Pustolovna drama Bijeg iz gulaga trinaesti je dugometražni film u karijeri redatelja Petera Weira, i, nažalost, nesretni broj za uglednog se autora doista pokazao dosta nesretnim. Riječ je o Weirovu najmanje gledanom filmu u posljednjih trideset godina, a uz iznimku romantične komedije 'Zelena karta', i najmanje zanimljivom ostvarenju u njegovu dosadašnjem opusu.

Weir je upravo nakon Zelene karte, nastale 1990. godine, jako smanjio svoju produktivnost, pa je 'Bijeg iz gulaga' tek četvrti film koji je otada snimio (prethodna tri bili su Lice straha iz 1993, Trumanov show iz 1998. i Gospodar i ratnik iz 2003. godine). Zbog tako usporenog tempa očito je pomalo izgubio na statusu u Hollywoodu, jer je 'Bijeg iz gulaga' realizirao u neovisnoj produkciji, s razmjerno nevelikim budžetom od 30 milijuna dolara. Ove brojke važno je spomenuti zato što se u Weirovu novom filmu definitivno osjeti da nije imao na raspolaganju sredstva koja bi odgovarala njegovim autorskim ambicijama.

'Bijeg iz gulaga' utemeljen je na knjizi Dugo pješačenje Poljaka Slawomira Rawicza, objavljenoj 1956. godine, u kojoj je autor, poručnik poljske vojske u 2. svjetskom ratu, opisao kako je s još nekolicinom ljudi pobjegao iz sibirskog gulaga te, kroz Sibir, Mongoliju i Tibet, napokon našao utočište u Indiji, nakon godine u kojoj su se isključivo kretali hodajući. Rawiczeva knjiga desetljećima je veoma čitana širom svijeta, no posljednjih godina pojavili su se prilično konkretni dokazi da sam Rawicz nije sudjelovao u tom pothvatu, a nema čvrstih dokaza da je to ikome pošlo za rukom. S obzirom na te okolnosti, na špici Weirova filma stoji da je 'nadahnut' Rawiczevom knjigom, tako da slavnom filmašu nije bila presudna autentičnost priče koliko inspirativan motiv ljudskog prevladavanja najtežih izazova u borbi za preživljavanjem.

Središnji protagonist priče je Janusz (Jim Sturgess), mladi časnik poljske vojske koji nedugo nakon početka rata biva optužen za špijunažu u korist stranih sila i poslan u Sibir na služenje kazne od 20 godina. Uvjeti života u sibirskom logoru uistinu su neljudski, pa Janusz od prvog dana sanja o bijegu koji se čini nemoguć jer se logor nalazi bogu iza leđa, a potencijalni bjegunci ne mogu računati na pomoć stanovnika iz šire okoline - za svakog uhvaćenog bjegunca raspisana je nagrada. Ipak, Janusz uskoro skupi nekoliko zatvorenika koji su spremni pokušati pobjeći te se jednog zimskog dana odvaže na to. Pred njima je put dug oko 6.500 kilometara, a ne mogu se osloniti ni na koga osim na sebe.

Do trenutka bijega vrlo se jasno etablira jedna od glavnih mana filma: površna karakterizacija likova. Naime, u bijeg kreću sedmorica, od kojih se praktički do zadnje trećine bez problema mogu prepoznavati samo Janusz, Amerikanac Smith (Ed Harris) i razbojnik Valka (Colin Farrell). Možda najzanimljiviji lik prve trećine filma, glumac Habarov (tumači ga karizmatični Mark Strong), nestaje na prilično nespretan način – razlog njegova ispadanja nije nejasan, ali je taj moment naprosto prikazan previše neuredno. Nijedan lik do samog kraja ne postaje zaista dobro razrađen i životan, što ne bi nužno bio problem da je Weir stilizirao priču do te mjere da osobnosti protagonista ne trebaju funkcionirati na drugoj razini osim na razini arhetipa. 'Bijeg iz gulaga' zato se u dobroj mjeri doima kao da je priča koja traži trosatno trajanje drastično skraćena na dva sata i desetak minuta – no ako je u nekom trenutku i postojala dulja redateljeva verzija, može se pretpostaviti da ni u njoj nije baš sve dobro funkcioniralo, pa se procijenilo da je ova verzija koja je stigla u kina najbolje rješenje. U dvojbena Weirova rješenja svakako treba pripisati i kodu u kojoj kroz arhivski materijal prati zamah i pad komunizma u razdoblju od kraja 2. svjetskog rata do rušenja Berlinskog zida, a koja je mogla istinski funkcionirati samo da je lik Janusza bolje razrađen, dok se ovako doima prilično nepotrebnom.

Naravno, Weir je ipak previše dobar redatelj da bi se 'Bijeg iz gulaga' u konačnom zbroju mogao ocijeniti ocjenom manjom od 'solidan'. I pored navedenih nedostataka, priča filma svakako je dojmljiva i većim dijelom prilično napeta. Osobito je dojmljiv prikaz strahota života u gulagu u prvom dijelu filma, dok završnica nudi dva-tri jaka emotivna vrhunca, a sve to upakirano je u sjajnu vizualnu izvedbu snimatelja Russella Boyda. Da Weir snima češće, jedan ovakav 'samo' solidan film vjerojatno se ne bi doimao kao stanovito razočaranje. Nadajmo se zato da do redateljeva sljedećeg djela neće proći toliko puno vremena.