Karijeru ste započeli kao voditelj kviza. Je li ovo vaš svojevrsni 'comeback' u format koji vas je učinio poznatim, originalnim?
Tako nekako, ali ne smijemo zaboraviti početke te godinu dana na OTV-u i godinu dana uz 'Bravo show', Sanju Pavelu i Mirka Fodora na HRT-u kao neke stvarne početke.
Ne znam ni sam što bih vam rekao. Cijelo ovo vrijeme bio sam uz razne televizijske projekte, od igranih do zabavnih, obavljajući razne funkcije, od producenta, autora, urednika, scenarista i sl., a potpuno zanemario voditeljski posao. Sad opet u ulozi voditelja… hm… tako se nekako okrenulo. U razgovoru s produkcijom i uredništvom HRT-a pojavila se ta ideja i onda je kći Noa odigrala ključnu ulogu i prije par dana gledam se u ogledalo s Natašom Svekler (kostimografkinja za Šifru) na probi kostima. Nikad ne reci nikad, kako u privatnom, očito itekako vrijedi i za profesionalni segment svakog od nas.

Hoćete li u novom kvizu biti prepoznatljivi u svom izričaju ili će tu biti iznenađenja?
Pa ja bih najrađe opet odradio još 'Upitnika' i vjerojatno guštao u svakoj sekundi tog kviza, ali kako tada, tako i danas, formati se razlikuju u mnogo čemu pa prema tome i načinu kako se vode.
Želja autorskog tima, a tu nas ima jako puno, jest promišljati svaku pa i najmanju sitnicu.
Tvornica bitova kao dio autorskog tima, s HRT-om stvara licencnu emisiju i dio licence su i naputci, osim o pravilima i propozicijama ili npr. pak tehničkim nacrtima scene, naputci o vođenju kviza. Tako, primjerice, stoji da voditeljica ili voditelj moraju biti iz kluba 40+.
'Šifra' je u prvom dijelu vrlo lagan i zabavan kviz, a onda kako se iznosi povećavaju, tako postaje i sve napetiji game show. Upravo su naši redatelji Dalibor Sokolić, Vlado Knežević i Krasimir Gančev radili na takvoj vrsti dramaturgije. Dosta toga je bazirano na suspensu i u toj situaciji natjecatelju morate ostaviti jako puno prostora da ga ne ometate jer na sebe preuzima jako puno rizika. Tome u službu ide i redateljska koncepcija, rasvjeta, kostim (bit ćemo puno tamniji), glazba… sve.
Osim mogućih 500.000 kn, lako će se kući otići i s nula kuna. Kad tome pridodate sve elemente audio - vizualnog paketa koji je radio dio autorskog tima Clinica studio i Daniel Biffel, onda sve to poprilično određuje i moju ulogu, ulogu voditelja. Znanje će biti potrebno, ali ne i presudno. Kontekst je taj koji je odlučujući i vjerujte mi na riječ, u ovom kvizu mogu sudjelovati podjednako i rasni kvizaši, ali i obični ljudi koji nikada nisu stali pred kamere i zato bih volio da se jako puno ljudi javi, kojima bi to bio prvi takav pokušaj. Imaju jako puno alata u samom kvizu da uspješno riješe zadane prepreke. Javite se. Nećete pogriješiti. Naša želja je od natjecatelja stvoriti istinske zvijezde i zato su svi dobrodošli, bez obzira na to koliko znanja imaju.S natjecateljima pokušat ćemo stvoriti što bolji game show.

Kako je došlo do imena kviza - Šifra?
Prvo je bio ZID, pa KOD. U početku su natjecatelji pomoću riječi trebali otvarati neki veliki zid i svaka ključna riječ bi pomogla pri otvaranju ZIDA. Onda smo s vremenom shvatili da nam odgovori čine neki svojevrsni KOD i zaživio je KOD. Šifra se nametnula sama. Dođete li bilo gdje, prvo ćete pitati imate li mrežu, a nakon toga: Koja vam je… ŠIFRA, naravno, i to je bilo to.

Kad biste mogli mijenjati nešto iz poslovnog dijela života, bi li to bio intervju sa Severinom? Mislite li i danas da je on bio dobar? Biste li je danas pitali nešto drugo?
Baš sam nedavno odgovorio jednom kolegi novinaru. U tom trenutku cijena ekskluzive bila je takav intervju i to je to. Nas je povela ekskluziva i to je bila naša poslovna odluka. Danas je o tome ne bih ništa pitao (smijeh).

A biste li nešto, da možete, promijenili iz svog dosadašnjeg privatnog života?
Uh… sve i ništa kao odgovor najbolje zvuči, ali divna stvar je da se i kao ljudi mijenjamo. Svi smo skloni analiziranju pa tako i ja. Kada tako 'rastrančiram' svoj život, bilo je podjednako dobrih i loših stvari, ali jedno je sigurno - zapleta nije nedostajalo. Kada se podvuče crta na dosadašnji dio, onda se nekako nameće da se sve odigralo kako je i trebalo. Bilo je raznih zamaštavanja. Neka su se obistinila, a neka, nažalost, nisu.

