Danski dvojac slavi deset godina postojanja novom zbirkom pjesama koje spajaju kalifornijsko sunce i osobne demone u novi koktel nostalgije, crnjaka i veličanstvenih gitarističkih melodija
Gitare u fuzzy komori za jeku, osunčani refreni surferskog popa u braku s prljavim asfaltom urbane džungle i garažni rockabilly gard okupan veličanstvenim melodijama – iako je od svog diskografskog starta 2002. godine bio jedan od ponosnih dijelova retro nostalgije, koja je početkom novog milenija viralno zahvatila cijeli suvremeni rock and roll, ovaj dvojac uporno je zurio u vlastiti retrovizor. Pa tako u osnovi nikada nije bio temeljni dio dominantne nostalgične scene, stojeći sa strane, naoružan osobnim jedinstvenim pristupom trominutnim bombonima. Jedinstvenim u smislu novog pristupa koktelu, naravno, ne toliko u čistoj inovativnosti, ali kako je od samog starta postmoderne genij ležao u pronalasku savršenog recepta koji alkemičarskim spajanjem već viđenog/odslušanog čini savršene, varljivo svježe amalgame, tako i Sune Rose Wagner i Sharin Foo ne rade ništa revolucionarnije od revolucionarnog kolaža. Kako prije desetak godina, tako i danas, kada možda više nego ikada zvuče kao kompilacija svega i svačega.
Danas, deset godina i pet studijskih albuma kasnije, The Raveonettes više ne zvuči samo kao savršeni koktel milijun i jednog benda od početaka šezdesetih pa naovamo, već i kao koktel – samog sebe!
'Observator' je, dakle, šesti album danskog dua zaljubljenog u shoegaze-surf amerikanu, a iako nijanse postoje, u osnovi je to isti onaj sanjivi, ali pomalo i zlokobni velvetovski noise-pop-rock, koji ispod romantičnih melodija krije mračnu stranu: susret dva svijeta objašnjava i stvarno stanje stvari, činjenica da je Sune Rose Wagner otputovao na kalifornijsku plažu liječiti depresiju morem, ali je na kraju ipak posegnuo za drogom i alkoholom. Cijelo putovanje od sunca do ponora i natrag na kraju je zabilježeno u studiju Sunset Sound, u kojem su nekoć snimali i Doorsi, a danas Raveonettes oživljuje suradnju sa svojim starim producentom i mentorom Richardom Gottehrerom (Blondie).
Sva ta iskustva, utjecaji i duhovi prošlosti zatočeni u zidovima zdanja za hvatanje etera u konkretnu formu LP-ja itekako se čuju i na ovoj zbirci od devet posve novih, 'kalifornijskih pjesama'. Poput nevjerojatno zarazne, zašto-ovo-nije-hit 'She Owns The Streets', klavirom podebljanih distorziranih melankolija 'Young And Cold' i 'Observations', sanjive vožnje 'The Enemy' (koja kao da je ispala s 'drumless' verzije posljednjeg albuma Chromatics) ili dirljive energije 'Till The End', koja nas nakon svega tridesetak minuta trajanja ispraća do izlaza.
Pa čak i ako nije savršen, 'Observator' je dovoljno kratak i nenametljiv da mu novije generacije mogu dati šansu. Ovo su itekako dobra vrata za početak putovanja u rikverc, ravno kroz bogatu povijest jednog od rijetkih europskih bendova koji se u svojoj niši osjeća dovoljno moćno da već čitavo desetljeće niti ne pomišlja izići iz nje.
Ocjena: 7,5 / 10
Izdavač: Vice Records