Nažalost, neizbježno je konstatirati kako u takvim situacijama američki mediji, uključujući i tamošnje filmske kritičare, kreiraju i diktiraju takav negativan ton do te mjere da i gledatelji prihvate takvu perspektivu, koja vrlo često uopće nema veze s kvalitetom nekog takvog filma, nego s okolnostima u kojima je nastao – najčešće se to, naravno, odražava na holivudske visokobudžetske produkcije.

U devedesetima takav je slučaj bio s, recimo, 'Posljednjim akcijskim herojem' Johna McTiernana, s Arnoldom Schwarzeneggerom u glavnoj ulozi, ili 'Vodenim svijetom' Kevina Reynoldsa, s Kevinom Costnerom. Ti su akcijski spektakli došli na zao glas za vrijeme snimanja, zbog ekstravagantnog prekoračivanja svojih originalnih budžeta (pogotovo u slučaju 'Vodenog svijeta'), da su u trenutku svojih premijera bili praktički jednoglasno otpisivani od kritike, i trebale su proći godine da ih se koliko-toliko valorizira. Ni u jednom slučaju nije riječ o velikom umjetničkom djelu, ali isto tako nijedan od ta dva filma nije manje od vrlo solidne, iznadprosječne razbibrige, što je, uostalom, i bio glavni razlog zašto su snimljeni.

U posljednje dvije godine na meti takve masovne, slobodno se može reći, histerije koja se oko nekog filma stvori još za vrijeme snimanja, našao se studio Disney. Prošle je godine fantastični spektakl 'John Carter' u dobrom dijelu filmske javnosti ocijenjen kao nemušto smeće, iako je i u ovom slučaju bila riječ o pristojnom komadu holivudske zabave, koji je u mnogim aspektima bio uspjeliji od nekih daleko većih hitova.

Ovogodišnja žrtva negativne predrasude stvorene puno prije nego što je film uopće viđen jest megabudžetski vestern 'Usamljeni osvetnik', novi zajednički projekt Johnnyja Deppa, redatelja Gorea Verbinskog i superproducenta Jerryja Bruckheimera, koji su prethodno surađivali na prva tri filma serijala 'Pirati s Kariba' (Verbinskom je nakon 'trojke' bilo dosta, no Depp i Bruckheimer, kao što je poznato, još ne namjeravaju stati s pustolovinama piratskog kapetana Jacka Sparrowa). U trenutku objavljivanja ovog teksta, 'Usamljeni osvetnik' je na najpoznatijem agregatorskom sajtu filmskih recenzija, Rotten Tomatoes, imao mizernih 23 posto pozitivnih kritika, a ni na Metacriticu se ne može pohvaliti s vrhunskim prosjekom od svega 37 od 100. Publika je zasad nešto blagonaklonija – na IMDB-u je trenutačna ocjena 6,6 – no po svemu sudeći već nakon vikenda mogla bi se smanjiti.

Takva je reakcija zaista neopravdana, jer je 'Usamljeni osvetnik' sadržajno znatno bogatiji i izvedbeno maštovitiji od aktualnih blockbustera kao što su 'Svjetski rat Z', 'U tami: Zvjezdane staze' ili 'Iron Man 3' – od ovogodišnjih holivudskih superprodukcija po ambicioznosti (kao i, otprilike, po uspjehu s kojim su te ambicije ostvarene) je 'Čovjek od čelika' Zacka Snydera i Christophera Nolana

'Usamljeni osvetnik' nova je interpretacija pustolovina lika 'Lone Rangera', koji zauzima istaknuto mjesto u ikonografiji američke popularne kulture sredine 20. stoljeća, prije svega kao junak televizijske serije emitirane od 1949. do 1957. Kako je opadala popularnost vesterna, tako je i 'Usamljeni osvetnik' počeo padati u zaborav, i u današnje doba mogli su mu se vratiti samo holivudski 'teškaši' kao što su Depp, Bruckheimer i Verbinski.

