BEADY EYE – BE

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Početkom 2011, kad se konačno pojavio debi Beady Eyea, benda nastalog na pepelu Oasisa (faktički Oasis minus Noel Gallagher), inicijalne reakcije i kritike i publike bile su relativno povoljne. No onda se te jeseni pojavio solo (odnosno s pratećim bendom High Flying Birds) debi Noela Gallaghera i vrlo brzo je postalo jasno tko je pobjednik u glazbenom ratu braće Gallagher i u kvalitativnom i u komercijalnom smislu (Noel je u Velikoj Britaniji prodao četiri puta više albuma!). Nije to naravno nikakvo iznenađenje, pogotovo znajući koliki je bio autorski doprinos Noela u Oasisu, a koliki ostatka ekipe, uostalom na prva dva, ujedno najbolja Oasisova albuma, Noel je bio jedini autor. No Beady Eye se ne predaju i svoje drugo diskografsko ukazanje najavljuju s prikladnom galagerovskom pompom od koje se tresu brda, a obično se rodi znamo već tko… Za producenta je pomalo iznenađujuće izabran Dave Sitek, gitarist njujorških art rokera TV On The Radio, ali se njegov angažman pokazao punim pogotkom. Sitek je zvučni zid Beady Eyea sagrađen od beskonačne neinventivne prangije prilično sofisticirao, modernizirao i obogatio elektroničkim ukrasima, ali kolikogod producent može pomoći materijalu, ipak ne može učiniti slabe pjesme dobrima, odnosno u ovom slučaju – prosječne velikima…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Umjesto velikih refrena, koje su očito prepustili Noelu, znajući da se ne mogu nikako mjeriti s njim, tu su veliki rifovi i nešto kompleksnije pjesme značajno manje oslonjene na Lennon/McCartneyjevo naslijeđe nego prošli put (iako ne sasvim oslobođene od njega), što je svakako dobra vijest – no, nažalost, rijetka…
NAJBOLJE STVARI 'Flick Of The Finger', 'Second Bite Of The Apple', 'Soul Love', 'Start Anew', 'Iz Right', 'I'm Just Saying'…
DAKLE Značajan korak naprijed od njihovog blijedog debija, pogotovo u zvučnom smislu, ali još uvijek daleko i od boljih dana Oasisa, a kamoli od rock aristokracije kakvoj Beady Eye očito aspirira…

OCJENA: 6 / 10
DATUM IZLASKA: 10. lipnja
IZDAVAČ: BEADY EYE / SONY COLUMBIA / MENART

ZAZ – RECTO VERSO

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Netko neupućen bi letimičnim pogledom na aktualnu listu najprodavanijih albuma u Hrvatskoj mogao pomisliti da je domaće tržište prilično frankofilski raspoloženo jer osim aktualnog globalnog blockbustera Daft Punka na broju 1, u top 5 je i novi album Isabelle Geffroy, alias Zaz (a i tri godine star debi joj se prigodno vratio u top 30). Osim toga, Zaz je lani rasprodala zagrebački Dom sportova, a upravo je potvrđen njen nastup u pulskoj Areni 14. kolovoza. No nismo mi jedini, njen eponimni debi iz 2010. paneuropski je bestseler prodan u dva milijuna primjeraka, a nasljednik prijeti taj rezultat čak i nadmašiti…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG 'Recto Verso' ni milimetra ne zadire u Zazinu dobitnu formulu – i dalje je to vrckavi slatkasti retro jazz pop (ili točnije gypsy jazz pop), otprilike nešto kao mješavina zaboravljenih Vaya Con Dios i soundtracka Pixarova 'Juhuhua', a u izvedbi glasa koji je istovremeno zreo i infantilan. Zaz je nešto slabija u baladama i album gubi dah u drugoj polovici, ali sve to itekako ima šarma…
NAJBOLJE STVARI 'On Ira', 'Comme Ci, Comme Ca', 'Gamine', 'T'attends Quoi', 'Cette Journee', 'Toujours'…
DAKLE Nije isključeno da bi Zaz ovime mogla ozbiljnije zagristi i anglosaksonsko tržište, a to bi zaista bila velika stvar…

OCJENA: 7,5 / 10
DATUM IZLASKA: 13. svibnja
IZDAVAČ: SONY MUSIC / MENART

VISAGE – HEARTS AND KNIVES

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Naravno da se u eri masovnog povratka i reuniona zaboravljenih heroja, poluheroja i antiheroja iz 80-ih kad-tad moralo doći do dna kace, pa sad uskrsavaju i bendovi iz drugog i trećeg ešalona new romantic/electro pop pokreta. Visage, bend-projekt velško-londonskog scenestera Stevea Strangea nije bio toliko loš koliko su drugi bili bolji i koliko je njegov opus od jedva tri albuma (od kojih je treći iz 1984. čuo malo tko) ostao prilično mršav i nedorečen, iako je bilo tu nekoliko izvrsnih singlova (klasik žanra 'Fade To Grey', plus 'Mind Of A Toy', 'Pleasure Boys', kao i sjajni nesingl 'The Horseman'). Kako se Strange uvijek više koncentrirao na stil i modu, glazbena su mu podrška na prva dva albuma bili Midge Ure i momci iz Ultravoxa, no tu ih nema jer su se i sami lani reformirali…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Svoj originalni zvuk ranih sintesajzera i limenog ritma Strange je rekreirao gotovo savršeno, a koliko će to biti zanimljivo ikome izvan nostalgičarske scene 80-ih, drugo je pitanje…
NAJBOLJE STVARI 'Hidden Sign', 'Dreamer I Know', 'Shameless Fashion', 'She's Electric (Coming Aorund)'…
DAKLE I više nego simpatičan povratak, pogotovo za fanove ranih 80-ih…

OCJENA: 7 / 10
DATUM IZLASKA: 20. svibnja
IZDAVAČ: BLITZ CLUB