Tijekom bogate profesionalne karijere okušali ste se kao glumac, scenarist, novinar, voditelj, producent. Ipak, prvi uspjeh dugujete kvizu. Pomislite li ikad da biste veću, bolju karijeru ostvarili kao glumac?
Nisam nikada tako razmišljao. Bilo je i ima još lijepih ponuda u tom smjeru, ali očito mi nije bilo ili nije suđeno. Danas kada promatram svoje prijatelje profesionalne glumce, samo se nasmijem i duboko im se naklonim za sve imaginacije kojima nas obogaćuju. Svi smo na nekoj sceni i to je samo jedna mala poveznica naših svjetova. Glumci nam, poput glazbenika, stvaraju mogućnost da odemo gdje ni sanjali nismo, a nadam se da i mi nekim svojim djelovanjem njima omogućujemo da se barem nakratko odmore i opuste.

Iza vas su dva braka. Jesu li rastave porazi ili novi počeci?
I krajevi i počeci. Ne bih volio da na sve te procese gledamo kao poraze. To znači da je netko morao i pobijediti, a u takvim raspletima mislim da nema takvih podjela. S vremenom shvatimo nedostatke i prednosti naših odluka i nastavimo živjeti s tim. Naprosto krenemo dalje. Ono što je bitno i što vjerojatno svi teže učimo, tu mislim generalno, a to je kako da iz tih procesa izađemo kao ljudi.
To je nešto što je vjerojatno i najteže. Emocije su friške, neke stvari su neobjašnjive ili ih barem u tom trenutku ne možemo objasniti. To nas vodi u odluke koje nemaju neko racionalno uporište. Što vrijeme više odmiče, tako se u svima nama poslože svi trenuci i nekako ih i mi sami lakše definiramo i shvatimo. Ako iza njih stojimo mi sami, a ne okolina, onda smo na pravom putu.

Što biste rekli, kakav ste otac?
Nadam se najbolji na svijetu, ali taj račun će na kraju potpisati moja djeca. Na meni ostaje da im pružim sve da izrastu u bolje ljude nego što sam ja. Nekad ih promatram dok se igraju i gledam kako kreiraju neke svoje živote i budem mirniji.

Prije tri godine djecu je poveo na svečanu premijeru filma
'Zagonetni dječak'

Vjerujete li u srodne duše?
Da.

Što biste rekli danas, jeste li upoznali žene?
Rekao je jednom moj prijatelj da više nikada neće imati djevojku ili ženu jer ih jednostavno ne razumije. Ovoga ljeta se zaljubio i mislim da mu ni na kraj pameti nije izjava od prije dvije godine. Upoznao sam neke žene ili barem mislim da jesam. Vrijedi i suprotno. Ali jedno se kod mene neće promijeniti: žene pokreću svijet i zato ih treba držati kao malo vode na dlanu.

U kakvim ste odnosima s bivšim suprugama?
Ivana i ja smo trenutno u vrlo korektnim odnosima. Bitno je da smo iskreni prema Jakovu, Tomi i Noi. Nataša i ja nismo u kontaktu.

Joško Lokas i Nataša Janjić bili su u braku dvije godine, a rastali
su se u listopadu 2014. godine

Nedavno ste proslavili prvu godišnjicu veze s Jelenom. Čini se da vam je veza postala ozbiljna budući da ste na početku bili suzdržani po pitanju te veze..
Ne znam otkud vam da sam suzdržan. Nisam bio u Hrvatskoj godinu dana, tako da sam samo manje bio prisutan u gradu pa ste možda stekli drugačiji dojam. Jelena i ja smo u tih godinu dana bili češće na aerodromima, nekim drugim gradovima i mjestima i uspjeli smo nas održati na životu. Trenutno uživamo, iako sam sada ja u Zagrebu, a ona nije.

Čime vas je Jelena osvojila?
Fuček je kriv ili zaslužan za sve. Primijetio sam je u nekoj potpuno čudnoj situaciji iz koje se nije izrodilo apsolutno ništa. Onda se poklopio jedan trenutak koji nas je spojio. Između poznanstva i tog trenutka bilo je jako puno duhovitosti i spontanosti s njene strane. Ostalo je dio neke naše priče u proteklih godinu dana.

Joško Lokas i Jelena Kapa nedavno su proslavili godinu dana
ljubavi

Koliko ima istine u tvrdnji 'mlađe je slađe'?
Ne znam. Ja sam uvijek bio stariji od svojih partnerica.

Biste li se mogli vidjeti u braku?
Ja vam se svakako vidim. Naučio sam da ne isključujem ni jednu opciju u životu, ali ponavljam, nije bitno koliko veza ili brakova imate, nego kako vam je u njima. Trpjeti loš brak zbog transgeneracijskog nasljeđa je pogrešno. Koliko se samo žena skriva po sigurnim kućama... Te činjenice su poražavajuće. Brak je predivan ako imate partnera kojeg razumijete, ali i koji vas razumije. Bezuvjetno.

Godinu dana živjeli ste u Beogradu. Što vam je ondje najviše nedostajalo iz Zagreba i što vam sada nedostaje odande?
Zagreb je moj rodni grad i to će, srećom, zauvijek ostati. Moje porijeklo je iz šibenskog zaleđa (Raslina i Rupe). Nedostajali su mi podjednako, ali mjesta i gradovi su ljudi s kojima dijelite život na nekom zadanom prostoru ili trenutku. Nedostajali su mi moja obitelj i prijatelji. U Beogradu sam znao i upoznao ljude s kojima identificiram i taj grad. Nedostaju mi ti ljudi koji su mi život tamo učinili iznimno zanimljivim i lakim.