Skroman i samozatajan Andrej Kramarić, velika nogometna nada ponikla u modrima. Posebno se dokazao u NK Rijeci, a dječački san mu se ispunio kad je krajem godine zaigrao u dresu reprezentacije. Trenutačno ovaj 23-godišnji Zagrepčanin igra za engleski klub Leicester City.Veseli ga svaki povratak u Hrvatskugdje se najviše raduje obitelji i prijateljima.

Kako je igrati za reprezentaciju? Kako su vas primili ondje? S kim se najbolje slažete?
Kad sam stigao u repku, bio sam jako ponosan na sebe. Taj ću trenutak pamtiti cijeli život. Svi su me super prihvatili i ubrzo sam se povezao sa svima. U reprezentaciji sada ima dosta igrača s kojima sam igrao i u Rijeci i u Dinamu pa se uopće ni osjećam kao da sam novi nego kao kod kuće.

Postoji li u nogometnom svijetu ljubomora, zavist?
Ne bih rekao da je ima. Možda postoji, ali u neznatnim količinama. Toga vjerojatno ima kod onih koji igraju u većim klubovima, ali među nama to ne postoji.

Tko vam je nogometni idol, uzor?
Nemam idola ni uzora, ali smatram da je Lionel Messi najbolji nogometaš u povijesti.

Kako vam se sviđa život u Engleskoj?
Zadovoljan sam što sam tu, jer mi je to bila prilika života. Naravno da je ovdje puno toga drukčije nego u Hrvatskoj, ali privikavam se na ovdašnji život i neću se žaliti. Dane provodim isključivo na treninzima koji nisu toliko intenzivni kao u Hrvatskoj. Dojmovi su odlični, stadioni, tereni, sve je na najvišoj razini. Ono što sam do sada gledao na malom ekranu sada je preda mnom.

Čujem da vam ondje hrana nikako ne odgovara.
Ovdje restorani nisu ni blizu onima u Hrvatskoj. Ali najčešće se hranim doma ili u talijanskim restoranima.

S kim se ondje najviše družite?

Moram priznati da se slabo družimo. Dosta dečki živi u drugim gradovima, a oni koji su u Leicesteru gdje ja živim, imaju obitelj tako da podlije treninga svi bježe doma. Relativno malo se družimo izvan terena. Osim toga, u Zagrebu svim danima u tjednu ima neke zabave, a ovdje nije tako jer je nakon 18 sati sve mrtvo. Druženje je ono što mi najviše nedostaje.

Jesu li vam suigrači dali neki nadimak?
Pokušavam ih naučiti da me zovu Krama, ali još me zovu po imenu. (smijeh)

Jako ste vezani uz roditelje i sestru Ines. Koliko često ih vidite, koliko često dolazite u Hrvatsku?
Nedostaje mi obitelj, prijatelji, izlasci, a o drugim stvarima ne razmišljam previše jer sam tip koji se koncentrira na trenutak i ne dopuštam da mi išta oduzima fokus. Nedostaje mi i ljepše vrijeme. Ovdje baš klima nije najbolja... U Hrvatsku putujem čim dobijem slobodno dan-dva.

Daroviti napadač koristi svaku priliku da bude s obitelji

Smeta li vam ili godi sve veći interes za vas?
Naravno da mi je drago kad se piše o meni. Zasad je sve podnošljivo. Neko vrijeme sam svaki dan bio u novinama, ali sad sam se već naviknuo pa mi ništa ne stvara problem.

Sa šest godina ste upisali Dinamovu školu nogometa. Jeste li već tada željeli jednog dana postati veliki nogometaš?
Vjerovali ili ne, već tada sam znao da ću se baviti time. To je bilo u meni i samo sam o tome sanjao.

Malo nogometaša ima završene fakultete. Vi ste zamrznuli studij ekonomije. Koliko je nekom sportašu s milijunskim ugovorom uopće bitno imati obrazovanje?
Mislim da je školovanje i općenito ulaganje u obrazovanje je siguran ulog u svoju budućnost. Obrazovanje više znači nakon karijere, jer tijekom karijere ne predstavlja prednost. Ako se netko želi nakon nogometa baviti nečime, mora se ranije pobrinuti za to. Mislim da ima jako puno pametnih i obrazovanih nogometaša.

Zašto baš ekonomija?
Završio sam MIOC, volim matematiku, brojeve, pa je nešto u skladu s tim moralo biti. (smijeh)

Na što vam nije žao potrošiti novac?
Prije sam volio otići u kino ili na piće, večeru s prijateljima. Volim se lijepo odjenuti, ali sad da sam za nešto posebno zagrižen, nisam. Tako da nemam nešto specijalno na što volim potrošiti novac.

Što vas još zanima osim nogometa?
To je teško pitanje. (smijeh) Ničim nisam zaluđen da nešto moram pratiti. Za nogomet, prije svega sport imam najveći interes.

Kakvu glazbu slušate?
Sve što je in, uglavnom je to strana glazba. Znači najnoviji hitovi.

Kakve djevojke kod vas imaju šanse, a kakve vas odbijaju?
Sve koje se normalno ponašaju i razmišljaju. Bitna mi je osobnost, da djevojka zna što želi, ima neki cilj u životu.

Kakvi ste kad se zaljubite?
Kao i svaki drugi čovjek, trudim se osvojiti osobu koja mi se sviđa i biti joj najbolji što mogu.

Što mislite o vezama nogometaša i manekenki/misica?
Ne bih rekao da ima toliko slučajeva da se od toga morala stvoriti fama. Za mene ne stoji ta teorija.

Znači vama je svejedno je li doktorica ili misica?
Apsolutno.

Je li teško biti žena nogometaša s obzirom na stalne treninge, putovanja, izbivanja?
Naravno da djevojkama i ženama nogometaša nije lako. Jer pratiti nogometaša njihovo je žrtvovanje svog dijela života zbog nogometa. Takva je osoba vrlo često i sama pa vjerujem da za to treba imati puno strpljenja i razumijevanja.

Do čijeg vam je mišljenja najviše stalo i kako podnosite kritiku?
Zavisi do koje granice ide ta kritika. Neki put je prihvatim dobro, ali kad netko pređe granicu, onda poslušam sve što mi ta osoba ima za reći, ali je to uglavnom varijanta - na jedno uho ušlo, a na drugo izašlo van.

Andrej se privikava na život u Engleskoj