U subotu je vrlo zanimljiva Santigold djelovala poput izokrenute zrcalne slike jučerašnjeg nastupa M.I.A.-e, dok je raspoloženi Jamiroquai ponudio prepunom Main Stageu znatno bolji nastup od nedavnog na zagrebačkom Jarunu
Ogledalce, ogledalce ili M.I.A. vs. Santigold
Iako ovogodišnjem Exitu nedostaje pokoji jaki headliner, organizatori su i bez njega oblikovali vrlo pametan program koji otvara zanimljive dijaloge među izvođačima poput slojevitog odnosa između M.I.A.-inog šoua i nastupa američke pjevačice i producentice Santi White, poznatije kao Santigold, koji dijele brojne zajedničke točke, ali i u potpunosti oprečna rješenja. Za početak, spomenimo kako glazbena kritika često spominje presudan utjecaj M.I.A.-e na glazbu Santigold, što potonja opravdava činjenicom da imaju tek slične uzore te da su surađivale s istim ljudima. Također, vizualna poveznica dviju izvođačica je duga zlatno-plava kosa (odnosno perika) koja je ukrašavala M.I.A.-inu glavu te zlatna kruna na glavi Santigold.
Odlično režirano nastupno ludilo M.I.A.-e u petak je bilo centralni događaj festivala, da bi u subotu američka pjevačica Santigold na Main stageu ponudila jednako zanimljiv šou koji je djelovao poput izokrenute zrcalne slike prethodnika.
Dok nas je M.I.A. zaskočila ludim glazbenim ritmovima koji su se nizali u furioznom tempu bez trenutka odmora, Santigold je diskretno i strpljivo osvajala publiku, omatajući je svojim ritmičnim glasom koji se rasprostirao od ugodne dubine do nešto 'kreštavijih' visina, u čemu joj je od velike pomoći bio moćan, ali ne i agresivan, bubanj koji je gradio skladne paralelne ritmičke svjetove. Rezultat je s jedne strane, one M.I.A.-ine, bila plesna histerija u publici, dok je s druge strane, glazba Santigold prizivala ugodno klimanje tijela u opuštenom ritmu, prizivajući kontemplativnost i opuštenost.
I M.I.A.-i i Santigold podršku na sceni tvorili su prateći plesači, no dok je M.I.A.-in osvajao scenski prostor ekstremnim i prenaglašenim pokretima naslonjenim na poetiku pretjerivanja, što je više puta potvrdio općeći sa zvučnicima, dvije plesačice Santigold znatno odmjerenijim pokretima naizgled lišenim plesne emocije stvarale su vrlo zanimljive i duhovite plesne svjetove uz obilje ironije.
M.I.A. je tokom cijelog šoua nudila stalno nova strogo režirana scenska iznenađenja te su na scenu prvo uletjeli fotografi, da bi je potom ispunila unaprijed pripremljena ženska publika. Na istom tragu, a opet u potpunosti drukčije, Santigold je u jednom trenutku spontano pozvala publiku na scenu, na licu mjesta, kao na javnoj dražbi, izabravši pojedince koji će zaplesati na Main stageu, čime je dobila na autentičnosti.
Te i druge točke poveznice postavile su dvije pjevačice u vrlo zanimljiv odnos lica i naličja iste glazbene medalje stoga u ovom malom glazbeno-scenskom dvoboju nema pobjednice i poražene ni pravog i krivog puta, već samo istih pitanja i različitih, a ispravnih odgovora.
Raspoloženi Jamiroquai
Centralni događaj subotnjeg dana na Exitu, ali i cijelog festivala uslijedio je nakon nastupa Santigold. Bio je to nastup najpopularnije ovogodišnje zvijezde, Jamiroquaija, koji je privukao dosad najveći broj ljudi na Main Stage. Za razliku od nedavnog nastupa na T-Mobile INmusic festivalu, gdje su gledatelji ostali pomalo razočarani hladnim i pretjerano profesionalnim nastupom ili bolje rečeno tek korektno određenom gažom, na Exitu je Jamiroquai posao odradio znatno bolje.
Živost i dobru raspoloženost najavila je već indijanska perjanica na glavi Jay Kay, koji je bio vrlo komunikativan te je na samom početku kupio publiku spominjanjem prvog imena svjetskog tenisa i srpskog sporta, Novaka Đokovića, da bi ostatak eventualne ukočenosti i suzdržnosti publike ubrzo izbrisala izvedba hita 'Cosmic Girl'. Ostatak koncerta protekao je u raspjevanosti i rasplesanosti.
Prekratki Jinxi, žestoki Hadouken! i vrlo dobri Jarboli
Od ostalih, bendova koji su prodefilirali tvrđom u subotu, Jinxi su miksom starih i novih hitova u rani sat dobro napunili i raspjevali Main stage, ali i prebrzo završili set, već nakon manje od pola sata, što je nastup ostavilo nedorečenim. Iako su s tehničke strane zvučali vrlo uvjerljivo, nedostajalo im je pozitivne energije po čemu su prije bili prepoznatljiv, da bi optimizam ovdje zamijenio polemičan i pomalo ljutit Yayin glas ispunjen gorčinom kao u prvoj pjesmi 'Gdje je sve po mom'.
Hadouken! je na Fusion Stageu opalio snažan hard rock set prizvavši atmosferu videoigara te rasplesavši brojnu publiku, dok su srpski Jarboli na malom Exit Music Live Stage predstavili novi album u kojemu je naglasak na tamnije i sporije tonove te potom rasplesali publiku starijim i bržim pjesmama.