj da uistinu kreira zapamtljiv lik. No, sudeći prema interesu koji je zavladao za film nakon što se lijepa francuskinja pojavila na filmskom setu, Allenov marketinški trik bio je više nego uspješan.
