Ako je suditi po impresivnoj gužvi u vreloj i sparnoj Močvari, činilo se kao da u Zagrebu nastupa Sonic Youth, a ne polovica tog čuvenog njujorškog noise benda, čiji je utjecaj na rock glazbu u posljednja tri desetljeća teško precijeniti
U Močvari je, naime, jučer nastupio gitarist i bivši frontmen Sonic Youtha Thurston Moore sa svojim bendom koji čine bubnjar Sonic Youtha Steve Shelley, basistica Debbie Googe (iz My Bloody Valentine) i još jedan gitarist – James Sedwards. Moore je u Močvari nastupio u sklopu turneje kojom promovira svoj posljednji album 'The best day', ujedno i vjerojatno najbolji solo album koji je ikad snimio.
Kako je to, dakle, izgledalo i zvučalo jučer u Močvari? Vrlo dobro, na mahove i odlično. Thurston je bio sjajno raspoložen te je vidno uživao u onome što mu najbolje ide – live svirci u malom, zagušljivom i prepunom klubu. Set-lista je, uz par iznimaka, bila bazirana isključivo na albumu 'Best day', a koncert je otvoren jednom od upečatljivijih pjesama s albuma – 'Forevermore'.
Steve Shelley je unatoč poodmaklom stažu na sceni i dalje držao ritam kao vekerica te vukao ostatak benda za sobom dok se Thurston prepuštao svojim gitarskim improvizacijama koje su se kretale od njegovih trademark melodičnih poigravanja pa sve do brutalno distorzirane noise agresije. Bend je fantastično usviran i u svakom trenutku moglo se osjetiti to enormno akumulirano iskustvo, što je koncertu dalo dodatnu notu uvjerljivosti.
Iako je bilo i onih koji su se potajno nadali da će Thurston i ekipa odsvirati pokoju pjesmu Sonic Youtha, to se nije dogodilo. Iako je ravno 30 godina bio ključni član benda koji je ostavio neizbrisiv trag u modernoj povijesti rocka, Moore je i jučer u Močvari pokazao da ga prošlost ne zanima i da želi samo svirati i pisati nove pjesme. I to je, zapravo, sasvim fer. Sonic Youth ostavio je za sobom 15 albuma, među kojima nema nijednog lošeg, a neki su remek-djela ('Daydream nation' završio je u američkoj Kongresnoj knjižnici) i upravo zato nema smisla žaliti za onim što je bilo i zamišljati kako bi to bilo da se uz razigranu Thurstonovu gitaru na pozornici Močvare upleo i jazzmaster Leeja Ranalda.
U jednom od svojih monologa između pjesama Thurston je najavio i povratak u Zagreb, što je u publici dočekano erupcijom oduševljenja. Ako je jučerašnji koncert ikakvo mjerilo, bit će i više nego dobrodošao.
