Bong Joon-ho jedan je od najcjenjenijih južnokorejskih redatelja koji se na međunarodnoj sceni afirmirao sjajnim krimićem 'Uspomene na umorstvo', a reputaciju je zatim zabetonirao hororom 'Domaćin' i krimi dramom 'Majka'
U kina se vraća 'Snowpiercerom', svojim prvim projektom na engleskom jeziku, s holivudskom glumačkom postavom i neskrivenim ambicijama da osvoji svjetske kinoblagajne, nakon što je pokorio one lokalne izborivši se u Južnoj Koreji (za sada) za poziciju desetog najgledanijeg filma svih vremena. Radnja je smještena u bližu budućnost, produkcija raskošna, kao i, uglavnom, specijalni efekti, a dinamičnom filmu dojam donekle kvari pomalo predvidiva struktura nalik na videoigru u kojoj se iz jednog nivoa/izazova prelazi u sljedeći.
Ono pak što Bong Joon-hou nikako ne možemo zamjeriti njegov je osjećaj za kombiniranje groteske i akcije, koja gledatelja ponekad ostavi u čudu, ali jednako tako i zabavlja, kao i naglašena alegoričnost. Naime, kroz priču o sukobu klasa unutar zatvorenog sistema jednog jurećeg vlaka u kojem je nastanjena cjelokupna zemljina populacija, Bong Joon-hou nam pripovijeda o sukobu dvaju ekonomskih sustava - kapitalističkog i socijalističkog – i u tome je posve dosljedan.
Naime, radnja se odvija u bliskoj budućnosti, na Zemlji koja se protiv globalnog zatopljenja pokušala boriti nekom vrstom 'spreja' za hlađenje čiji je kontraefekt, međutim, ekstremna hladnoća, pravo novo ledeno doba, koje je u vječni snijeg i led okovalo cijeli planet. Nekolicina preživjelih ukrcala se u svojevrsnu Noinu arku, brzi vlak opremljen efikasnom tehnologijom za samoodrživost, no kao i u dosadašnjem svijetu i u toj pomičnoj multietničkoj i multinacionalnoj mikrodržavici stvara se stroga klasna podjela, pa tako neki putuju u prvom, a neki u trećem razredu. Pobuna putnika iz najnižeg razreda tako nije ništa drugo doli, neka buduća (kao i prošla) socijalistička revolucija u kojoj iscrpljeni i gladni narod u borbi za svoja prava nastoji srušiti oligarhiju na vlasti, demistificirati religiju i religiozna značenja koja se pripisuju vlastodršcima (i vlasnicima) te uspostaviti novi, pravedniji društveni poredak. Istovremeno, kako nam to lijepo u završnici tumači lik Wilford, kapitalizam mora poštovati određene mehanizme da bi 'dobro uređen' svijet funkcionirao – mora obnavljati resurse, čistiti viškove i stvarati nove potrebe, a nema ničeg efikasnijeg od novog rata/pokolja/sukoba koji bi to sve omogućio. Ako se taj 'savršeni' ustroj ikada i poremeti sve će, po svoj prilici, uvjerava nas Bong Joon-hou, otići u vražju mater. Nikakav pošteniji sustav, nikakva drugačija raspodjela društvenih uloga nikada neće biti moguća. Depresivna je to poanta ove alegorijske priče zamaskirane u visokobudžetni akcić, dovoljno dinamičan da zavara i manje zahtjevnu publiku.
Film ne samo što je snimljen na engleskom jeziku, nego u njemu mahom glume holivudski glumci poput Kapetana Amerike Chrisa Evansa koji je u glavnoj roli vođe pobunjenika Curtisa; Tilda Swinton groteskna je ministrica Mason, John Hurt je pobunjenički guru, a ravnotežu im s azijske strane čini korejska zvijezda Song Kang-ho, stalni redateljev suradnik.