Još otkad je Radiohead krajem 2007. izveo svoju malu ali revolucionarnu diskografsku podvalu, koju doduše nitko nakon njega ni pokušao ponoviti, kraj klasične diskografske industrije kao takve već se jasno počeo nazirati. Radiohead je, da podsjetimo, svoj sjajni sedmi album 'In Rainbows' ponudio fanovima preko svoje stranice po principu 'plati koliko želiš', odnosno 'plati koliko misliš da vrijedi' i postigao pun pogodak, jer je ukupna naklada naplaćenog downloada i kasnijih fizičkih kopija premašila tri milijuna. Iako se tada po hodnicima diskografskih kuća čulo dosta paničnog žamora, nitko, pa ni Radiohead, nije ponovio poduhvat (sljedeći album, ovogodišnji 'King Of Limbs' naplaćivao se sedam funti). Bilo je kasnije besplatnih albuma – Prince je primjerice svoj 'Planet Earth' iz 2007. poklonio čitateljima Mail On Sundaya, doduše samo na teritoriju Velike Britanije, što je dovelo do spora s njegovom diskografskom kućom Columbia (dijelom koncerna Sony) koja je distribuirala album globalno, ali ga je odbila naknadno objaviti u V. Britaniji. Tri godine kasnije, Prince je svoj još uvijek aktualni '20Ten' poklonio čitateljima Daily Mirrora u Velikoj Britaniji i Irskoj, s novinama se album dijelio i u Njemačkoj, Francuskoj i Belgiji, a fizička kopija nikad nije ugledala police dućana; nije objavljen ni u Americi.

No najoriginalniju shemu dosad složili su Kaiser Chiefsi, populistički pop/new wave pankeri iz šljakerskog Leedsa nazvani po nogometnom klubu iz južnoafričkog Soweta, koji su svoja prva tri prilično uspješna albuma objavili u tri godine, a onda si uzeli malu pauzu. Instinktivno očito kužeći da je njihovo vrijeme vjerojatno prošlo, momci su pravilno zaključili da im za lansiranje povratničkog albuma treba neka dobra PR fora. I smislili su je – najprije su iznenada i bez najave početkom prošlog tjedna pustili prilično atipičan singl 'Little Shocks', a onda su u petak, 3. lipnja na svom sajtu pustili i čitav album, i to na sljedeći način: u ponudi je 20 pjesama (nepunih 80-ak minuta glazbe) složenih po abecednom redu, čiji se jednominutni stream može poslušati, a onda kupac odabire 10 pjesama, slaže ih u redoslijed kakav želi i bira od nekoliko ponuđenih verzija omota. Sve to koštat će ga sedam i pol funti. Ali, kako bi rekli na TV prodaji, to nije sve! Kad netko kupi takav album, njegova se osobna selekcija veže uz njegovo ime i sljedeći kupci, npr. oni kojima se ne da baš birati, mnogu kupiti njegovu verziju, za što će on biti nagrađen jednom funtom po primjerku. Dakle, bend pruža fanovima mogućnost zarade – na stranici je lista najprodavanijih verzija na čijem je vrhu ona nazvana 'rickyw' što može i ne mora biti nick njihova frontmena Rickyja Wilsona. U topu pet su još i verzije poznatog radijskog DJ-a Chrisa Moylesa, ali i internetskog magazina Drowned In Sound i uglednog Guardiana.

Dakle, zgodan trik koji će nesumnjivo upaliti i koji ne potkopava toliko samu ideju diskografske industrije koliko njegova krunskog proizvoda, glazbenog albuma. Koncept albuma kao zaokruženog muzičkog djela odavno je načet, još i prije nego što mu je download pojedinačnih pjesama zabio i posljednje čavle u lijes, a ovakav, interaktivni koncept izvrće ga naglavačke. Ima i neke simbolike u tome što ovakvu stvar rade baš Kaiser Chiefsi, čisti singl band, čija dosadašnja tri albuma nikad nisu uspijevala biti više od pukog zbroja svojih komponenti, odnosno sjajnih, ubitačno zaraznih singlova.

No kakvu su mjuzu Kaiser Chiefsi, glazbeni sinovi Madnessa, bratići Blura (iz faze 'Parklife'), unuci Kinksa, ponudili ispod površine ovog, još jednog 'great r'n'r swindlea'? Na prvu loptu čini se i ne baš najbolju – tu neće pomoći ni redoslijed ni odbacivanje pola pjesama, ni ovaj ni onaj omot. Ništa ovdje nema urgentnu zarazu instantnih trominutnih bombica a la 'Ruby', 'I Predict A Riot' ili 'Heat Dies Down' koje su ih učinile festivalskim favoritima u domovini i rado viđenim gostima izvan nje (dvaput u Zagrebu 2007. i 2008). Album im je ponovo producirao razvikani Mark Ronson (Amy Winehouse, Lily Allen), ali se to, kao i na prethodniku 'Off With Their Heads', baš i ne čuje. Nije doduše ovo kompletna katastrofa, ima tu nekoliko zanimljivih stvari ('Cousin In The Bronx', 'Can't Mind My Own Business', 'My Place IS Here', Out Of Focus'), ali generalni dojam nije bogzna kakav – uostalom da su i sami Chiefsi tako zagrijani za ovaj materijal i da ovdje nema hrpa 'mahovine', zar ne bi objavili klasičan dvostruki album umjesto ovakvog 'uradi sam' polueksperimenta?

OCJENA: 6,5/10

Izdavač: www.kaiserchiefs.com