'Maxinquaye' je izišao prije sada već pa 15 godina – Tricky je, dakle, danas već veteran scene, s neopisivo šarolikim opusom, koji iako je vrludao između trip hop inovacija u klasičnoj stonerskoj formi kotrljajućih beatova devedesetih te noise, funk, jazz i rock eksperimenata kasnijih potraga za novim, uvijek zadržavao istu, hipnotičku kvalitetu.

Čak i kada je Tricky toliko prolupao da je na koncertima postajao neslušljiv, okrećući leđa publici s upaljenim jointom u gubici i i bendom koji je uživao u fristajlanju onoliko koliko publika nije uživala u poziciji 'krešera' tuđeg, analno introvertiranog tuluma, na albumima je ostajao poprilično dosljedan receptu mantričnog recitiranja i glazbenih inovacija podebljanih uvijek sočnim gostujućim ženskim vokalima. Nitko nije bio kao Martina, ali hej – s veseljem smo uzimali ono što nam je dao, bilo da je to davao živeći u Britaniji, Americi ili Francuskoj, gdje je snimio svoj novi album, nasljednika 'Knowle West Boy' iz 2008.

A ako znamo da je 'Knowle West Boy' bio jako dobar – treba li nas čuditi i to što je 'Mixed Race' prokleto... sjajan?

Petnaest godina nakon bristolskih početaka, dakle, Trickyja nipošto ne treba otpisati – ako vas je malo zbunilo to što je singl 'Murder Weapon' tako prokleto zarazan povratak u dane 'Angels With Dirty Faces', samo malo više pop, znajte da je 'Mixed Race' zapravo putovanje kroz sve faze njegova opusa, čvrstih deset pjesama koje funkcioniraju i kao retro podsjetnik, ali i kao vrlo nove, friške, savršeno jesenske i savršeno trikijevske himne.

Poslušajte samo 'Early Bird' i 'Come To Me' ako trebate briljantni, napušeni jazzy groove, koji na prvo slušanje ne može biti drugačiji od sanjivog housea 'Time To Dance' i electro plesanjaka 'Kingston Logic', iako je ujedno i vrlo jasno da je riječ o istom umu i istoj kreativnoj radionici, iz koje su izišli i drugi dragulji albuma, kao što su, primjerice, voodoo blues uvodne 'Every Days' ili triphopasti komad filmskog seksi mračnjaka 'Ghetto Stars'.

Naravno, ne bi to bio Tricky da nema i malog izleta u, hm, 'čudno' – 'Hakim' s vokalom Hakima Hamadoucha ovdje je ono što je 'Ghetto Youth', recimo, bila na 'Pre-Millennium Tension', samo umjesto izleta na Jamajku, ovdje putujemo na Bliski istok. Ili barem u najbližu parišku 'falafeldžinicu'.

Tricky je 'Mixed Race' opisao kao svoj 'gangsterski album', vrlo 'mračni napeti, ulični i urbani, gotovo kao film.' I u pravu je. Miješana rasa, miješani stilovi, miks emocija, senzibiliteta i atmosfera – recept za odličan, odličan album.

Ocjena: 8.5 / 10

Izdavač: Domino Records