Uoči četvrte godine tragične pogibije makedonskog pjevača, Tošin prijatelj i nekadašnji menadžer za naše tržište, prisjetio se njihovih druženja i otkrio da su pjevačevi roditelji i dalje teško zbog gubitka sina
I četvrtu godinu poslije smrti makedonskog pjevača Toše Proeskog u stravičnoj prometnoj nesreći kraj Nove Gradiške, bol ne jenjava.
Na putu u pjevačevo rodno Kruševo gdje će sve u znaku Toše, Miroslav Popović, Tošin veliki prijatelj, koji je ujedno bio i njegov menadžer za hrvatsko tržište je rekao: 'Tuga je uvijek prisutna. Pamtit ću Tošu kao velikog pjevača i divnog prijatelja. Jedan drugoga zvali smo 'bratko'. Sjećam se naših malih razgovora, tajni, muških razgovora o autima i putovanjima koje je Toše obožavao', priča Popović.
Dodao je i da Tošina menadžerica Ljiljana Petrović nije ga još prežalila i da je još uvijek guši u prsima na godišnjicu njegove smrti, ali bez obzira na krhko zdravlje, ne pomišlja da u nedjelju ne ode na pjevačev grob.
'Tošini roditelji su jako teško. Njegov otac svaki dan odlazi u manastir u Kruševu i tamo komunicira sa svojim neprežaljenim sinom. Za njih oporavka nema', kaže Popović. Obilježavanje godišnjice Tošine smrti, koji je poginuo 16. listopada 2007., u nedjelju u sedam ujutro počinje misom u crkvi u Kruševu, a potom svi njegovi fanovi idu na njegov grob.
U Hrvatskoj obožavatelji godišnjicu Tošine smrti počinju misom u Makedonskoj crkvi u Zagrebu. Organiziraju i Noć Toše Proeskog na kojoj će se puštati njegova glazba i točit će se juice votka, kao piće koje simbolizira posljednji susret pjevača i hrvatskih obožavatelja kada su svi skupa popili to piće.
Todor Toše Proeski rođen je 25. siječnja 1981. u Kruševu u Makedoniji. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Skopju, kao jedan od najboljih studenata svoje generacije. Obožavan je bio svugdje, a u rodnoj Makedoniji uživao je kultni status te je postao jedan od prvih glazbenika koji je ujedinio prostor bivše Jugoslavije. Često se bavio humanitarnim akcijama te je imao veliki krug obožavatelja i fanova, koji ga nisu zaboravili niti sada, nakon pune četiri godine.