Priča filma prati nastanak legende o 'Usamljenom rendžeru', maskiranom osvetniku koji se sa svojim nerazdvojnim pobočnikom, indijancem Tontom, bori za pravdu na Divljem zapadu. Okvir priče smješten je u 1933. godinu, u kojoj ostarjeli Tonto (Johnny Depp), izložen u malom 'muzeju' unutar jednog cirkusa, priča jednom dječaku veliku pustolovinu koja se odvijala nekoliko desetljeća prije, točnije 1869. godine. Ukratko, Tonto je zatekao Johna Reida (Armie Hammer) kao jedinog preživjelog pripadnika skupine rendžera (otuda naziv 'Usamljeni rendžer') koji su upali u zasjedu bande okrutnog Butcha Cavendisha (William Fichtner). Unatoč iznimno oprečnim karakterima – John je veliki idealist koji vrlo naivno vjeruje u apsolutnu moć zakona i civilizacije, a Tonto, blago rečeno, iznimno je nepovjerljivi ekscentrik (za što film daje vrlo uvjerljivo objašnjenje). Njih dvojica udružuju se u namjeri da se osvete Cavendishu i njegovom tajnom pokrovitelju Lathamu Coleu (Tom Wilkinson), visokom dužnosniku velike kompanije koja gradi željezničku prugu koja će spajati Sjedinjene Države od Atlantika do Pacifika.

Odmah treba reći da je 'Usamljeni osvetnik' znatno ozbiljniji film nego što se moglo pretpostaviti na temelju foršpana i činjenice da je u američka kina pušten u jednom od udarnih termina godine. Dok se prva trećina može opisati kao razmjerno konvencionalni vestern s klasičnom podjelom na pozitivce i negativce, uz dodatak živopisnog lika Tonta, nešto prije polovice zaplet dobiva neočekivani zaokret s retrospekcijom u kojoj saznajemo Tontovu stravičnu tajnu iz prošlosti, koja ga je zauvijek obilježila; pritom se uvodi i jedna od središnjih tema filma – istrebljenje američkih indijanaca kao posljedica napretka kojeg je donijela izgradnja željeznice, omogućivši širenje kapitalizma preko cijelog teritorija Sjedinjenih Država. Nije slučajno da se lokomotiva vlaka koji koriste negativci zove 'Constitution' (dakle uređenje, ustrojavanje, a može značiti i ustav), te da Latham Cole u završnoj jurnjavi kaže Tontu 'ovo je vlak koji ne možeš zaustaviti'. Verbinski i scenaristička trojka (Ted Elliott, Terry Rossio, Justin Haythe) kritičke su žalce namijenili i američkoj konjici – u svjetlu njihove uloge u zbivanjima osobito ironično zazvuči entuzijazam Johna Reida kada kaže (parafraziram) 'napokon netko u koga možeš imati povjerenja'. Ovakav sadržaj u jednom ljetnom blockbusteru Disneyjeve produkcije doista je intrigantna subverzija.

U vrline filma svakako pripadaju izvrsno izvedene akcijske sekvence, koje istina za volju, jesu pretjerane (no realizam u tom smislu ionako nije dio autorske strategije), ali barem ne uključuju spašavanje cijelog svijeta od vanzemaljske invazije, što je manje-više postala konstanta holivudskih fantastičnih spektakala. Također, Verbinski i suradnici zaslužuju pohvale i zbog fino odmjerene razine duhovitosti.

Film nije bez mana: ključni minus svakako je način na koji je koncipiran lik Reida/Lone Rangera, koji je isprva karikirano idealističan, a njegov postupni gubitak iluzija nedovoljno dobro nijansiran. Armie Hammer i Johnny Depp solidno se nadopunjuju u glavnim ulogama, ali zbog takve koncepcije lika Reida njihova 'kemija' nije baš besprijekorna. Također, u trajanju od gotovo punih dva i pol sata film je definitivno predug pa iako to ne znači da postaje dosadan, u nekim dijelovima malo gubi na zamahu.

'Usamljeni junak' nije velik film, ali zaista, u najmanju ruku, nudi vrlo dobru kino zabavu koja je ponešto drukčija od matrice novijih holivudskih akcijskih superspektala, a to je više nego dovoljan razlog za preporuku.